Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/fortunefaded

Marketing

make it go away

sjebana sam.
citav mi se dan u flashevima vraca u misli dokaz oceve nevjere.
kad ce to prestat, jebemu?
i sad jos moram pravit se da nis ne znam.
a gledam ga i vraca mi se.
vraca mi se i kad ga ne gledam.

a ispit je sutra.
nije neki to tezak ispit.
one iso norme i slicno.
al ih je miljon.
i ja ne znam ovog trena sa sigurnoscu niti jednu osim one devettisucajedanizdvijetisucite.
no, noc je duga (premda je zimi bila i mnogo duza!).
a ja sam prespavala popodnevnih ura nekoliko.
od dva do sest.
sanjala sam gozne snove.
onu polusnovacke snove, ako znate o cemu pricam.
ostavila sam otvoren balkon i prozor u sobi.
roditelji su bili doma pa se nisam bojala.
i cula sam ptice i klince izvana.
cula sam ih i cijelo vrijeme spavanja.
grozan san.
ili snovi.
ne znam.
ne sjecam se svega.
znam da sam sanjala da sam sa sestrom i starcima na moru (a tako vec godinama ne ljetujemo).
i da znam da nakon toga idem s direktorom na more.
i onda je mama spavala.
u nekom dnevnom boravku nekog ogromnog zdanja, koje meni izgleda kao bijela kuca sad kad se sjetim onoga cega se sjetiti mogu.
i bacakala se po krevetu.
vidjelo se da ruzno sanja.
i u snu sam znala da je tata supak.
onda sam ja viknula 'mama!', a sestra me jako glasno pitala 'kaj ti je?' i onda sam se probudila, ali ne iz tog sna, nego iz sna u snu.
naime, sanjala sam da sanjam kak' mama ima nocne more. (sanjala sam da sanjam da mama sanja)
nakon budjenja smo isle seka i ja s nekom ekipom na plazu.
nikak mi nije bilo jasno kak je moja asocijalna seka u tom kratkom razdoblju moga popodnevnog spavanja nasla toliko novih prijatelja.
ali to sam u snu zanemarila.
na pol puta sam se sjetila da nemam badic pa smo se vratili.
a put je dosta dug.
oblacila sam top po cesti govoreci onima koji su bili oko mene da se ja kupam u toplessu ali da cu sad to ipak obuci.
onda smo sreli mamu, tatu, ujaka i tetu kak se vracaju s plaze.
tu mi sad valjda fali dio.
dosli smo na plazu i ja sam pala pred hrpom zgodnih tipova, koji se meni nikad ne bi svidjeli, ali oni su neki frajeri tamo.
i oni su mi se smijali.
pa sam im rekla da su bezveze, a oni su meni rekli da kaj ja serem kad ne mogu doc na plazu kad dolaze turisti nego dolazim u vrijeme kad turisti vise ne bi smjeli na plazu.
???
u sljedecem momentu neka cura iz grupe sekinih novostecenih prijatelja mi je govorila kak ta shema ide.
kao, do 14 sati svi mogu na plazu i u ducane i restorane i to.
a poslije je sve zatvoreno, ali samo za turiste.
nije navela razlog zakaj je to tak, a mislim da sam ga trazila.
(u snu mi nikad ne kazu razloge za te stvari!)
...
i dalje ne pamtim.
nego,
tamo kad sam se probudila iz onog sna u snu, cula sam vani te klince i ptice.
i jos nekoliko puta sam ih bila svjesna i rekla sam si 'samo je san ovo...samo san... sve je ok...'.
najgori moguci feeling nakon budjenja.
a i boli me malo moje tijelo od sinocnje fizicke aktivnosti (btw - ne svidjaju vam se bas igre pogadjanja koje ja jako volim?).

i tak...
smotala sam pljugu.
fina mi je bila za popizdit.
i sjela nadajuci se da necu misliti na sranje.
ali pomislim ipak svako malo.

'make it go away' je fora iz holivuda.
kad god se nekaj ruzno desi, lijepo nasminkana zena pusti suzudvije, digne pogled i redom najzgodnijem muskarcu placno kaze 'make it go away' padajuci mu u zagrljaj.

ja ne placem premda nemam nis protiv plakanja.
niti imam jecajuci glas.
ok, njega uzrokuje plakanje.
nemam ni zgodnog muskarca kojem bih sad mogla pasti u zagrljaj, izgovarajuci tu antologijsku recenicu sunda.

ali rado bih da me direktor sada grli.
i gladi mi kosu.
konacno je skuzio kak mi gladiti kosu, a da me pritom ne cupa petljajuci po kovrcama.


...........................

i nesto skroz drugacije.
glasajte kliknuvsi za umornog konja.


Post je objavljen 10.07.2005. u 19:27 sati.