nedjelja, 10.07.2005.
sokantno otkrih...
malo mi je glupo sad o tome pisati, ali kad god napisem nekaj, osjecam se malo bolje.
ispusni ventil je ovaj blog.
naime,
danas sam otkrila da postoji velika vjerojatnost da moj otac vara moju majku.
necu pricati kako sam to otkrila.
niti cu reci zasto postoji vjerojatnost, a ne sigurnost u cijeloj prici.
cinjenica je da se osjecam cudno.
oni se ne vole vec jako dugo, toga sam dugo svjesna.
ali se podnose.
i to je dovoljno (zacinjeno njihovim odgojem i svemirom u njihovim glavama) da ostanu zajedno do kraja zivota.
sumnjala sam jednom da mama vara tatu.
i mislila sam da on nju nikad ne prevario.
ali isto sam tako mislila da ona njega ne bi prije toga.
sva moja ocekivanja u pogledu mojih roditelja i njihove vjernosti pala su u vodu.
jebes ga.
zakaj ja nisam od one djece ciji roditelji se vole i sada?
mislim da bi mi zivot bio puno ljepsi.
ali ne...
moji roditelji su bili jako glupi kad su se vjencali.
bili su stravicno zaljubljeni i vjencali su se nakon jako kratkog poznanstva.
onda su rodili mene.
pa odmah i seku.
i vjerojatno se tada negdje prestali voljeti.
tad su skuzili da sad imaju nas dvije, da zivot vise nije bajan, nebo uvijek plavo, ni trava uvijek zelena.
na nebo se navuku oblaci i budu tamo periodicki mjesecima.
a trava pozuti.
pa posmedji.
pa nestane.
(divota kak sam se izrazila, jel da?)
i tak.
sokirala sam se.
govorim si 'pa primas to sasvim dobro', ali bas mi nije svejedno.
a ne bum otisla k frendicama i rekla im kaj mislim da sam skuzila.
sjebano.
i sva sam zbrkanih dojmova sad.
bas mi to ne treba.
za koji kurac sad ja to znam?
da ne bih mogla uloviti ni ovo malo koncentracije sto me opljusne tu i tam.
da samo jos malo vise zeljno cekam dan kad cu pokupiti svoje stvari i otici iz njihovog doma.
jer ako je dom, tamo gdje je srce, onda mi je dom uz direktora.
nije li?
