četvrtak, 27.08.2009.

Murdered Echoes of the Mind.

Vraćam se nakon za-mene-podužeg perioda nepisanja.
Prekršim SVA pravila. Prelazim sve moralne i etičke granice koje sam postavila sama sebi. Moja beskrajna glupost graniči s bolesnim hedonizmom (a to mi se nimalo ne sviđa.)
Gubitak kontrole. Potpuni. Ljudima kažem ono što žele čuti kako bi pomislili da radim ono što se od mene očekuje, a zapravo nastavljam po svom. Ponekad se osjećam kao da nemam savjest. Kao da radim stvari bez obzira na posljedice. Kao da me nije strah gubitka svega do čega mi je stalo.
Lažem sama sebi, da ću u samoći sve riješiti. Da će biti bolje ako prekinem sve kontakte s vanjskim svijetom bar na neko vrijeme. Ako se zatvorim u svoju sobu i zaključam vrata i zavučem se u krevet nitko neće moći do mene. A zapravo ne želim da ljudi dođu do mojh osjećaja. Toliko su konfuzni, nerealni, ispremiješani.
Ne odgovaram na pozive, tek tu i tamo napišem koji sms.
I osjećam se prilično dobro. Da, ponekad mi stvarno ne treba ostatak svijeta da bih se mogla nositi s vlastitim problemima. Ostatak svijeta izaziva komplikacije.

Padat će kiša. Želim da ispere apsolutno sve oko mene. Želim da njezin zvuk nadjača vrištanje u mojoj glavi.
I nedostaje mi netko.
I ne znam zašto se uopće trudim oko nekih stvari, zašto forsiranjem produžujem ono što se ionako ne može spasiti...? Ne znam, možda očekujem neki veliki happy end. Možda sam još uvijek pomalo optimistična u vezi svega toga. Možda samoj sebi dokazujem suprotno.
U svakom slučaju, u ovoj igri ne gubim ja...
Lijepo je voljeti i biti voljen. A ja to još uvijek pokušavam naučiti. I naravno da se sumnja, sebičnost i vanjski faktori uvijek umiješaju, ali ne dam da to pokvari sveukupan dojam.

(I da da, konačno sam probušila usnicu ^^)


Image Hosted by ImageShack.us


Those are MY summer dreams.
13:56 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.