nedjelja, 07.06.2009.

Come undone.

Mislim, dakle postojim.
Ja ne mislim. Ja ne postojim.
Još jedna beznačajna jedinka u moru sličnih.
Još jedna takva za tebe. (dobro, ne posve ista kao drugi, znam da sam Nešto Tvoje Jedinstveno, ali često izgubim taj feeling i postanem nesigurna). Sumnja. Preispitivanje. Mi jesmo više od onog što je uobičajeno, ali smo premalo da bismo bili ono nešto posebno. Zapravo smo zaglavljeni u toj prokletij sredini koja me tako živcira, koja je najgori mogući ishod i kao da nema izlaza. Tebe kao da usrećuje? Ne znam.
Mi jesmo dva dijela iste cjeline, bez obzira na to kako će sve završiti. Isti smo (znaš). Čitamo si misli. Privlače nas iste stvari.
Ne želim biti ta koja će sve pokvariti, jer znam da će me proganjati osjećaj krivnje. Bojim se kraja....Ustvari, imam iracionalan strah od njega. Znam da se neće srušiti svijet, ali ponekad imam takav osjećaj.

Don`t worry baby, it`s just the end of the world.

( i mislim da ću umrijeti ako ovaj osjećaj nestane.)

Image Hosted by ImageShack.us


18:21 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.