Obscura Arcana Mortis

I u samoći svoje sobe, opet postajem ono što sam jednom prije bila. Ne dio tebe, niti dio ikoga drugoga, samo...ja. Gledam u oblačno nebo i kosa mi pada preko lica i sve me to nekako previše podsjeća na...ono što želim biti (imati). Isključujem svijet. I žao mi je nekako, što stalno priželjkujem to savršenstvo. Kako ga uopće definirati? Ne mogu ni sama reći...Ali mislim da ću znati kada ga postignem. AKO ga ikada i postignem.

Better it would be to sleep forever, in the silendt shades of the evernight...

Spavati zauvijek...ponekad to stvarno želim.
Ali ne dopuštam si. Osjećam da mi je povjereno previše toga i jednostavno ne mogu iznevjeriti ljude oko sebe i zbog toga sam pod konstantnim pritiskom i ne dam si mira ni odmora i zato valjda toliko ni ne razmišljam o svim (potencijalnim) problemima, nego sve samo pustim i koncentriram se na stvari koje MORAM napraviti. Zato oprosti što ponekad pobjegnem, to je jednostavno moj način suočavanja sa stvarima koje ne znam podnijeti.
"Lako je nastaviti, ono što ostavljamo iza je teško"
I stvarno, jučer sam imala flashback koji me podsjetio na događaje prije jedno 6 mjeseci, i tek sad shvaćam kako mi je onda bilo lijepo i kako sam imala ono što sam poslije (svojom krivicom) izgubila. Naravno, takvih stvari nikad nisam ni svjesna dok ih ne izgubim. (izbriši sve slike, sve poruke i možda će onda biti lakše.)
A možda i ne.

Vrijeme ponekad prebrzo prolazi.
I mrzim kad postanem previše svjesna toga i onda se zamaram nepotrebnim mislima.

Sad sam ušla u neku lošu fazu. Jer trebala bih davati 100% od sebe, a ja se ne mogu pomaknuti, i sve se pretvara u totalni fail. A ja mogu samo gledati sve to. Nisam više ni ljuta, već samo letargična. Izgubila sam kontrolu i to je jedina činjenica koja me izbacuje iz takta, ali dajem si "rokove", točno planiram što ću i kada napraviti, u kojem trenutku završiti i onda imam feeling da će ipak sve biti ok. Naposljetku, uvijek nam ostaje to magično sutra. Koje nam, u svakom slučaju, može promijeniti i život, ako to dovoljno jako želimo.
I bojim se, bojim se priznati ti da si jedina svijetla točka u svemu tome, jer onda bi se sve moglo raspasti. A mislim da me samo još ti držiš, i daješ mi kakav takav osjećaj sigurnosti i normale.

Do you know I`m faking
when I`m lying next to you?
Do you know that I am blind to everything you ever do?
Must be something on your mind
something lost for me to find
Do you know I`m faking?

Then she told me she had a gun
it sounded like she`d used it once before on him
Then she told me she had a gun
it sounded like she`d used it once before, oh man
---------------------------------------------------------------------------

S.F.A. <3333 ^^

Progutajte reklame. Zaboravite da imate svoje mišljenje. Šutite. Nemojte biti ono što želite biti.
(and this is sooo totally not because of my anger)
Ne zaboravite, djeco, da su alkohol i tablete stvarno zgodne stvari. A nisu ni jedine te vrste sooooooooooooo-experiment. Jer na kraju krajeva, postat ćete ono neizbježno- nusprodukt disfunkcionalnog društva. Pa kada je već neizbježno, zašto da bar ne bude zabavno?
Ponekad se bojim sunca, bojim se izaći van i samo želim ostati u krevetu ( i nadati se da će svi odjebati odavde do vječnosti) pa da konačno mogu uživati u miru. I ne želim izlaske, i ne želim suočavanje, i ne želim realiziranje i provođenje planova, i ne želim socijaliziranje, i ne želim uspjeti, i ne želim biti dio vašeg jebenog glupog svijeta.
( i sad kad sam se konačno riješila toga mogu reći da)
Ponekad me stvarno razvesele sunčani dani i želim izaći van i čak mi ni neke totalno dosadne i zamorne stvari ne padaju teško. A i stvarno uživam u tim promjenama raspoloženja, jer u svakom slučaju, bar mi nije dosadno.

I go insane.

Sada samo čekam, čekam konačno suočavanje i zanima me što će biti. Postoje dva moguća rješenja, od kojih je jedno idealno, a drugo ne ostavlja apsolutno NIŠTA. Još malo, još malo. I slobodna sam.
Čak si dopuštam potpuno realno sagledavanje situacije i iako je prilično korisno, nedostaje mi ono moje beskrajno idealiziranje jer je u svakom slučaju bilo zabavnije. :/
Zaboravljam razum, zaboravljam logiku, idem protiv svih pravila i čak protiv same sebe...
And you know what?
It feels so fucking good :)

Volimtevolimvolimtevolimtevolimtevolimte.

Voliš me.

Ne onako kako ja to želim.












(ali neću biti nezahvalna).