With flowers in my hair ... https://blog.dnevnik.hr/flowergirl
ponedjeljak, 25.09.2006.
Još jedna pjesmica :)
Tko bi rekao da mi je do pjevanja. 
Za sve studente koji ovih dana sve više i više gube živce (ali i sve ostale koji se ne osjećaju najbolje u posljednje vrijeme), jedna prigodna pjesmica. Otpjevajte je što glasnije možete (po mogućnosti da vas susjedi čuju) i osjećat ćete se bolje. Isprobano! 
(whistling)
Here's a little song i wrote,
you might want to sing it note for note,
don't worry, be happy
in every life we have some trouble,
when you worry you make it double
don't worry, be happy
dont worry be happy now
dont worry be happy
dont worry be happy
dont worry be happy
dont worry be happy
aint got no place to lay your head,
somebody came and took your bed,
don't worry, be happy
the landlord say your rent is late,
he may have to litagate,
dont worry (small laugh) be happy,
look at me im happy,
don't worry, be happy
i give you my phone number,
when your worried, call me,
i make you happy
don't worry, be happy
aint got no cash, aint got no style,
aint got no gal to make you smile
but don't worry, be happy
cos when you worry, your face will frown,
and that will bring everybody down,
so don't worry, be happy
don't worry, be happy now...
don't worry, be happy
don't worry, be happy
don't worry, be happy
don't worry, be happy
now there this song i wrote
i hope you you learned it note for note
like good little children
don't worry be happy
listen to what i say
in your life expect some trouble
when you worry you make it double
dont worry be happy
be happy now
dont worry, be happy
dont worry, be happy
dont worry, be happy
dont worry, be happy
dont worry
dont worry, be happy
don't worry, don't worry, don't do it,
be happy,put a smile on your face,
don't bring everybody down like this
don't worry, it will soon pass whatever it is,
don't worry, be happy,
i'm not worried
četvrtak, 21.09.2006.
With faded flowers in my hair
(<- John William Waterhouse, 1900)
Kada je Gibonni zapjevao da je vrime da se pomori sa svitom, nisam ga razumjela. Kroz glavu su mi puno češće strujali stihovi koje pjeva Sandi Thom. Iz takvih mojih struja isplivao je jedan blog i pet novih strofa.
[Chorus]
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
In 77 and 69 revolution was in the air
I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
When the head of state didn't play guitar
Not everybody drove a car
When music really mattered and when radio was king
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn’t know everything
When pop-stars still remained a myth
And ignorance could still be bliss
And when God Saved the Queen she turned a whiter shade of pale
When my mom and dad were in their teens
And anarchy was still a dream
And the only way to stay in touch was a letter in the mail
When record shops were still on top
And vinyl was all that they stocked
And the super info highway was still drifting out in space
Kids were wearing hand me downs
And playing games meant kick around
And footballers still had long hair and dirt across their face
When nature still was pure and clean
Cosmetics were not full of pain
And hunger was no life style for girls around the world
When labels were not China Blue
And people cared if news were true
And "terrorists" was still a word you might have not heard
When no one knew what’s Chernobyl
And mighty men weren’t Bush or Bill
And politics or profit hunt would cause less bloody fights
When having work meant getting paid
Not work for free but get home late
And people still used barricades when fighting for their rights
When young and old still were polite
And streets were safe at day and night
And the boy next door was just a boy, not selling any drugs
When parents knew their kids are clean
When true love was not quite a dream
And guys were not desperate to drag you to their rugs
Less online built relationships
More meeting friends for fish and chips
And caring more for relatives at all times of their life
When women enjoyed motherhood
And marriages would last for good
And arguments were bearable for husband and for wife
When kids still knew what cows look like
And more than screens preferred a bike
When they could tell the difference between wrong and right
When youth seemed to reveal their spine
And no one knew this song of mine
When flowers in my hair were still a pretty pleasant sight
I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
subota, 16.09.2006.
Partijanersko nasljeđe
Kod mene sve eksperimentalne faze traju vrlo kratko. Tako i ona partijanerska u četvrtom srednje koja je okončana nakon sve skupa dva partija i jedne brucošijade. Mislim da znam što mi je tada otprilike bilo: imala sam veliku potrebu razlikovati se od svojih kolega iz razreda, a budući da su oni većinom imali dobar glazbeni ukus, ovo je bio jedini logičan odabir. Sve u svemu, to je jedna od onih faza koje najradije prešutim. Niti ovoga puta neću puno o tome jer je za nastavak priče bitno samo jedno: uz nešto malo srama iz tog vremena nisam ponijela, kako bi se moglo očekivati, oštećenje sluha, već jedan par za tu prigodu kupljenih traperica.
Bile su to moje najbolje traperice kroz više godina. Sve dok negdje prošle godine u ovo vrijeme, na putu od tramvajske stanice do faksa, prelazeći cestu gdje je zabranjeno, u ruci bilješke za ispit na koji sam žurila, u glavi zbrka zahvaljujući više-manje neprospavanoj noći, nisam koljenom mlatnula čeličnu ogradicu koja mi se ispriječila. Bol je bila trenutna i tupa, stisnula sam zube i nastavila hodati. Punih deset metara dalje udostojila sam se ipak pogledati prema svome koljenu da bih primijetila da sam poderala traperice. Da stvar bude još bolja, tek nekih petnaest minuta kasnije, sjedeći u učionici na ispitu, skužila sam da mi itekako ide krv.
I onda i danas relativno mi je sporedna bila ta rana na koljenu i ožiljak koji će ostati pa i tri docjepljivanja protiv tetanusa koja su slijedila. Ali poderane traperice jednostavno nisam mogla prežaliti. Vjerojatno zato jer sam, uputivši se u potragu za zamjenskim, ubrzo primijetila da u međuvremenu takvih nigdje nema. Jednostavno nisu više u modi!
Danas se naime mogu kupiti samo prividno rabljene traperice. Iako su brand new, zapravo izgledaju kao da ih je netko tri godine nosio na baušteli. Ili se nisu prale godinu dana makar ih se koristilo kao krpu za pranje podova. Ofucane, izvučenih končića, s rupama, prorezima gdje im zaista nije mjesto itd. Najveća ironija ipak je u tome da je neko dijete u dalekoj Kini možda preko 16 sati na dan za ispod 20 lipa po satu izvlačilo končiće da bi jedan Europljanin ili Amerikanac izgledao kao da "zarađuje" ispod 20 lipa po satu proseći na cesti.
I tako mi se nameće zaključak: što će mi nove traperice? Pa samo trebam rasparati i drugo koljeno i sve pet. Ipak, toliko očajna još nisam. Možda mi možete pomoći da niti ne postanem: ako slučajno naletite na nekakve traperice koje nisu stoned, washed, dirtlook ili neki drugi klošar-style, javite.
srijeda, 13.09.2006.
Jutros ...
 | I jutros sam ga promatrala kroz prozor. Da li da ti zavidim ili da te žalim, mislila sam. Plašiš se ljudi, a istovremeno tražiš njihovu blizinu. Ništa neobično kad te jednom rukom hrane, a drugom bi ti mogli zabiti nož u leđa. Plah kakav jesi, vjerojatno ćeš uvijek i ostati. I nema ništa loše u tome jer tako se štitiš od razočaranja. Čuvaš svoju slobodu. A kad se vineš u zrak, tada ti ništa ne nedostaje. |
nedjelja, 10.09.2006.
Približno istinite priče: Kak ste spavali, suseda?
Subota, 23:47 - Već sat vremena ležim budna u krevetu razmišljajući koja je vjerojatnost da prvim susjedima s desna naglo poraste obzirnost pa da malo stišaju glazbu. Poučena ne baš rijetkim sličnim iskustvima dolazim do zaključka da će buka trajati još najmanje sat vremena.
Nedjelja, 01:18 - Duboko u uši utisnutih čepića i s jastukom preko glave naposljetku sam zaspala da bi me sad iz sna trgnuo automobil koji parkira u dvorištu (gdje je, usput budi rečeno, zbog mogućeg ometanja kola vatrogasaca/hitne pomoći zabranjeno parkirati). Na njegovu putu od ceste do "parkirnog" mjesta začulo se lupanje dviju odvodnih rešetki, dvaju kanalizacijskih poklopaca i lagana glazba. Zatim na trenutak tišina, a onda ljudski glasovi i prodoran smijeh.
Nedjelja, 04:12 - Kroz dvorište je prozujao moped.
Nedjelja, 04:49 - Drugi automobil napušta dvorište, iz auta dopiru glasni zvuci nekakvog hip hopa.
Nedjelja, 07:42 - Susjed s lijeva pokazao se kao ljubitelj popa.
Nedjelja, 07:57 - Odnekud se začula dreka. "Ubij ga, majku ti *****", urla neki muškarac. Prišla sam prozoru i zaključila da bi trebalo pozvati policiju. Ne zbog remećenja javnog reda i mira, nego jer bi u crnoj kronici sutra mogla osvanuti slika naše zgrade.
Nedjelja, 07:59 - Utišala se glazba s lijeva i dreka preko puta.
Nedjelja, 08:04 - Opet nekakvo životinjsko glasanje, urlanje žene i vikanje muškarca. Ne zvuči kao bračna, već narkomanska svađa. Još uvijek je nejasno otkud dopire i o čemu se radi.
Nedjelja, 08:13 - Zavladao je mir. Još jednom nisam pozvala policiju. Ipak smo mi tolerantni susjedi.
UPDATE
Utorak, 01:21 - Iz najdubljeg sna bude me zvuci obližnjeg tuluma ili pijanke. Pogled mi pada na crveni displej sata i pitam se je li već vikend. Jer ako jest, to bi značilo da nemam danas ispit...
četvrtak, 07.09.2006.
Kad već političari lažu, vjerujte crtanim likovima
U Sisku se dogodio "težak politički incident": na klupama osnovnoškolaca osvanula je slikovnica "Crveni medo" u nakladništvu SDP-a. Političari diljem zemlje ostali su osupnuti - politika u školskim klupama! Manipulacija nedužne djece u režiji Davorka Vidovića! Ministarstvo je žurno poslalo svoje ljude na teren, a i svi lokalni HSP-ovci zgroženo su osudili ovaj čin.
Osobno me cijela ova priča od srca nasmijala. SDP daruje osnovnoškolce indirektno poručujući njihovim roditeljima: "Zaslužujete bolje! Danas vašu djecu darujemo slikovnicama i olovkama, a već sutra bismo vam mogli osigurati besplatne udžbenike i veći dječji doplatak!" Kao da roditelji ovih dana nemaju pametnijeg posla od listanja slikovnica. Drže se za glavu zbrajajući silne đačke troškove i nije im do toga. A djeci je, razumije se, sasvim svejedno radi li se o crvenim, žutim ili zelenim medvjedima. Pa da je i riječ o vrtnim patuljcima, svejedno bi im bilo. Ne bi opazili sličnost s čelnim čovjekom SDP-a.
Naravno, reagirao je i veliki reformator školstva u Hrvatskoj: "Ne mogu vjerovati da je jednoj stranci palo na pamet sa svojim promidžbenim materijalom ući u školu", rekao je Primorac. Nekako mi se čini da nije ni njegova promidžba zaostala za SDP-ovom. Izreklamirao ga je Večernji list svojim poklon-bilježnicama na kojima prof. Baltazar poručuje kako izgleda novi program po mjeri djeteta: rasterećena satnica i više praktične nastave. Baš se i prof. Baltazar prodao - prvo Hitler Telekomu za "povratni poziv", a sada i za promociju nadobudnih ministara.
Nije da reforma nije bila nužna. Štoviše, debelo je zakasnila. Dozvolit ćete mi da ipak posumnjam u spasonosnu formulu koju je cijenjeni ministar primijenio na osnovno školstvo. Izbacio je suvišne materijale i prorijedio šumu jer djeca više od šume ne vide drveta. U redu. Skratio je satnicu i pojačao praktičnu nastavu da djeci bude zanimljivije. Lijepo. Ipak, zaboravio je da će praktična nastava iz primjerice kemije i fizike gadno patiti ako škole nisu opremljene. Osobito one s univerzalnom učionicom-kuhinjom-dvoranom. Pa i ono što cijelo ljeto priča njegov stranački kolega Kalmeta nekako je prešutio - da je čovjek ključ uspjeha. Badava najzanimljive gradivo ako je profesor bio i ostao tableta za spavanje. Ili sve samo ne pedagog. U tom slučaju uzalud vam trud, političari!
Iz studentske perspektive dajem si za puno pravo biti skeptična. Prvo se reformiralo fakultete i isforsiranom Bolonjom nasilnički zakoračilo prema Europi. A kako bi i priznali da je na većini fakulteta Bolonja provedena na način koji vas dovodi u dvojbu je li riječ o novom meniju u fakultetskoj menzi ili studentskom košarkaškom klubu. Doprinijela je reformi i humanitarka Jadranka Kosor projektom "dajmo im da studiraju (kad za njihove očeve dragovoljce nismo ništa učinili)". Svi noviteti nisu riješili nedostatak kadra, opreme i prostora pa tako i motivacije za dobar dio sudionika. To, svakako, nije spriječilo ministra da se pohvali kako je sredio visoko školstvo pa srednje pa sad punom parom kreće i na osnovno.
Uz svu kritiku moram reći da ipak postoji izvjesna vjerojatnost da je ministar dorastao sređivanju osnovnih škola. Jer ako on i zakaže, bar će mu moći na negativnosti sustava ukazati kćer prvašica. Da je mala bliže punoljetnosti, možda bi nade bilo i za ostalo školstvo.
ponedjeljak, 04.09.2006.
Sa zelenih pašnjaka
Nakon dugogodišnje zablude, napokon sam progledala: nisam ovca, nego vuk u ovčjoj dlaci! Ova nova i dijelom znanstveno utemeljena vijest proizašla iz studija na Sveučilištu Michigan pomalo me zatekla.
Već duže vremena, naime, osjećam gorljivu želju čuvati ovce. Posljednjih godinu dana kovala sam plan kako čuvati stado jednog prijatelja na otocima, na žalost se pokazalo da oni imaju jedan otok za ovce, a drugi za ljude.
Čini se da je moja želja za seoskim turizmom i sve što ide s tim svojevrsno obiteljsko nasljeđe. Mama je kao djevojčica bila pastirica, a teta je alergična na janjetinu. Svakako je pomoglo i to da su već u kolijevci moji prijatelji bili plišano janje i bijeli zec te da je najpopularniji crtić mojih ranih dana bio Heidi.
Kasnije sam razmišljala kako bi zgodno bilo imati albino hrvatskog ovčara, zamislite samo kako bi se dobro kamuflirao među ovcama. Najsimpatičniji reality show ikad po meni je Stado, ali ipak samo do onog trenutka kada sudionike poklanjaju izvlačeći "sretne dobitnike" iz publike. Bilo mi ih je žao skoro kao i ovčice Dolly.
Među najljepše biblijske alegorije ubrajam, razumije se, onu o dobrom pastiru. Kada mu se ovčica izgubila, ostavio je 99 preostalih da bi je potražio i vratio kući. A od psalama osobito mi je drag dvadeset i treći, "Gospodine, ti si pastir moj."
Tako i kolokvijalnu usporedbu s ovcom shvaćam malo drugačije. Kad primjerice u kontekstu politike kažu da su ljudi ovce, mislim da je to pomalo nepravedno prema toj plemenitoj životinji. Pa tako i kada me kao katolika svrstaju u "jednu petinu ljudi na svijetu koji su ovce", nipošto se neću uvrijediti. Upravo suprotno!
petak, 01.09.2006.
Kako sam postala voajer
Ljubiteljima SF-a sigurno je dobro poznat pojam "serum istine". Prima se intravenozno, a posljedica mu je besprijekorna iskrenost primaoca. Da je ovo uvod u SF strip, napisala bih, po uzoru na Asteriksa i Obeliksa, da sam kao dijete pala u bačvu seruma istine i snosila trajne posljedice toga tijekom svog života. No budući da je riječ o čudnim, ali ipak ne i nadnaravnim zbivanjima, dovoljno je reći da sam s godinama prestala biti klinički iskrena, ali nikada nisam naučila dobro lagati. Prošlotjedna zbivanja su me tako navela da iskreno posumnjam da je Gibonni želio reći "dobar i glup, ista je stvar". Zapravo je mislio "iskren i glup, ista je stvar."
Nakon što sam se nedavno pridružila blogerskoj familiji, brzo su se iskristalizirala meni najdraža četiri bloga. Između ostalog i blog nepoznatog kolege s faksa koji mi je bio interesantan ne jer je blog kolege s faksa, nego jer se radi o stvarno dobrom blogu. Redovito sam čitala i komentirala. Poneki put bi mi palo na pamet da se možda radi o osobi koju poznajem IRL. Pa čak da je i tako, nema veze, neću vjerojatno nikada ni saznati o kome se radi, ipak nas ima na faksu oko 3 tisuće. Vjerojatnost da mi se kolega primjerice u redu za menzu obrati s "Flowergirl?" jer nosim cvijeće u kosi zanemariva je. Tako sam barem mislila.
I tako jedne večeri pogledam na njegovom blogu nove komentare, a kad ono neki mu hakerčić željan pažnje daje do znanja da je gotovo s njegovom anonimnosti: naziva ga "Tomislav T" i kaže neka prezime ostane tajna. Relativno nevažna informacija za mene budući da ne poznajem niti jednog Tomislava T.
Dan kasnije uputila sam se na konzultacije povodom nadolazećeg ispita. I baš kad sam mislila kako je faks prazan i tih te je pitanje ima li uopće ikoga, iz lifta izađe neki tip i pita me jesam li i ja došla na konzultacije. Pokazalo se da je i asistent već stigao, a ubrzo i da je bilo korisno da sam došla te da bih mogla doći još koji put ako mi vrijeme dozvoli. Na kraju nas je tražio da mu se potpišemo. Potpiše se kolega, potpišem se i ja te bacim oko na njegov potpis, kad ono piše "Tomislav T......". No dobro, na 3000 ljudi, većinom muških te uzevši u obzir frekvenciju imena Tomislav, sasvim sigurno ima i poveći broj takvih Tomislava T.
I ništa. Razmišljam kasnije: možda je to on, ali vjerojatno nije. A ipak, Murphyjev zakon više me puta poučio da je očekivana vjerojatnost obrnuto proporcionalna realnoj. Odnosno, ako ste gotovo sigurni da nešto nije, pokazat će se upravo suprotno.
Unatoč slutnjama sam nastavila čitati i komentirati njegov blog da bi mi nakon puna tri dana sinulo da sam, ukoliko se zaista radi o istoj osobi, postala voajer najgore vrste. Netko tko neiskreno zadire u tuđu kvaziprivatnost, kvaziprivatnost osobe koju poznaje, a ne poznaje. Osobe koja bi, u skladu s Murphyjevim zakonom, već sutra mogla sa mnom porazgovarati o primjerice politici, na što bih ja odgovorila: "Da, znam da tako misliš, čitala sam na tvom blogu". Ili bih pocrvenila, jednostavno prešutila i osjećala se vrlo podmuklo. Pri čemu je vjerojatniji prvi scenarij s obzirom na već prije spomenuti serum istine.
Prije nego počnem osjećati grižnju savjesti zbog nečega ovako banalnog, odlučila sam provjeriti čudnu koincidenciju. Priznajem da je i znatiželja učinila svoje (kažu da je znatiželja ubila mačku, u ovom slučaju je samo pokopala blogericu). Proguglala sam "Tomislav T......" i već je prvi Google result bio dovoljan da ukloni 99.9% sumnje je li riječ o istoj osobi. Nakon toga mi je bilo jednostavno neugodno. Da uklonim osjećaj neugode, a ujedno pod utjecajem seruma istine, odlučila sam obavijestiti Tomislava T. o tome da se izgleda znamo, da mi je žao što sam mu ušla u trag i zanimalo me bi li ga smetalo ako nastavim čitati njegov blog.
Kaže on da ga ne smeta. A opet, očito je da sam u želji da se izbavim voajerstva, ispala još veći voajer, špijunski ili hakerski. Možda sam trebala više uzeti k srcu riječi jedne naše blogerice: "Svim (ne)namjernim putnicima koji me poznaju u stvarnom životu savjetujem da se prave blesavi jer će ih u suprotnom progutati mrak." Povrh toga, sumnjiče me i za skrivene namjere. Ovako nešto može se dogoditi samo meni. Ako se oporavim od srama, čitat ćete me i ubuduće. Ako pak ne, jedan bivši blogerski voajer egzibicionist, koji je okončao svoju karijeru riječima "Prokleti Internet!", više.
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Tko je Flowergirl?
Zagrepčanka u 25. godini.Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.
Opis bloga
When the head of state didn't play guitar,Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything
I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
[All]
Iz arhive
o Blog i ja
o I opet FloraArt
o Što je muškarac bez auta
o Kad narastem bit ću televizor
o Apstinencijska kriza ili kako preživjeti kvar televizora
o Zašto sam Flowergirl
o Pet stvari koje još niste saznali o meni
o Strpljen-spašen (penzioner)
o With faded flowers in my hair
o Kad već političari lažu, vjerujte crtanim likovima
o Kako sam postala voajer
o Žene, žrtve mode: 10 sigurnih znakova da robujete modi
o O dokumentarnim sapunicama i (ne)posvajanju unuka
o Seizmološka aktivnost mog života
Brojač
Free Counter |
Kontakt
Moja e-mail adresa
Shortcuts
Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen