Ljubiteljima SF-a sigurno je dobro poznat pojam "serum istine". Prima se intravenozno, a posljedica mu je besprijekorna iskrenost primaoca. Da je ovo uvod u SF strip, napisala bih, po uzoru na Asteriksa i Obeliksa, da sam kao dijete pala u bačvu seruma istine i snosila trajne posljedice toga tijekom svog života. No budući da je riječ o čudnim, ali ipak ne i nadnaravnim zbivanjima, dovoljno je reći da sam s godinama prestala biti klinički iskrena, ali nikada nisam naučila dobro lagati. Prošlotjedna zbivanja su me tako navela da iskreno posumnjam da je Gibonni želio reći "dobar i glup, ista je stvar". Zapravo je mislio "iskren i glup, ista je stvar."
Nakon što sam se nedavno pridružila blogerskoj familiji, brzo su se iskristalizirala meni najdraža četiri bloga. Između ostalog i blog nepoznatog kolege s faksa koji mi je bio interesantan ne jer je blog kolege s faksa, nego jer se radi o stvarno dobrom blogu. Redovito sam čitala i komentirala. Poneki put bi mi palo na pamet da se možda radi o osobi koju poznajem IRL. Pa čak da je i tako, nema veze, neću vjerojatno nikada ni saznati o kome se radi, ipak nas ima na faksu oko 3 tisuće. Vjerojatnost da mi se kolega primjerice u redu za menzu obrati s "Flowergirl?" jer nosim cvijeće u kosi zanemariva je. Tako sam barem mislila.
I tako jedne večeri pogledam na njegovom blogu nove komentare, a kad ono neki mu hakerčić željan pažnje daje do znanja da je gotovo s njegovom anonimnosti: naziva ga "Tomislav T" i kaže neka prezime ostane tajna. Relativno nevažna informacija za mene budući da ne poznajem niti jednog Tomislava T.
Dan kasnije uputila sam se na konzultacije povodom nadolazećeg ispita. I baš kad sam mislila kako je faks prazan i tih te je pitanje ima li uopće ikoga, iz lifta izađe neki tip i pita me jesam li i ja došla na konzultacije. Pokazalo se da je i asistent već stigao, a ubrzo i da je bilo korisno da sam došla te da bih mogla doći još koji put ako mi vrijeme dozvoli. Na kraju nas je tražio da mu se potpišemo. Potpiše se kolega, potpišem se i ja te bacim oko na njegov potpis, kad ono piše "Tomislav T......". No dobro, na 3000 ljudi, većinom muških te uzevši u obzir frekvenciju imena Tomislav, sasvim sigurno ima i poveći broj takvih Tomislava T.
I ništa. Razmišljam kasnije: možda je to on, ali vjerojatno nije. A ipak, Murphyjev zakon više me puta poučio da je očekivana vjerojatnost obrnuto proporcionalna realnoj. Odnosno, ako ste gotovo sigurni da nešto nije, pokazat će se upravo suprotno.
Unatoč slutnjama sam nastavila čitati i komentirati njegov blog da bi mi nakon puna tri dana sinulo da sam, ukoliko se zaista radi o istoj osobi, postala voajer najgore vrste. Netko tko neiskreno zadire u tuđu kvaziprivatnost, kvaziprivatnost osobe koju poznaje, a ne poznaje. Osobe koja bi, u skladu s Murphyjevim zakonom, već sutra mogla sa mnom porazgovarati o primjerice politici, na što bih ja odgovorila: "Da, znam da tako misliš, čitala sam na tvom blogu". Ili bih pocrvenila, jednostavno prešutila i osjećala se vrlo podmuklo. Pri čemu je vjerojatniji prvi scenarij s obzirom na već prije spomenuti serum istine.
Prije nego počnem osjećati grižnju savjesti zbog nečega ovako banalnog, odlučila sam provjeriti čudnu koincidenciju. Priznajem da je i znatiželja učinila svoje (kažu da je znatiželja ubila mačku, u ovom slučaju je samo pokopala blogericu). Proguglala sam "Tomislav T......" i već je prvi Google result bio dovoljan da ukloni 99.9% sumnje je li riječ o istoj osobi. Nakon toga mi je bilo jednostavno neugodno. Da uklonim osjećaj neugode, a ujedno pod utjecajem seruma istine, odlučila sam obavijestiti Tomislava T. o tome da se izgleda znamo, da mi je žao što sam mu ušla u trag i zanimalo me bi li ga smetalo ako nastavim čitati njegov blog.
Kaže on da ga ne smeta. A opet, očito je da sam u želji da se izbavim voajerstva, ispala još veći voajer, špijunski ili hakerski. Možda sam trebala više uzeti k srcu riječi jedne naše blogerice: "Svim (ne)namjernim putnicima koji me poznaju u stvarnom životu savjetujem da se prave blesavi jer će ih u suprotnom progutati mrak." Povrh toga, sumnjiče me i za skrivene namjere. Ovako nešto može se dogoditi samo meni. Ako se oporavim od srama, čitat ćete me i ubuduće. Ako pak ne, jedan bivši blogerski voajer egzibicionist, koji je okončao svoju karijeru riječima "Prokleti Internet!", više.
Post je objavljen 01.09.2006. u 11:17 sati.