Kod mene sve eksperimentalne faze traju vrlo kratko. Tako i ona partijanerska u četvrtom srednje koja je okončana nakon sve skupa dva partija i jedne brucošijade. Mislim da znam što mi je tada otprilike bilo: imala sam veliku potrebu razlikovati se od svojih kolega iz razreda, a budući da su oni većinom imali dobar glazbeni ukus, ovo je bio jedini logičan odabir. Sve u svemu, to je jedna od onih faza koje najradije prešutim. Niti ovoga puta neću puno o tome jer je za nastavak priče bitno samo jedno: uz nešto malo srama iz tog vremena nisam ponijela, kako bi se moglo očekivati, oštećenje sluha, već jedan par za tu prigodu kupljenih traperica.
Bile su to moje najbolje traperice kroz više godina. Sve dok negdje prošle godine u ovo vrijeme, na putu od tramvajske stanice do faksa, prelazeći cestu gdje je zabranjeno, u ruci bilješke za ispit na koji sam žurila, u glavi zbrka zahvaljujući više-manje neprospavanoj noći, nisam koljenom mlatnula čeličnu ogradicu koja mi se ispriječila. Bol je bila trenutna i tupa, stisnula sam zube i nastavila hodati. Punih deset metara dalje udostojila sam se ipak pogledati prema svome koljenu da bih primijetila da sam poderala traperice. Da stvar bude još bolja, tek nekih petnaest minuta kasnije, sjedeći u učionici na ispitu, skužila sam da mi itekako ide krv.
I onda i danas relativno mi je sporedna bila ta rana na koljenu i ožiljak koji će ostati pa i tri docjepljivanja protiv tetanusa koja su slijedila. Ali poderane traperice jednostavno nisam mogla prežaliti. Vjerojatno zato jer sam, uputivši se u potragu za zamjenskim, ubrzo primijetila da u međuvremenu takvih nigdje nema. Jednostavno nisu više u modi!
Danas se naime mogu kupiti samo prividno rabljene traperice. Iako su brand new, zapravo izgledaju kao da ih je netko tri godine nosio na baušteli. Ili se nisu prale godinu dana makar ih se koristilo kao krpu za pranje podova. Ofucane, izvučenih končića, s rupama, prorezima gdje im zaista nije mjesto itd. Najveća ironija ipak je u tome da je neko dijete u dalekoj Kini možda preko 16 sati na dan za ispod 20 lipa po satu izvlačilo končiće da bi jedan Europljanin ili Amerikanac izgledao kao da "zarađuje" ispod 20 lipa po satu proseći na cesti.
I tako mi se nameće zaključak: što će mi nove traperice? Pa samo trebam rasparati i drugo koljeno i sve pet. Ipak, toliko očajna još nisam. Možda mi možete pomoći da niti ne postanem: ako slučajno naletite na nekakve traperice koje nisu stoned, washed, dirtlook ili neki drugi klošar-style, javite.
Post je objavljen 16.09.2006. u 17:25 sati.