utorak, 28.06.2011.
Big Brother epidemija
Zamislite život u ritmu muzike za ples ili u ritmu trenutne junakinje Big Brother sapunice, usputno i naše sugrađanke-ponos na diku. Ljudi od davnina jedni drugima prenose poruke na različite načine.Jeste li znali da je ples prvi medij socijalnog instinkta .Ujedinjujući emocije, pokret, glasove, boju,ukrase,glazbena pomagala, geste, mimiku omogućavao je intezivan osjećaj zajedništva i pripadnosti. Neki tvrde da je shodište plesa u prirođenom instinktu oponašanja i motoričkom nagonu za aktivnošću.Da li sad konačno imamo rješenje vječne dileme o razlozima neizbježne propasti našeg društva -oponašanje???Većina modernih i urbanih homo sapiensa danonoćno pilji u male ekrane misleći pritom da razborito i smjelo koriste slobodno vrijeme jer ipak ulažu određene napore u održavanje tijeka aktualnih zbivanja i usput akumuliraju materijal za popodnevno kavovanje. Informacije o kulturi nadopunjuje intimni život gospođe Čvrljak, politika trabunja o vječnim obećanjima za bolje sutra,dok stvarnost ubija svaku nadu,sport je začinila crna kronika dok nas vremenska prognoza laže kao male majmune.I tako obmanjeni koračamo sretniji nego ikad jer gospođa Čvrljak je sinoć opet nešto zakuhala sa Nemešom ispod plahte i time razuzdala našu maštu za naredni tjedan.Svi,ama baš svi, po nekom nepisanom pravilu opće kulture moraju biti upućeni u događanja Big Brother kuće jer u protivnom nisu dovoljno upućeni za intelektualne krugove.A od kada zapravo datira saga o televiziji? Televizija je medij baziran na bežičnom prijenosu pokretne slike na daljinu u obliku električnog signala.Uzlet u razvoju ovog medija zabilježen je nakon 2.svjetskog rata nakon čega je ubrzo postala jedan od najutjecajnih medija Ovdje je riječ zapravo o uvidu u snažan utjecaj i promjene koje su se dogodile među prvim generacijama televizijskog dječjeg gledateljstva. Naime, televizija je potakla međudjelovanje svih osjetila te je dijete nove generacije postavila u svijet koji je drugačije organizirao sposobnosti, potrebe i očekivanja. A što je s onima koji nemaju televiziju???Dali se isti svrstavaju u “spam“ ili imaju priliku popraviti vlastiti rejting u društvu tako da ponekad svrate kod susjeda na kavu baš u terminu showa??? Čini mi se da je neimanje vlastite televizije danas uistinu rijetkost kolika je i da ćete naletiti na kibuce ili nomade.Jednostavno -evolucija nas je dovela do stadija u kojem jesmo no pitam se dali je odraz evolucije društva buljenje u prošarani ekran metodom skeniranja niza programa stavljenih na raspolaganje? No koga uopće briga, pa gospođa Čvrljak je našem gradu donjela jednu sasvim novu i osvježavajuću stavku na reputacijskoj listi-prva šibenčanka koja je pobijedila u Big Brother showu, ako ništa drugo možda se konačno sjati ta obećavana masa beograđana na našu zavidno lijepu obalu te pojača budžet ionako osrednje turističke sezone.Gospođo Čvrljak, najljepša vam hvala.
- 19:16 -
Zatočeni u vlastitom kavezu
Iako nisam pobornik dangubljenja po kafićima ponekad osjetim poriv da se prepustim dokoličarenju,onako za dušu.I u tim rijetkim trenutcima naslušam se besmislica, idiotarija,perverzija kakvih nema ni u Jerry Springer show-u.U svakodnevnoj konverzaciji koristimo jedva 150 riječi dok raznim poštapalicama upotpunjujemo „rub˝ al khali“u glavi, žene marljivo klesaju tijela po uzoru na savršeni model Cindy Crawford, sad već tečno govore neku vrstu mješavine turskog i španjolskog jezika, dok se ženski pomladak radije povodi za primjercima skeleta Pret-a-Porter-a, a na „turšpan-u“ se jednako dobro sporazumijevaju.S muškarcima je nešto lakše,barem u onom dijelu praćenja sapunica. Postoji svega nekoliko tema o kojima dotični razglabaju: sport, žene i ....sport,žene ...i...svaka čast iznimkama no analiza nije detaljiziranje već generaliziranje, a generalno ovakvi profili „Adama i Eve suvremenog doba“ čine veliku većinu. Zapravo zatočeni smo u vlastitom kavezu samo što to ne želimo javno obznaniti. Nismo u stanju djelovati. Život se odvija u dnevnom boravku. Sve sadržajnosti i aspekti zabave preseljeni su u nekoliko kvadrata prostora gdje se čovjek u suživotu s tv ekranom i daljinskim upravljačem tješi da odrađuje nadasve sretan i harmoničan život. Mediji svakodnevno oblikuju našu svijest i život nemjerljivom snagom i moći.Sve ljudske potrebe kojima je čovjek bio vođen u odnosu spram svijeta danas se emitiraju na malim ekranima. Sve životne vrijednosti, strast,ljubav i zajedništvo odvijaju se negdje drugdje,u imaginarnom svijetu. Umjesto racionalnosti promišljanja rodila se tehnološka racionalnost koja je reducirala prostor slobode pojedinca. Riječi, sport, zabava ,slobodno vrijeme, stavovi,oblik mišljenja ušle su u svojevrstan kupoprodajni odnos mijenjajući svoje ruho i značenje. U našoj komunikaciji razapeti smo između želje za posebnošću i želje za prihvaćanjem. Medijske korporacije uspješno prodaju ideologiju kapitalizma, vrijeme, marke i proizvode, predvode procesom obrazovanja i javnog mijenja.Sloboda čovjeka nije neposredna,ona postoji kao rezultat u igri posredovanja. Ako ne prakticiramo slobodu mase suočavamo se sa neslobodom da realiziramo svoje potrebe. Tako okovanima pojasom medijske malverzacije i obmane neophodno je razmišljati o mogućnostima „bijega“ ili otpora ,kritički se osvrnuti na medijske poruke i sadržaje te uložiti napore u razvoj medijske pismenosti.
Ako je govorni jezik sve bliže jeziku televizijskih serija, ako je intima postala javna stvar, a tijelo svojevrsni pano trgovačkih brendova , onda neoprezni ulazimo u kavez. (S.Alić,McLuhan;Edelman:Najava filozofije medija)
- 19:14 -
nedjelja, 12.06.2011.
Isječak o ljubavi
Kako nas je pak krhkima i slabima osmislio onaj „umjetnik“ što spominje se često kad mlijeko zagori u lončiću, kad strepimo nad većom ocjenom iz matematike, ili kad ostanemo bez dragih nam ljudi pa se angažiramo oko pustih pregovora svake večeri kao da je nekakva otmica u pitanju misleći da ćemo tako vratiti izgubljeno – naravno ovo vrijedi za one koji vjeruju. Ta emotivna nejakost nas čini drugačijima od ostalih živih bića na ovoj planeti no čini mi se da je naš umjetnik ipak prešao granice dozvoljenog.Previše je patnje i tuge , jedni druge neprestano ljutimo,vrijeđamo,rastužujemo, varamo, zlostavljamo,ubijamo ...a ljubav se sve češće gubi kao koraci u snijegu kad padne novi snijeg.
- 10:17 -
Mit o ženi
Ah, što sve žene neće otrpjeti za dašak ljepote! Navest ću vam samo neke primjere: sjedenje kod frizera u nedogled iz čega često proizađe frizura vrlo identična onoj koju smo već imale na glavi s 200tinjak kuna manje u novčaniku,zatim neizdrživa bol za vrijeme depilacije voskom proizvod čega dobijemo upaljene i prištave noge te zabranu izlaska na danje svjetlo nekoliko dana, anticelulitne masaže pred ljeto za koje moramo minimalno izdvojiti 1000-2000 kn, a rezultat često upitan pa kad nas na kraju seanse djelatnica beauty salona upita dali smo zadovoljne nekako nas savjest zbog potrošenog novca tjera da kažemo da jesmo iako je opseg bedara samo 1 cm manji dok u sebi ponavljamo:nikad više!, trosatni masakr kod kozmetičarke za blistav ten....i onda pojedinci znaju reći : ženama je lako!ne,ne ne slažem se nikako! Osim gore navedenih procesa žena ima još jednu veliku i zahtjevnu ulogu-majčinstvo.Muškarci u ovom slučaju često padaju u drugi plan jer često nemaju strpljenja niti volje za takvu odgovornost pa žene dohvati veći dio kolača. Djeca su zahtjevna,traže vrijeme,ljubav,pažnju,odgovornost,strpljenje,čelične živce i puno novaca.No žene se ipak snalaze pa osim djece stižu odraditi i kućanske poslove te ostale obaveze i zadaće i da ne zaboravim da su po modernim načelima još i emancipirane,karijeristice,ambiciozne, a na koncu bih rekla-svemoguće. Ovo nije feministički odjeljak da ne pomislite već odraz naših života u zrcalima koja ne povećavaju niti smanjuju već govore jedino istinu.Ne umanjujem vrijednost muškaraca,naravno da uvijek dobro dođe netko za promijeniti žarulju,učvrstiti slavinu, spojiti djelove ormara u cjelinu,sjediti nezainteresirano na fotelji s daljinskim upravljačem u jednoj ruci dok je druga zaposlena u hlačama te prebacivati iz programa u program u potrazi za nepoznatim( dobro ovaj detalj nije za pohvalu no teško ga je promijenit pa nek im bude)... Muškarci su u svoj svojoj biti jako sposobni no u skladu s tim i jako lijeni pa zaludu im onda ta sila i snaga kad je ženi potrebno mnogo riječi motivacije da ih pokrene nakon čega cijela priča često „padne u vodu“ i žena preuzme stvar u svoje ruke. A kakav je bio odnos žene i muškarca u vrijeme naših baka i djedova?pa sigurno drugačiji nego danas.Netko bi se složio da je bilo bolje i kvalitetnije živjeti „u ono vrijeme“ no neki pak misle suprotno. Svi se slažemo da je to bilo mnogo konzervativnije i patrijarhalnije doba nego danas, muškarac je zauzimao puno važniju ulogu u kući dok je žena bila predodređena za brigu o djeci,kućanske poslove te tetošenje muža odnosno ženina uloga se nije znatno promijenila kad je o kućanstvu i obitelji riječ .No nije imala prava koja ima sad,tako je to bilo postavljeno,znalo se tko je gazda u kući!Danas su uloge promijenjene,žena je stekla mnoga prava i priznanja i njezin status u društvu mnogo je cjenjeniji i vrijedniji.Većina žena radi i privređuje, bave se karijerom i poslom veći dio dana,dok djeca ostaju u rukama „bake servis“ ili teta u dječijim vrtićima, učestali trend su postale i dadilje .Često su tu i kućne pomoćnice za održavanje reda u kući dok se na objed odlazi u brojne restorane ili trgovine brze prehrane. Tempo je užurban i stresan i na kraju dana ostaje jako malo vremena za obitelj .Kad bi povukli paralelu između par desetljeća pronašlo bi se mnogo argumenata za i protiv onog i ovog vremena.Ono najvažnije je da je upravo moderno doba uskratilo bliskost i kontakt s najbližima, a glavni krivac je nedostatak vremena-koji paradoks. Posao iziskuje i oduzima 70% dana,zatim nesnosne gužve na putu do kuće,pa razne obaveze i aktivnosti i u trenu sunce krene na počinak, a mi imamo osjećaj kao da ništa nismo uspijeli obaviti. I na koncu“ živimo“ za vikend i priželjkivani odmor pa kad ga konačno dočekamo munjevito proleti pred očima kao da ga nije ni bilo i onda opet iznova,opet na početku. U ono vrijeme ipak tehnologija nije bila toliko napredna, bilo je manje automobila na ulicama tim manje i štetnih ispušnih plinova, više se koristio bicikl, vlastite noge ili pak kočija i konji u pojedinim selima i zaseocima.Svaki dan jelo se žlicom domaće i svježe pripremljeno,a čišći zrak strujio je kroz „škure“ i „portune“.Više se „divanilo“ i „pripetavalo“, više „vrimena“je bilo za obitelj i rođake.Više se imalo,a manje trošilo što je donekle i opravdano jer je ponuda bila znatno siromašnija nego danas.Možete li recimo zamisliti život bez automobila,mobitela,televizije,mašine za pranje rublja, milka čokolade...možete li se zamisliti kako sjedite u rano jutro umotani u ovčje ruho uz vatru koja krcka u kominu, kako ispijate šalicu bijele kave spravljene od domaćeg kozjeg mlijeka i žvačete komadić pšeničnog kruha ispod peke, kako se umivate nad lavaboom i perete masivnim kvadratnim sapunom oštrih i izraženih linija bez mirisa, kako se oblačite u vuneni džemper bake Kate djela i kožne opanke i kako sa štapom u ruci i „blagom“ na okupu krećete put obližnje livade.Danas jednom modernom i urbanom čovjeku priča o životu u „onom vremenu“ zvuči kao nemoguća misija no mora se priznati da tu i tamo nebi bilo loše jedan dan provesti kao čovjek,bez pomagala.Ionako smo vječno u potrazi za izgubljenim vrijednostima i nekako mi se čini da se u mnogim aspektima suvremenog društva često s nostalgijom vraćamo u „ono vrijeme“.
- 10:03 -
Još malo o životu u letu...
Ah kako vrijeme leti,trči, žuri pred očima našim,ponekad i ne stignemo vidjeti mnoge ljude,kiše,sunca,mjesece,radost i tugu,veselje što nas okružuje. Trčimo unedogled,lovimo zeca po šumi,a on nam uvijek nekako izmakne.Postavljam pitanje što mi to zapravo neprestano lovimo ,tko nam je postavio rokove,tko vlada i upravlja našim umovima,čiji smo mi sljedbenici,čije težnje zapravo ispunjavamo?Mislim da smo nesuđeni robovi svakodnevnice i suvremenog društva,šefova na poslu,djece i bračnih partnera,senilne majke i oca, školskih kodekasa, bolonjskog procesa,radnog vremena šoping centara, kaosa u prometu, vremenske prognoze,straha i nevjerice,nesigurnosti i neistine...i opet nekako unatoč svom tom neredu uspijevamo navući „mak na konac“, pomišljam :pa svemogući smo,rame uz rame s Batmanom ili pak He-man om haha, ironiju na stranu! Prije bi bilo da smo svemogući destruktori svega što gmiže,hoda, diše ili pliva.O da,sa savjesti i svijesti smo na „Vi“, ne vidimo,ne čujemo i često ne osjećamo,a sve to zbog lova na zeca kojeg nikako da ulovimo. Renomirani sportski treneri,fizioterapeuti i ostala banda ove branše često sugerira brzo hodanje,kažu da je učinkovitije i efektnije od trčanja,daje bolje rezultate pa možda da ih poslušamo i usporimo malo, možda ponovo dobijemo osjetila,možda je to recept za bolji život i dugovječnost,možda bi trebali isprobati! Često razmišljam o prolaznosti i tužna sam kad vidim blijeda i beživotna lica kako beznadno koračaju ulicama u potrazi za srećom, a neznaju da su možda upravo prošli pored nje.Neznaju jer ne razmišljaju,samo koračaju ko slijepci u nepoznato, ko roboti na dvije pogonske tipke-jedna za kreni, druga za stani.Boje su ostale na krošnjama,livadama i brdima,boje su prekrasne,vedre i vesele,i uvijek drugačije od lanjskih. Priroda je očaravajuća u proljeće, odiše ljepotom i šarmom. Čovjek se treba ugledati na onu krošnju trešnje u susjedovom vrtu, na njene snježno bijele cvjetove, omamljujuće mirise, fine konture i obrise,na njenu pojavu i čvrstoću, vječnost i postojanost. Neka od danas krošnja postane naš uzor!
- 10:01 -
Vlak prolazi ,vrijeme za njim...
Razmišljam o prolaznosti života i besmisleno utrošenom vremenu na poslove,zadatke,događaje koji ne donose puno toga na osobnoj satisfakciji već se samo rutinski odrađuju iz dana u dan i pitam se dali je tako i s vama građevinarima,liječnicima,profesorima,prodavačima,vozačima,veterinarima... dali je to priča koje je i vama poznata, dali ste vi pronašli ispunjenje i smisao?Teška su ovo pitanja ,a još teže je odgovoriti na njih,mislim da je cijeli život potraga, a da ponekad ni sami ne znamo što zapravo tražimo.Možda je to naša misija:traži ono što ne postoji jer upravo taj čin začinjava postojanje,podiže adrenalin,trza znatiželju dok konačni cilj opravdava sve prethodno,konačni cilj je kraj puta,a mi bismo još malo putovali! Život je relativan proces , nepisano pravilo za one koji žive po biološkim etapama,može biti lijep ili pak težak i mukotrpan,sudbina ga miješa i neke prije, a neke kasnije izbaci iz bubnja no uglavnom sve ovisi o nama,našim željama,potrebama,težnjama,mi smo glasnici i tvorci,kipari i slikari, a koliko boja ćemo upotrijebiti na slici naša je stvar! Svatko kroji svoju sudbinu –nije zaludu ova poslovica,dapače ona je stvarna i istinita! Život čini svaki njegov dan ,svaki pipak njegova kraka, jedino se viša sila može suprostaviti i poremetiti planove no opet mi nalazimo rješenja,mi zaobilazimo „jarčiće“ ,mi se borimo protiv kiše kišobranom,leda kapom i šalom,vrućine klima uređajem, dosade dobrom knjigom ili filmom,bolesti lijekom,tuge čašicom vina .evo jedna prigodna pjesmica u čast svima onima koji štuju i poznaju draži dobre strane života:
Milka i janje
U šibenskoj zagori podno dike dinare,
na ognjištu vatra gori u kolibi milke franine.
Tek se sunce sa obronka nazire,
a milka već kukuruz probire.
Pijetlovi se pjesmom hvale,blejanje ovaca čuje se iz štale.
Milka sprema opanke i štape,komad kruha,malo vode,
vrijeme je za blago i livade.
Skuplja stado janjadi , ovaca i krava pa pravac na livadu ko pastirica prava.
Putem do livade sunce milki lice osvjetljuje,pleći grije pa se malo vode ona napije.
Na livadu je stigla,na kamen se posjela,
a blago se rastrča po pašama dok milka zaspe pod krošnjama.
U podne se začu krika,milka skoči do vidika, janje trči a vuk ganja,
milka sva u očaju misleći da sanja.
Uzme kamen pa potrči ,malo janje pokuša da spasi.
Silovito vuka kamenuje,ovaj brzo u šumu pobjegne,janje živo ostane,milka sretno usklikne.
Uzme janje u naručje,skupi blago u redove,krene put kolibe,koji cvjetak usput ubere.
U ognjištu se vatra stišala ,milka stavi malo ogrijeva pa sjedne na drvenu klupu i zaspe u vunenom klobuku.Osmijeh joj na snenom licu ostane jer spasila je svoje malo janje.
Dan joj se u sjećanje ureže a život novi smisao joj dobije.
- 09:49 -
