nedjelja, 12.06.2011.
Još malo o životu u letu...
Ah kako vrijeme leti,trči, žuri pred očima našim,ponekad i ne stignemo vidjeti mnoge ljude,kiše,sunca,mjesece,radost i tugu,veselje što nas okružuje. Trčimo unedogled,lovimo zeca po šumi,a on nam uvijek nekako izmakne.Postavljam pitanje što mi to zapravo neprestano lovimo ,tko nam je postavio rokove,tko vlada i upravlja našim umovima,čiji smo mi sljedbenici,čije težnje zapravo ispunjavamo?Mislim da smo nesuđeni robovi svakodnevnice i suvremenog društva,šefova na poslu,djece i bračnih partnera,senilne majke i oca, školskih kodekasa, bolonjskog procesa,radnog vremena šoping centara, kaosa u prometu, vremenske prognoze,straha i nevjerice,nesigurnosti i neistine...i opet nekako unatoč svom tom neredu uspijevamo navući „mak na konac“, pomišljam :pa svemogući smo,rame uz rame s Batmanom ili pak He-man om haha, ironiju na stranu! Prije bi bilo da smo svemogući destruktori svega što gmiže,hoda, diše ili pliva.O da,sa savjesti i svijesti smo na „Vi“, ne vidimo,ne čujemo i često ne osjećamo,a sve to zbog lova na zeca kojeg nikako da ulovimo. Renomirani sportski treneri,fizioterapeuti i ostala banda ove branše često sugerira brzo hodanje,kažu da je učinkovitije i efektnije od trčanja,daje bolje rezultate pa možda da ih poslušamo i usporimo malo, možda ponovo dobijemo osjetila,možda je to recept za bolji život i dugovječnost,možda bi trebali isprobati! Često razmišljam o prolaznosti i tužna sam kad vidim blijeda i beživotna lica kako beznadno koračaju ulicama u potrazi za srećom, a neznaju da su možda upravo prošli pored nje.Neznaju jer ne razmišljaju,samo koračaju ko slijepci u nepoznato, ko roboti na dvije pogonske tipke-jedna za kreni, druga za stani.Boje su ostale na krošnjama,livadama i brdima,boje su prekrasne,vedre i vesele,i uvijek drugačije od lanjskih. Priroda je očaravajuća u proljeće, odiše ljepotom i šarmom. Čovjek se treba ugledati na onu krošnju trešnje u susjedovom vrtu, na njene snježno bijele cvjetove, omamljujuće mirise, fine konture i obrise,na njenu pojavu i čvrstoću, vječnost i postojanost. Neka od danas krošnja postane naš uzor!
- 10:01 -
