Ah, što sve žene neće otrpjeti za dašak ljepote! Navest ću vam samo neke primjere: sjedenje kod frizera u nedogled iz čega često proizađe frizura vrlo identična onoj koju smo već imale na glavi s 200tinjak kuna manje u novčaniku,zatim neizdrživa bol za vrijeme depilacije voskom proizvod čega dobijemo upaljene i prištave noge te zabranu izlaska na danje svjetlo nekoliko dana, anticelulitne masaže pred ljeto za koje moramo minimalno izdvojiti 1000-2000 kn, a rezultat često upitan pa kad nas na kraju seanse djelatnica beauty salona upita dali smo zadovoljne nekako nas savjest zbog potrošenog novca tjera da kažemo da jesmo iako je opseg bedara samo 1 cm manji dok u sebi ponavljamo:nikad više!, trosatni masakr kod kozmetičarke za blistav ten....i onda pojedinci znaju reći : ženama je lako!ne,ne ne slažem se nikako! Osim gore navedenih procesa žena ima još jednu veliku i zahtjevnu ulogu-majčinstvo.Muškarci u ovom slučaju često padaju u drugi plan jer često nemaju strpljenja niti volje za takvu odgovornost pa žene dohvati veći dio kolača. Djeca su zahtjevna,traže vrijeme,ljubav,pažnju,odgovornost,strpljenje,čelične živce i puno novaca.No žene se ipak snalaze pa osim djece stižu odraditi i kućanske poslove te ostale obaveze i zadaće i da ne zaboravim da su po modernim načelima još i emancipirane,karijeristice,ambiciozne, a na koncu bih rekla-svemoguće. Ovo nije feministički odjeljak da ne pomislite već odraz naših života u zrcalima koja ne povećavaju niti smanjuju već govore jedino istinu.Ne umanjujem vrijednost muškaraca,naravno da uvijek dobro dođe netko za promijeniti žarulju,učvrstiti slavinu, spojiti djelove ormara u cjelinu,sjediti nezainteresirano na fotelji s daljinskim upravljačem u jednoj ruci dok je druga zaposlena u hlačama te prebacivati iz programa u program u potrazi za nepoznatim( dobro ovaj detalj nije za pohvalu no teško ga je promijenit pa nek im bude)... Muškarci su u svoj svojoj biti jako sposobni no u skladu s tim i jako lijeni pa zaludu im onda ta sila i snaga kad je ženi potrebno mnogo riječi motivacije da ih pokrene nakon čega cijela priča često „padne u vodu“ i žena preuzme stvar u svoje ruke. A kakav je bio odnos žene i muškarca u vrijeme naših baka i djedova?pa sigurno drugačiji nego danas.Netko bi se složio da je bilo bolje i kvalitetnije živjeti „u ono vrijeme“ no neki pak misle suprotno. Svi se slažemo da je to bilo mnogo konzervativnije i patrijarhalnije doba nego danas, muškarac je zauzimao puno važniju ulogu u kući dok je žena bila predodređena za brigu o djeci,kućanske poslove te tetošenje muža odnosno ženina uloga se nije znatno promijenila kad je o kućanstvu i obitelji riječ .No nije imala prava koja ima sad,tako je to bilo postavljeno,znalo se tko je gazda u kući!Danas su uloge promijenjene,žena je stekla mnoga prava i priznanja i njezin status u društvu mnogo je cjenjeniji i vrijedniji.Većina žena radi i privređuje, bave se karijerom i poslom veći dio dana,dok djeca ostaju u rukama „bake servis“ ili teta u dječijim vrtićima, učestali trend su postale i dadilje .Često su tu i kućne pomoćnice za održavanje reda u kući dok se na objed odlazi u brojne restorane ili trgovine brze prehrane. Tempo je užurban i stresan i na kraju dana ostaje jako malo vremena za obitelj .Kad bi povukli paralelu između par desetljeća pronašlo bi se mnogo argumenata za i protiv onog i ovog vremena.Ono najvažnije je da je upravo moderno doba uskratilo bliskost i kontakt s najbližima, a glavni krivac je nedostatak vremena-koji paradoks. Posao iziskuje i oduzima 70% dana,zatim nesnosne gužve na putu do kuće,pa razne obaveze i aktivnosti i u trenu sunce krene na počinak, a mi imamo osjećaj kao da ništa nismo uspijeli obaviti. I na koncu“ živimo“ za vikend i priželjkivani odmor pa kad ga konačno dočekamo munjevito proleti pred očima kao da ga nije ni bilo i onda opet iznova,opet na početku. U ono vrijeme ipak tehnologija nije bila toliko napredna, bilo je manje automobila na ulicama tim manje i štetnih ispušnih plinova, više se koristio bicikl, vlastite noge ili pak kočija i konji u pojedinim selima i zaseocima.Svaki dan jelo se žlicom domaće i svježe pripremljeno,a čišći zrak strujio je kroz „škure“ i „portune“.Više se „divanilo“ i „pripetavalo“, više „vrimena“je bilo za obitelj i rođake.Više se imalo,a manje trošilo što je donekle i opravdano jer je ponuda bila znatno siromašnija nego danas.Možete li recimo zamisliti život bez automobila,mobitela,televizije,mašine za pranje rublja, milka čokolade...možete li se zamisliti kako sjedite u rano jutro umotani u ovčje ruho uz vatru koja krcka u kominu, kako ispijate šalicu bijele kave spravljene od domaćeg kozjeg mlijeka i žvačete komadić pšeničnog kruha ispod peke, kako se umivate nad lavaboom i perete masivnim kvadratnim sapunom oštrih i izraženih linija bez mirisa, kako se oblačite u vuneni džemper bake Kate djela i kožne opanke i kako sa štapom u ruci i „blagom“ na okupu krećete put obližnje livade.Danas jednom modernom i urbanom čovjeku priča o životu u „onom vremenu“ zvuči kao nemoguća misija no mora se priznati da tu i tamo nebi bilo loše jedan dan provesti kao čovjek,bez pomagala.Ionako smo vječno u potrazi za izgubljenim vrijednostima i nekako mi se čini da se u mnogim aspektima suvremenog društva često s nostalgijom vraćamo u „ono vrijeme“.
Post je objavljen 12.06.2011. u 10:03 sati.