Kako nas je pak krhkima i slabima osmislio onaj „umjetnik“ što spominje se često kad mlijeko zagori u lončiću, kad strepimo nad većom ocjenom iz matematike, ili kad ostanemo bez dragih nam ljudi pa se angažiramo oko pustih pregovora svake večeri kao da je nekakva otmica u pitanju misleći da ćemo tako vratiti izgubljeno – naravno ovo vrijedi za one koji vjeruju. Ta emotivna nejakost nas čini drugačijima od ostalih živih bića na ovoj planeti no čini mi se da je naš umjetnik ipak prešao granice dozvoljenog.Previše je patnje i tuge , jedni druge neprestano ljutimo,vrijeđamo,rastužujemo, varamo, zlostavljamo,ubijamo ...a ljubav se sve češće gubi kao koraci u snijegu kad padne novi snijeg.
Post je objavljen 12.06.2011. u 10:17 sati.