Razmišljam o prolaznosti života i besmisleno utrošenom vremenu na poslove,zadatke,događaje koji ne donose puno toga na osobnoj satisfakciji već se samo rutinski odrađuju iz dana u dan i pitam se dali je tako i s vama građevinarima,liječnicima,profesorima,prodavačima,vozačima,veterinarima... dali je to priča koje je i vama poznata, dali ste vi pronašli ispunjenje i smisao?Teška su ovo pitanja ,a još teže je odgovoriti na njih,mislim da je cijeli život potraga, a da ponekad ni sami ne znamo što zapravo tražimo.Možda je to naša misija:traži ono što ne postoji jer upravo taj čin začinjava postojanje,podiže adrenalin,trza znatiželju dok konačni cilj opravdava sve prethodno,konačni cilj je kraj puta,a mi bismo još malo putovali! Život je relativan proces , nepisano pravilo za one koji žive po biološkim etapama,može biti lijep ili pak težak i mukotrpan,sudbina ga miješa i neke prije, a neke kasnije izbaci iz bubnja no uglavnom sve ovisi o nama,našim željama,potrebama,težnjama,mi smo glasnici i tvorci,kipari i slikari, a koliko boja ćemo upotrijebiti na slici naša je stvar! Svatko kroji svoju sudbinu –nije zaludu ova poslovica,dapače ona je stvarna i istinita! Život čini svaki njegov dan ,svaki pipak njegova kraka, jedino se viša sila može suprostaviti i poremetiti planove no opet mi nalazimo rješenja,mi zaobilazimo „jarčiće“ ,mi se borimo protiv kiše kišobranom,leda kapom i šalom,vrućine klima uređajem, dosade dobrom knjigom ili filmom,bolesti lijekom,tuge čašicom vina .evo jedna prigodna pjesmica u čast svima onima koji štuju i poznaju draži dobre strane života:
Milka i janje
U šibenskoj zagori podno dike dinare,
na ognjištu vatra gori u kolibi milke franine.
Tek se sunce sa obronka nazire,
a milka već kukuruz probire.
Pijetlovi se pjesmom hvale,blejanje ovaca čuje se iz štale.
Milka sprema opanke i štape,komad kruha,malo vode,
vrijeme je za blago i livade.
Skuplja stado janjadi , ovaca i krava pa pravac na livadu ko pastirica prava.
Putem do livade sunce milki lice osvjetljuje,pleći grije pa se malo vode ona napije.
Na livadu je stigla,na kamen se posjela,
a blago se rastrča po pašama dok milka zaspe pod krošnjama.
U podne se začu krika,milka skoči do vidika, janje trči a vuk ganja,
milka sva u očaju misleći da sanja.
Uzme kamen pa potrči ,malo janje pokuša da spasi.
Silovito vuka kamenuje,ovaj brzo u šumu pobjegne,janje živo ostane,milka sretno usklikne.
Uzme janje u naručje,skupi blago u redove,krene put kolibe,koji cvjetak usput ubere.
U ognjištu se vatra stišala ,milka stavi malo ogrijeva pa sjedne na drvenu klupu i zaspe u vunenom klobuku.Osmijeh joj na snenom licu ostane jer spasila je svoje malo janje.
Dan joj se u sjećanje ureže a život novi smisao joj dobije.
Post je objavljen 12.06.2011. u 09:49 sati.