Oh, zaista zahvaljujem, postojanju neta i ovoga svog malog kutka da kazem sta osjećam , sta mislim, a da me pritom nitko ne proglasi ludom, nadobudnom, zahtjevnom, sebičnom, bezkompromisnom, ljevičarkom, densičarkom, luđakinjom, konzervativnom, primitivnom, dosadnom, svojeglavom, tvrdoglavom, taštom, lokalpatriotkinjom, ..
FREAKOM...
..EH...odlučila sam barem jedan dio svog , trenutno kaotičnog, zivota probat dovest u nekakv red, posložiti emocije, nedospustiti emocionalnu sjebanost, barem za kratko...dok traju rokovi....
ne nadam se da ce mi odgovor ići u prilog, ali sta je tu je, bolje sad rjesiti svoje nedoumice nego čekat, jer na kraju krajeva ne znam ni sta bi čekala, samo bi bilo teze....
iznijela sam GOSPODINU BITNOM svoje planove zivotne, strahove, pomalo osjećaja i najvaznije rekla sam ako se ne slaze s tim da svatko svoju sreću potrazi dalje.....
danas pol dana vazem jel to bio ok potez, korektan, u razini u kojoj je on korektan prema meni, jer nisam ja tip za gadne stvari, puno mi je ljudi rekla da znam voditi debatu, ali da se uopće ne znam svađati.....
da se predstavim:
ja sam jedna i samo jedna ziza
jedna tetka ( ne zadugo )
jedna djevojka
nečija djevojka
ok, još uvijek njegova ( )
jedna polunovinarka
i cijela stalno zaposlena,
već deset godina punoljetna ,
sa jedniom faksom iza i jednim ispred sebe ,
sa jasnim stavovima o zivotu,
ljubavi ( tak tak, ne bas uvijek jasna kako njima tako ni sebi ( njima = okolina kompletna) )

eto pokusala sam iznijeti viziju buducnosti svoje, ne znam kakav je odjek, ali rekla bih nikakav, tj. ne onakav kakav bih ja htjela, ali ni tu ne mogu nista , on je svoj, ja svoja, svatko od nas otprilike kompletna osoba, jbg ...to me mučilo, eto ga sad i javnosti ( ionak me nitko ne čita )

...bas sam GOSPODINU BITNOM sinoć pričala kako ponekad , najradje bih da me nema, ne moš u društvu iznijeti svoje stavove, često su krivo protumačeni, pa se neki stav proteze u dane razglabanja o tome, ne moš na poslu iznijeti svoj stav, jer te smatraju ili nadmenom ili ne poštuješ hijerarhiju, ne moš ponekad ni u ljubavi iznijeti svoj stav jer te moze proglasiti ovakom ili onakvom.....ali nekako , bogme, sinoć sam skuzila da tom GOSPODINU , MOGU GOTOVO SVE RECI, FUL SE RAZUMIJEMO, to nije mala stvar, fakat mogu sve reci, pokazati..... bas nikog do sad nisam upoznala tako da mogu pred njim sve i svasta, to je jedan razlog vise zasto mi je zao ako je to kraj nase jedne ionako do pola ispričane priče, nisam stigla sve reci, nisam stigla pokazat sve akrobacije mozgovne i tjelesne , nisam stigla pričat sve one jezike koje inače govorim dok se tuširam , nisam stigla otpjevat niti jednu operu , uh!
ne da je on jedina osoba u mom opusu, nego su kroz zivot bile takve okolnosti da taman kad s nekim postanes blizak, ili dođe rat pa vas rastavi, ili dođe kraj rata , pa gubiš i one koje si u izbjeglištvu upoznao, ili imaš sestru umjetnicu koja ode u drugi grad , pa i s njom gubis onaj , svaki, trenutak suze i smijeha, pa dođe selidba, privikavaj se ponovo, pa dođe faks, raspade se i ono malo sta si imao...i tako.... u neku sasvim slucajno se pojavi ON, prvo smo imali instrukcije iz matematike, u jedno par navrata, nije nam išlo, tj. meni nije išlo.....ali onda jednog dana.....
pivo je krivo za sve.....KO KAZE DA JE IN VINO VERITAS, KOD NAS JE TO PIVO.....
ŽIVJELO PIVO!!!!!

EH, da i sad kad smo se otprilike potpuno zblizili, a ja natukla deset godina iza punoljetnosti, vrijeme je bilo saznati ko kako sebe vidi u neko blize i dalje vrijeme, tu sam stupila ja na scenu.....
rekla sam samo ono sta mislim, mislim da sam bila fer. nista strasno....pokusala sam biti fer....
...primjećuješ li ti,moj blogu da sma ja pomalo zabrinuta ili da ipak strahujem od odgovra, ....

pa da, je strah me je....mada sam to htjela reci.... čak sam mislila ljeto čekat,
ali za ljeto bi bilo teško , jer bi bilo vruće....
ma ne, šalim se ......udri me lopatom, skoro pa nista ne mogu učiti, on je puno zanimljiviji od knjige, smjesniji, finiji
a, da, zaboravih i reci trčala sam danas nakon par mjeseci, dušu sam ispustila, sva sreca da se sava izlila pa nitko nije skuzio moj znoj :)....ne, noge mi otpadaju, a ja misla dok vjezbam u stanu kako je 15min dosta, ja se fakat umorim, a na trčanju ne znam sta me više bolilo ključna kost, bicepsi , kvadricepsi....sve to skupa , kad bolje razmislim....
ode sad, glave ciste i razgibanog tijela.....

...totalni pomor svih ribica u njegovoj glavi.....
nikad nisam vjerovala da bih netko za mnom tako trčao...ne da nemam vjere u sebe nego jako puno vjerujem u druge ljude i vjerujem da unatoč svim svojim gafovima i zanimljivim zivotnim pričama postoji netko sličan meni ili jos bolji :)...
Dakle, nakon prošlotjednog izleta u dva iza ponoći na moja vlastita vrata gdje se moj EX ( koji je meni svojevremeno predstavljavao svašta, od dvorske lude do hodajuće enciklopedije) pojavio na mojim vlastitim vratima i omeo mene i mog sadašnjeg NEKOG, VRLO ZANILJIVOG, ODMJERENOG, IZUZETNOG SVOG, GALA KULTURNOG, IZUZETNO VESELOG, DO NEBA NSMIJANOG, NAIVNOG... :) u gledanju filma, jednog običnog filma u jedan običan petak...i rekao da me još uvijek voli....i onda sve to skupa pripisao jednom VEEELIKOOOOM PIJANSTVU.......
...jaoj, a prije pet minuta izletio iz tramvaja ( razišli smo se u tako da je svako otisao u svom tramvaju) i dočekao me na pješačkom gdje mi je jasno i glasno rekao da me voli.....
koliko je bitno to volim te, nakon dvije fakin´ godine.....?
kad si se fakat namučio u tom prekidu više je ličilo da sam ja musko, opijanje, izlazenje, provod, ko nikad do tad, propast tjelesna, psihička trebam olimpijsku medalju, jer ne da sam u tom periodu polzila dva teska ispita nego sam nasla TOG NEKOG SVOG NAKON ČEGA JE CIJELI SVIJET MAGIČNO IZBLIJEDIO!!! :)...meni se čini da nije bitno....ali me bacilo u dilemu šta je ljubav......
je li ovo da ti se sadašnji, ne presavršeni ( jer to ni o sebi ne mislim a ipak više volim sebe nego njega) :)..., nije bas tako jasno otvorio i nije ti još rekao volim te...jesu li te riječi mjerilo.....
sad bIh rekal da nisu:
1. jer mislim da ovo sta govori EX sve mislim da je trenutno
2. jer mi nije previše stalo da mi ovaj sadašnji to izgovori, vidim to...ok, ne bas uvijek, ali očito nekim ljudima treba duže nego drugima....
i sad pitanje: ali jesu li to oni koji ovako kao EX nastupaju na scenu, dvije godine nakon prekida, nakon svega, svih trauma...svega...ako je to mjerilo ja sam onda doista savršena jer mi to ne treba....ne treba ni taj volim te, ni sad ni poslije....
poslije nema smisla...........
l....
Meni je bitno sve usput ali ovo dal će mi izgovoriti da me voli i kad, nije mi puno bitno, izgovoriti ce kad on bude htio, ali mora biti svjestan da sve ima svoje vrijeme i da je ipak mozda, dvije godine after prekasno.....
uh, kakav dan!!!!!