e, da dugo nisam pisala...nista...očekujete da ni u sta nisam bila razočarana, da me nista isto tako nije veselilo...a nije zato. Jednostavno nije bilo vremena pisati, a i u jednom momentu jedna vizija je postala stvarnost i ja sam naprosto na tu stranu dijelila tugu, sreću, smijeh, kritike....no sta sam sad smislila je onak, totalno super...jest da se sve skup dogodilo dok totalno i apsolutno bez ikakve isprike moram poloziti ovaj ispit..ali sta je tu je...ako nesta hoćeš ja doista mislim da sve to i mozes, samo treba biti uvijek više od onoga sta jesi....jako mi se sviđa ova rečenica ...i danas me upravo ta rečenica i jedna slika vratila u stvarnost...vratile su mi vjeru u samu sebe....
a šta sam ono htjela reći...da u nešto ultimativno i meni presuper....to je da sam uslijed tog nekog učenja, počela pisati pismo, sestrični...PISMO!
PISMO!
pa pismo nisam pisala najmanje 4 godine koliko je prošlo od završetka mog 1. fakulteta ...tada nisam imala ni komp, ni telefon i jedina komunikacija bila je pošta...bilo pismom, bilo telefonskim govornicama....
i nemam ja nista protiv kompa i njegovih mogućnosti, kao što nemam nista protiv maila, ali zbilja mislim da pismo ima jednu posebnu težinu.....i vrijednost...ta osoba čita ono šta ti jesi u smislu čita tvoj rukopis ne čita ni arial, font 12, ni times new roman..nego čita tvoja slova, zagrade, točke....precrtavanja........divota....
i vjerujem ko sto sam ja PAF ostala na samu sebe što sam ga uopće krenila pisati ( dobro da nije učenja, možda ni nebi ) da će isto tako i ona ostati iznenađena, a to je meni najveće veselje kad nekoga s nekom nezamjetnom gestom ostavim bez teksta... a nju sigurno hoću jer je ona doduše totalno zagrizla u taj internet svijet, napet joj je facebook...čini mi se do bola.....
ja nekako i nisam bas u tom "fazonu"...on mi je ponekad brza stvar za nesta obaviti, poslati, u vezi faksa srediti stvari, ali za čitanje novina, rješavanja sudokija, čitanja knjiga, kupovinu, ...tu sam prvi tradicionalist ili konzerva....to je usput rečeno da objasnim za sta je on meni super....
ne mogu novine čitat na netu...moram ih listati jednako kao sto mi je glupo dnevne novine čitati dan nakon izlaska...to mogu samo ako je neka notorna i trivijalna tema....
kupovina, tu sam totalno protiv kako neta tako i ogromnih šoping centara, ne snalazim se ja u tome, osim toga ne volim bas šoping, obavljam ga samo kada moram i to točno znam di idem....odmah cu ovdje napomenuti da mrzim naviku, pa tako nikad ne idem u isti dućan, mrzim kad me se svojata od strane kvartovskih prodavača u milijunskom gradu, tu sam da ostanem poznata samo onima koji me oće i onima koje ja hoću........na kraju krajeva zato sam ovdje..... . idem sad dovršiti to pisamce, za koje moram reci još jednu stvar, nema tu nekog prepričavanja događaja od kad smo se zadnji puta čule, ima čisto nekakvih natuknica da ju upoznam sa svojim planovima, željama, maštanjima....a kad pišem mail osjetim neku glupu potrebu da onda svaki put kad mi se nesta opako desi, a vjerujte...dešava se.... , da to moram napisati...a ni to ne volim...sad bih odmah u nastavku mogla navesti sve sta ne volim, ali ne da mi se, čeka me ispit, i ujutro moja struka i moj posao, čekaju me ljudi koji me žele sutra čuti, mozda vidjeti, mozda poljubiti, za to sve treba biti spreman i ko nov ujutro u 07h....ja moram biti spremna nekog željeti....a to je na kraju krajeva to...to je život, međusobna želja, njegov smisao ispunjava se tim malim čarolijama kojima začaravmo krug oko sebe.....posao, prostor, ljude, ulicu, kafić, .... super...