1. Step Up 2:The streets, 8.838 gledatelja
2. Dr. Seuss' Horton Hears A Who!, 5.075 gledatelja
3. The Bucket List, 3.526 gledatelja
4. Vantage Point, 3.380 gledatelja
5. 10,000 B.C., 3.145 gledatelja
6. Love and Other Disasters, 2.273 gledatelja
7. The Spiderwick Chronicles, 1.588 gledatelja
8. P.S. I Love You, 790 gledatelja
9. Bagra, 698 gledatelja
10. The Illusionist, 612 gledatelja

... u maloj nam domovini Hrvatskoj igraju i filmovi koji su bili viđeni u svijetu početkom prošle godine. Riječ je o deseto plasiranom ovog toplomjera gledanosti u Rvata, no dolaze nama i neki tamo filmovi sa Richardom Gereom (The Flock/Bagra) koji i nisu ostavili nekog bitnijeg traga na Box officeu. Iako meni ne bi bio lajt motiv izbora filmova top 10 B.O., ali ipak ovaj filma i nije neki.
No, nema tu kraja lutanju naših kino distributera pa se eto na ovoj ljestvici našla i nova spoof komedija sa Brittany Murphy, "Love and Other Disasters". Inače ako otvorite imdb pod nazivom filma ćete se oduševiti (ne) kako smo imali privilegiju u Hrvatskoj nazočiti svjetskoj premijeri ovog filma. Juhu! (NE)Značajna li događaja. Ne bih ništa rekao da se prilikom premijere ovog filma pojavio netko, no vidi se da prosječni/zbunjeni kinogledatelji ne znaju što bi gledali pa se eto ide gledati zgođušna Brittany. Mislim da bi pravi naziv filma bio Only disaster movie.
Zatim tu je "Vantage point", film koji "opasno" koketira obrnutim narativnim konceptom tipa onog predobro napravljenog iz filma Memento (sa Guy Pearce), no to je režirao Nolan, a i scenario su radili Nolan burazi. Dakle to je bilo i predestinirano za uspjeh.
"Vantage pointu" jedinica iz uspješnosti. Pitam se čemu se pobogu u filmu pojavljuje islužena zvijezda USA filma Sigourney Weaver. Možda je to jedna od onih filmskih navlakuša kojima se pokušava navući gledatelje na možebitni zahtjevniji film (rekli bi u Dalmaciji čisti baketin). Dakle ovaj film ako se imalo poštujete nemojte ići gledati.
Prvoplasiranog mi je i deplasirano komentirati. Znam da je unas opet počela neka groznica odlazaka na plesne tečajeve, ali to ne znači da se treba ići gledati film koji govori o tome, dapače neće osim stanovitog preseransa i temeljito dobro napravljenog castinga (prezgodnih klinaca) nećete vidjeti nešto zahtjevno, čitaj zabavno, u ovom filmu.
Zabava nula.
Hmm Horton je zanimljiv ako ništa onda roditeljima s djecom, no mene bi vjerojatno privukla sinkronizacija fenomenalnog Jim Carreya kao Hortona. Dakle ovo bi bilo gledljivo da nije tek još jedan animirani filmić izašao sa tog američkog kontinenta. Svim zaljubljenicima, pravim ne falšim, koji idu gledati 3D animirane filmove preporučam da odu umjesto Hortona gledati u Grič "Persepolis" pravi 2D animirani film koji ima iza sebe i neku priču, istinitu (režiserke), i povijesni koncept. Naravno ovo bi djeci i infantilnim odraslima bilo prezahtjevno, no vjerujem da u kina na projekcije animiranih filmova ponekad u očaju izbora znaju na ove Hortone zalutati i oni koji su pravi ljubitelji animiranih filmova tipa: La linea (ili poznatiji kao Bajum bajum), To je volk, A je to, Road runner, Lolka i bolka, Pink panther, Krezumica, Tom i Jerry, Toro i Poncho, Gustav, Stripy. Je, al to složit ćete se nije Horton, još jedna preplastična i preumjetna spodoba/duda varalica iz Hollywoodske radionice ...
Možda nakon ovih gore negativno intoniranih komentara ćete se začuditi kad pročitate slijedeće retke. Naime od svog ovog "blaga" (čit. u stočarskom smislu) koje morete gore povrh mog teksta naići jest i jedan moj favorit. "P.S. I Love You" je film koji nisam na silu ... eto da bar jedan film istaknem ... izabrao već je stvarno film o.k. Sasvim solidan manufakturni film na kojem ak niš, bute kanuli suzu.:) Dobro ipak je u pitanju je moj neskriveni afinitet prema ausstralungu Hilary Swank tako da ... :)
Moj savjet idite ako želite nešto kvalitetno vidjeti, a da vas neće boliti glava ili novčanik zbog nepotrebno potrošenog vremena i nofca, u kino Europa, Grič ili Tuškanac. O programu ovih kina sam pisao pa morete dolje u tekstovima pronaći si nešto za svoj ukus.

1. Baby Mama, 18,27 milijuna US$
2. Harold and Kumar Escape from Guantanamo Bay, 14,57 milijuna US$
3. The Forbidden Kingdom, 11,23 milijuna US$
4. Forgetting Sarah Marshall, 11,01 milijun US$
5. Nim's Island, 4,52 milijuna US$
6. Prom Night (2008), 4,4 milijuna US$
7. 21, 4 milijuna US$
8. 88 Minutes, 3,6 milijuna US$
9. Dr. Seuss' Horton Hears a Who!, 2,41 milijun US$
10. Deception (2008), 2,2 milijuna US$

... pretpostavaljam da se mnogi koji idu u kino vole "baždariti" svoj izlazak po nekom kriteriju. Vjerojatnost je da neki od vas koriste se i Box office rezultatima. Dakle nisam dugo objavljivao ovu ljestvicu pa da vidimo što se dešavalo proteklih mjesec dana vikendima diljem nam drage Amerike. Dobro izgleda da je nekakav ciklički sistem posrijedi u glavama teen Amera, naime prošli tjedan je film sa Jet Leeom bio na prvom mjestu (riječ je o avanturističkom borilačkom filmu), a od danas je to komedija "Baby mama" sa povratnikom Steveom Martinom (u jednoj od glavnih uloga) predvodi kolonu najgledanijih filmova. Meni je na ovoj ljestvici tip of the week pod brojem 7, dakle riječ je o filmu u kojem glumi Kevin Spacey o skupini studenata MIT-a koji su na zanimljivi način olakšali casina u Vegasu. Kažu da istina dodaje na začinu priči pa smatram da bi ga vrijedilo vidjeti.

... eto sad je to i službeno (koliko je to službeno možete vidjeti i po tome da je za 2010 i 2011 pod njegovim imenom na IMDB-u u rubrici najavljeno stavljen Hobbit) da će Guillermo del Toro režirati Hobbita i nastavak istog koji će se smjestiti negdje u vremenski period od 60 godina između kraja Hobbita i događaja na početku stvaranja Družbe prstenova.


U četvrtak su Peter Jackson, Fran Walsh, New Line c.o. Toby Emmerich i Mary Parent objavili kako je Del Toro uistinu potpisao te da će boraviti na Novom Zelandu slijedećih 4 godine ne bi li zgotovio dva filma za 2010 i 2011 godinu.
Dok pišem taj detalj o objavi sretne vijesti za mnogobrojne fanove LOTR-a nameće se (vjerujem ne samo meni) pitanje koliko će zapravo slobode u režiranju imati dobri vojak Guillermo. Naime na istom IMDB-u morete naći i podatak da je egzekutivni producent Peter Jackson , a i svjedoci smo ovih nekoliko posljednjih mjeseci (kad su isplivale vijesti o Hobbitu) da je posrijedi borba oko kormila istog filma.
Stoga iako ga je podržao, Jackson je prije svega čovjek pa stoga i zasigurno poročan ... te nakon slave koju je požnjeo sa svojim Prstenovima meni bi bilo smiješno očekivati da će tek tako odustati bilo kakvog upliva na Hobbita, no ono što se s Guillermom dobilo je sve samo ne poslušnika i stvarno me zanima kako će to sve izgledati nakon njegovog El Laberinto del fauno.

... kažu da Adam Sandler polarizira ljude u dvje skupine, no poznato je od doba pradavnih grkljana da je komedija bila vrh Olympa teatra i svakako je profesija komičara jedna od zahtijevnijih ... uvijek na rubu da te izvižde. Ipak ovaj trailer kao i prethodni obećavaju

(... welcome to Hezbollah phone line for terrorist supplies press one... ).

... predstavljam vam intervju u produkciji film.blog.hr-a sa jednom od današnjih najperspektivnijih mladih lavica filmske režije iz Izraela.
Ona, Tamar Yarom je mlada, samozatajna, hrabra, lijepa i izuzetno talentirana intelektualka i režiserka koja ne preza pred teškim temama kao što su rat, ratna događanja i osuda istog koji ima devastirajuće efekte na duševno stanje populacije Izraela koja kroz, aktivno služenje vojnog roka i akcijama na okupiranim područjima, sudjelovanje i biva na svoj način ranjeno.
Te rane koje ona najbolje može interpretirati kroz svoju žensku, puno osjećajniju i empatičniju stranu nama daje kroz film "To see if i'm smiling". U filmu susrećete likove nekoliko žena koje su sve duboko emotivno odrasle za razliku od mnogih žena koje sam ja susretao i koje su samo nazivno puno starije i iskusnije od žena iz dokumentarca. One su sve sudjelovale u ratnim djelovanjima svoje države kroz služenje u nekom od vidova vojske. Redom su sve izuzetno hrabre da kao prvo stanu pred kameru i na ovaj način javno progovore o nečemu što nije na diku njihove zemlje i njihovih stanovnika.
Naravno da nisu samo one mali heroji, pri praktički prokazivanju mnogih propusta i svojevrsnih ratnih krimena, već je i Tamar ta koja svojim umjetničkim prikazom kroz dokumentarističku formu najviše se ističe na ledini eventualne javne stigmatizacije. Izuzetna je rijetkost vidjeti ovakav iskreni prikaz jednog stanja nacije i stoga film "To see if i'm smiling" je pravi biser u današnjoj dokumentaristici.
Mnogi danas misle kako sasma ispravno postupaju u životu i da imaju savijest, no upravo nam ove mlade djevojke: Meytal koja se ističe snagom svoje pojavnosti na filmu i praktički pričom i stavom ispunja film, Rotem mlada žena u svojim ranim dvadesetima koja pati jer je učinila nešto na što nije bila spremna i to nikako ne može sprati, Inbar kao vojnikinja na samoj liniji, Dana koja je zbog svojeg ispravnog moralnog stava "sagriješila" u očima svojih muških suboraca te bila nekoliko mjeseci ponižavana od svoje jedinice, Igot koja bi uz Tal u filmu prozvao "power duo i na kraju tu je i Libi žena koja je svoju bol izuzetno ekspresivno prikazala arapskom pučanstvu na svojem chek pointu ... čitaju pravu lekciju iz etike i morala.
One sve redom su prekrasne mlade žene upravo i dobar primjer mnogim mladim ženama diljem svijeta i svakako u Hrvatskoj da vide u čemu se sve može sastojati život, koliko su blažene jer ne moraju sudjelovati u takvim akcijama kakvima su te mlade i tek emotivno sazrijele žene osuđene sudjelovati. Ovo je lekcija, no da li su je spremne prihvatiti ili ne to je pitanje. Film je tu, i stoji kao podsjetnik i vjerujem da će biti prepoznat vremenom. "To see If i'm smiling" svakako je izuzetno i potresan svojim prizorima, doslovno cjepanja duša tih žena pred drugim okom Tamar Yarom i osobno kao autor ovog bloga želim mu mnogo uspjeha na festivalima diljem svijeta. Ovaj film je potrebno prikazivati i u zemljama koje su socijalno i emotivno osvještene na ljudsku bol i patnju jednako kako i u onima gdje je taj postotak osvještenih i senzibilnost puno manja.
Ako niste vidjeli ovaj film, vaša velika šteta. Jedino se nadam da će možda izaći u nekoj retrospektivi ponajboljih dokumentaraca ove i prošle godine u nekom od kina koje pretendiraju da prikažu najbolje od nezavisne produkcije, danas.
... kao što sam i na samom početku ove recenzije filma i kazao imam čast vam nakon dugih muka i podosta vremena prikazati intervju sa ovom za mene izuzetnom ženom. U izradi intervjua su mi pomogli; oko snimanja Branimir Hainš (buduće oko mnogih dobrih režisera) i montažom Dino Stević (jedan mladi istinski zaljubljenik u film koji ima šansu postati i mnogo više od toga). Njima hvala, a vama ugodno gledanje.

... nekoliko dana "jaše" Zagrebom. Naime još ovaj tjedan i ponedjeljak slijedećeg tjedna su u kinu Tuškanac obojani jednim od majstora finskog filma, Mikom Kaurismakijem.


četvrtak, 24.4.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Amazon
Režija: Kaurismäki, Mika, 1990, 90 min, Uloge: Expedito Barreira (diler), Rae Dawn Chong (Paola), Robert Davi (Dan), Pirkko Hämäläinen (Susanne), Sidney Martins (lopov)



četvrtak, 24.4.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Cha Cha Cha
Režija: Kaurismäki, Mika, 1989, 91 min, Uloge: Sanna Fransman (Sanna Pöllänen), Matti Pellonpää (Matti Ojanperä), Kari Väänänen (Kari Pöllänen), Soli Labbart (Gundula Valley, teta iz Amerike), Martti Pennanen (odvjetnik)



petak, 25.4.2008 u 20h. (kino Tuškanac)
DOKUMENTARNI FILM PETKOM - FADE IN - premijera: Na ex



petak, 25.4.2008 u 22h. (kino Tuškanac)
DOKUMENTARNI FILM PETKOM - FADE IN - Direkt



subota, 26.4.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Zombi i vlak duhova
Režija: Kaurismäki, Mika, 1991, 88 min, Uloge: Silu Seppälä (”Zombi”), Marjo Leinonen (Marjo), Matti Pellonpää (Harri), Vieno Saaristo (Äiti), Juhani Niemelä (Isä)



subota, 26.4.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Tigrero: film koji nikad nije snimljen
Režija: Kaurismäki, Mika, 1993, 75 min, Uloge: Samuel Fuller, Jim Jarmusch


ponedjeljak, 28.4.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Tigrero: film koji nikad nije snimljen
Režija: Kaurismäki, Mika, 1993, 75 min, Uloge: Samuel Fuller, Jim Jarmusch



ponedjeljak, 28.4.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Zombi i vlak duhova
Režija: Kaurismäki, Mika, 1991, 88 min, Uloge: Silu Seppälä (”Zombi”), Marjo Leinonen (Marjo), Matti Pellonpää (Harri), Vieno Saaristo (Äiti), Juhani Niemelä (Isä)


... stoga iskoristite ovaj i slijedeći tjedan te za deset kuna pogledajte neki od ovih filmova.

... moram reći da je ekipa Splitmedfilm festivala izuzetno aktivna. Što u svojim najavama, a i u svojem pojavljivanju na svim mogućim i nemogućim medijskim i nemedijskim prostorima. Imate ih, dakako na blogu, zatim su se naselili i na globalnomseluzadruženje znanom u narodu kao fejsbuk, no gle ima ih i na jubitou. Stoga ih stvarno, ako se iole krećete u kulturnim i društvenim krugovima online i offline, nećete promašiti.
No, ovo nisu pangirike Festivalu mediteranskog filma Split u nastajanu, već čisto poziv svim zainteresiranim splićankama i splićanima prvenstveno pa ondak i svim ostalim hrvatskim smrtnicima da podrže ovaj pravi filmski festival koji će im se desiti u njihovu najlipšem gradu na svitu. Kako? Pa prije svega da se pridruže kao volonteri (prijave se primamaju do 7. svibnja, a već 10. svibnja objaviti će rezultate natječaja) i da vide kako to funkcionira iz tog kuta gledanja. A dobit će i majicu, besplatne filmove i još štošta. Da, i nema dobne granice sem da ne smijete biti mlajši od šesnajst let.
Ovom prilikom zovem sve studente Splitskog sveučilišta, od onih iz ulice Domovinskog rata, do onih s Bača da se pridruže ovoj veseloj škvadri i time na najbolji način podrže svoj festival i stvore nešto što nama filmofilima čini još jednim razlogom dolaska u grad podno Marjana.
fala van lipa.:)

Nema na vidiku tako skoro nekog festivalskog događanja, no zato je tu, u Zagrebu izvrstan program kina Europa. Jednostavno za prave zaljubljenike u kvalitetan filmski užitak tu su kina Tuškanac i od nedavno kino Europa. Ugođaj kina , lokacija sve su to velike prednosti jednog prije svega kvalitetnog izlaska u kino. Nekima su tu i sjećanja na prošlu mladost i prve ljubavi koje su se tu tvorile. Da ne patetiziram moram priznati da je program odlično izbalansiran. Možda se neće svidjeti muškom dijelu publike naviklom na konstantnu akciju ili fantasy svijet no zasigurno je to odabir onog jela koje s guštom radi chef de la cusine u nekom tamo najfinijem restoranu.
Što je na programu. Pa tu su već postojeći odlični animirani film Mairanne Satrapi Persepolis i (preporuka muškom dijelu publike) za prošlu godinu u USA izvanserijski film o braći, obitelji, odanosti, kriminalu i nepravoj ljubavi. Riječ je o filmu "We Own the Night" kojeg su producirali Joaquin Phoenix i Mark Wahlberg.
Dobro je to pogođen posao.
Ako ne zbog akcije u filmu treba vidjeti prekrasnu Evu Mendes, u kojem sve otkriva tako da ... je ovo zapravo pravi punokrvi krimić sa erotskom primjesom i krvi kolko treba.

Moja najava zapravo je usmjerena ne toliko na gore iznesenu već postojeću filmsku ponudu nego na ono što će se otvoriti ovog tjedna 17.04 . i trajati će do 17.05. o.g. Riječ je o programu kojeg pod nazivom "Super, super fest" zajedno lansiraju Stella Artois i kino Europa. Dakle riječ je o filmovima koji kako u najavi kažu su o glazbi ili vezani za glazbu. Biti će prikazana četiri filma.
To će redom biti:Todda Haynesa "I'm not there" jedan osebujan film koji progovara o liku i djelu poznatog američkog cantautora ili sveameričke glazbene legende Boba Dylana kroz nekoliko glumaca. Dakle njega uprizoruju Christian Bale, Cate Blanchett, Marcus Carl Franklin, Richard Gere i možda široj publici će biti najzanimljivije vidjeti jednu od posljednjih filmskih performansi ne tako davno preminulog Heatha Ledgera. Ovaj film svakako preporučam svim onim trend seterima koji će nahrupiti na jedan od koncerata ove godine i možda desetljeća u Hrvatskoj, a to je najavljeni koncert Boby Dylana u Varaždinu.
Oni koji vole country a takvih znam nekoliko, sigurno će naći svoju zadovoljštinu u dokumentarcu "Shut up and sing" o američkoj atrakciji ne samo za uši već i oči... country grupe Dixie Chicks. Oni koji nisu slušali ovu vrst glazbe nakon ovog filma će mislim promijeniti mišljenje. Dovoljno je okrenuti youtube ovih dana i pogledati lijep uvod koji je ovim prekrasnim ženama dala legendarna Joan Baez na dodjeli nagrada Grammy.

Uglavnom nikad me nisu zanimale žene čija se kičma lomila na prvom većem izazovu i koja nije mogla izdržati pritisak tegoba. Glavni vokal ove grupe izazvao je mnoge kontorverze svojim javno iznešenim stavovima (koji su to morate vidjeti film). Ona je Natalie Maines, ona je zgodna (drop dead gorgeus ... bio bi njen pravi opis), ima stav, i prava je pravcata punokrvna žena te svojim primjerom može biti uzor mnogim ženama. Ovaj film nikako ne smijete propustiti.

Slijedeći dokumentarac koji bih najavio kao meni, iz teško je to izdvojiti iz ove selekcije, jedan od dražih filmova, bio bi film u produkciji i po scenariju poznata američkog komičara Dave Chappellea, "Block party". Riječ je o filmu u režiji oscarovca Michela Gondrya koji prikazuje jedan jednistveni događaj, a to je kvartovski tulum nad tulumima. Na tom tulumu nastupaju Lauryn Hill, Mos Def, Eryka Badu, Kanye West, The Fugees, The Roots...

Za kraj sam ostavio pravu pravcatu poslasticu. Najbolji film koji je potekao s američkog kontinenta prošle godine(iako je teško tu govoriti o američkom filmu kojeg režira i za njega piše scenarij genijalac iz Kine), film koji je za ljude koji su zaljubljeni i koji se tek kane zaljubiti ne smiju nikako propustiti vidjeti.
"Blueberry nights" je osim toga i filmski prvijenac velike zvijezde svjetske glazbene scene Norah Jones. Ona ne samo što je nevjerojatno zgodna i zrači nečim što je valjda jedino u američkom društvu shvatljivo kroz usporedbu sa egzotikom jedne pite sa sladoledom po kojem je film i dobio naziv, nego odlično i glumi i pokazuje Madonni kako bi se to trebalo činiti.


Ako pak vas kojim pukim čudom ne zadivi Norah svojim glumačkim umjećem tj. svojom umjetničkom polivalentnošću imate u preostatku buketa odličnih glumica i njihovih performansi za vidjeti i : Natalie Portman te Rachel Weisz. Da sam kojim čudom u nekom paralelnom svemiru bio koproducent zadužen za casting, bi bio to moj uži izbor snova glumica za ovaj izuzetno eteričan intimistički film Wong Kar Waija.
Ovaj film morate doći (jer ako volite primjerice Fatiha Akina i njegov odličan filmski opus) vidjeti da shvatite, u meni do sada jednom od Kar Waijevih ponajboljih filmskih ostvarenja, zašto ga zvijezda europskog filma Akin spominjao u jednom od svojih intervjua za svoj umjetnički uzor.

... raspored projekcija možete naći ovdje.

I am proud to present one of the famous Kaurismaki brothers today here in Zagreb...
Nekako mi to zvoni u glavi kad se sjetim starijeg, "dobrog brata (ne blizanca)" drugog dijela braće iz Finske. Šta reći, nego da je u Zagreb od sutrašnjeg dana na filmskom "pladnju" jedan od poznatijih filmskih djelatnika svijeta, Mika (ali ne Olavi) Kaurismaki.
U najavama koje sam čitao dobio sam dojam da je riječ o jednom mainstream filmašu koji nema Iščašeni smisao za humor, kakav mu ima poznatiji buraz Aki, no ja vas uvjeravam da to nije tako. Naime još uvijek imam živahnu uspomenu na zadnje "dane Finskog filma bez dvojca bez" (koji inače čini dvije trećine filmografije Finske), koji su bili nimalo uobičajeni, prožeti zabavnim temama. Nazvao bih to tipično nordijskim oslikavanjem socijalnih, ljubavnih i drugih ovozemaljskih/ljudskih briga. Stoga tvrdim da ovu izuzetnu retrospektivu nikako se ne smije propustiti. Michael Bambihill je čovjek koji ima za razliku od buraza jedan pomalo drugačiji pristup filmu, rekao bih ne možda tako eteričan i pomalo interijerima obojen, već kroz eksterijere i filmom ceste kojim se on odlikuje ipak oslobođeniji.

Posebno bih htio naglasiti kako će Zagreb, a time i Hrvatska biti središtem premijere Mikinog novog filma Sonic Miror koji će biti prikazan dva tjedna prije nego li u njegovoj mu Finskoj. Eto rekao bih lijepa čast nam se ukazala i shodno bi priličilo tome da kino Tuškanac i njegova mu vjerna publika iskaže i čast ovom režiseru na pravi način ... velikim odzivom na kinopredstavama.

14.04.2008. u 19 i 20h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Filmovi Mike Kaurismakija: Sonic Mirror
Rezija: Kaurismaki, Mika, dokumentarni, boja, 2007, 79 min
Uloge: Big Band Espoo, Randy Brecker, Bill Cobham, Debale Male, Peu Meurray

15.04.2008. u 19 i 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Filmovi Mike Kaurismakija: Lazljivac (Valehtelija)
Rezija: Kaurismaki, Mika, igrani, c/b, 1981, 53 min
Uloge: Aki Kaurismaki (Ville Alfa), Pirkko Hamalainen (Tuula), Juuso Hirvikangas (Juuso), Lars Lindberg (Harri), Esa Sirkkunen (Olli)

16.04.2008. u 19 i 20h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Filmovi Mike Kaurismakija: Bezvrijedni (Arvottomat)
Rezija: Kaurismaki, Mika, igrani, boja, 1982, 119 min
Uloge: Matti Pellonpaa (Manne), Pirkko Hamalainen (Veera), Juuso Hirvikangas (Harri), Esko Nikkari (Hagstrom), Jorma Markkula (Mitja), Aki Kaurismaki (Ville Alfa)

17.04.2008. u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Filmovi Mike Kaurismakija: Klan (Klaani)
Rezija: Kaurismaki, Mika, igrani, boja, 1984, 95 min
Uloge: Markku Halme (Aleksanteri Suuri Sammakko), Minna Soisalo (Miriam Andersson), Sakari Rouvinen (Robert Andersson), Juhani Niemela (Samuel Sammakko), Antti Litja (Benjamin Sammakko)


17.04.2008. u 14h, Filozofski fakultet (Ivana Lucica 3, Zagreb), dvorana A-214
Suvremeni finski film - predavanje Borisa Vidovica

Predavanje prati ciklus finskog filma, a prije predavanja preporucljivo je pogledati film Mike Kaurismakija Lažljivac (Valehtelija, 1981).

Boris Vidovic je arhivist u finskom Nacionalnom audiovizualnom arhivu (Kansallinen audiovisuaalinen arkisto), honorarni predavac na Helsinskom sveucilistu i clan Finskog drustva teoreticara filma (SETS; Suomen elokuvatutkimuksen seura).


18.04.2008. u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Filmovi Mike Kaurismakija: Klan (Klaani)


18.04.2008. u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Filmovi Mike Kaurismakija: Rosso
Rezija: Kaurismaki, Mika, igrani, boja, 1985, 76 min
Uloge: Kari Vaananen (Rosso), Martti Syrja (Martti), Leena Harjupatana (Maria), Mirja Oksanen (djevojka), Maija-Liisa Majanlahti (sluzbenica u banci)


19.04.2008. u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Filmovi Mike Kaurismakija: Rosso


19.04.2008. u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Filmovi Mike Kaurismakija: Helsinki Napoli All Night Long
Rezija: Kaurismaki, Mika, igrani, boja, 1987, 96 min
Uloge: Kari Vaananen (Alex), Roberta Manfredi (Stella), Jean-Pierre Castaldi (Igor), Margi Clarke (Mara), Nino Manfredi (djed)

...

Drugi dan na RAF-i na kavi bilo je zanimljivih tema, autorskih djelca za vidit.
To su redom 127, Steščano vrime, Čovjek koji je "volio" krntije i Rojendan. Mislim... nemojte me krivo razumjet ima i među ostalim filmovima podosta zanimljivih, ali ovo je ono što bih izdvojio.
Udruga Otompotom je jedna od učestalijih "pojava" na RAF-ovima i sve kako vrijeme odmiče i oni donose svoje zanimljive uratke koji tematiziraju "konstantan kaos u univerzumu" :), kratko i jasno sve su bolji (na njih se može primjenit ona maxima da ... su kao vino, što stariji to bolji). Od njihovih uradaka stvarno mi se najviše svidio film 127 koji kako su nazvali spaja prvu (ili likovnu umjetnost) umjetnost i sedmu (ili film) te nas na izuzetno jedinstven način proveli kroz historiju likovne umjetnosti od njenih prapočetaka do danas. Riječ je o seriji (prije o gomili) sličica koje predstavljaju likovna djela i prolaze preko platna. Vrlo zanimljivo i moram priznati najbolje što sam sad vidio. Spoj njihove zafrkancije i ozbiljnog. Samo tako momci.
Drugi film je bio film Steščano vrime autora iz Vojvodine koji je koliko ja znam već prije pohodio festival sa svojim uratcima te slično kao i kod gore spomenute udruge Otompotom sve je bolji, što od storytellinga što do eksplicitnijih prizora ... ha sad ne bih rekao seksa ali lijepote ženskog tijela, svakako. Naime ovo je do sad jedini film u kojem ima i erotskih prizora. Nekako me film podsjetio, barem jednom scenom na "Varljivo leto 68" Paskaljevića. Riječ je o prizoru gdje u Paskaljevićevu filmu mali Slavko Štimac (vječno djete yufilma) nešto mjesi... a nije tijesto.:) I da mora se priznati da stvarno nije sve tako ravno u Vojvodini.:)
Zadnji film iz serije filmova koje nam preporučuju raferice i raferi je Čovjek koji je "volio" krntije i za razliku od eksperimentalnih i zabavnih filmova ovdje je riječ o jednom sasvim ozbiljnom dokumentarcu koji bi se mogao iz čisto edukativnih razloga prikazati u prime time terminima naših vodećih komercijalnih dalekovidnica. Riječ je o čovjeku koji je pokrenuo čišćenje Hrvatske od nagomilanog autootpada koji se nalazi u najskrovitijim kucima mile nam domovine, pogotovo tamo gdje je najljepše (izgleda da je tamo i najdraže ljudima bacati svoje islužene limene ljubimce). Ovaj film bi mogao podržati i sada tekući auto show jer kad il tad će i ti auti biti za otpad. Odličan i pomalo alarmantan film kad shvatite da vam autor priča o Velebitu i hrpi autootpada koji tamo kao gljive poslije kiše niču, slična stvar je u filmu rečena i za uvalu Telašćica na Dugom. Ovo mi je za sada ponajbolji dokumentarac.
Nakon kratke pauze odmah na početku druge šnite filmova bio je dokumentarac Rojendan o jednom danu agilne devedesetogodišnjakinje iz Rijeke. Riječ je ne samo o dugovječnoj već moram priznati o ženi u (možda većoj kondiciji od nekih mojih prijatelja) odličnoj formi. Naime ova starica maršira... tako mi izgleda svaki dan uzbrdo u crkvu. Svaka joj čast, a i autorima na izuzetno dobro posloženom filmu.
Eto nešto za balans između onih preporučenih i onih koji nisu.
Poslije službena programa uslijedilo je prikazivanje Protićevih brainstorminga koje su svi mogil upoznati prije dvje godine u CKZ Trešnjevka. Sada mu se repertoar proširio i sve je smješniji. Navodno je bio tamo negdje u publici, ja ga prepoznao nisam.
Nakon toga je uslijedilo prikazivanje odabranih filmova studenata prištinske i prizrenske filmske akademije iz programa nazvoanog Fokus Kosovo. Kad sam ih gledao pomalo su me svojim velikim i pomalo za moj ukus nerezonskim upornim insistiranjem na naraciji ubili i pri tom podsjetili na iransku kinematografiju. Da li je to samo slučajnost ili ne treba ispitati. Gledao Hamljeta na kosovarski način i Escape i meni najzabavniji film Sandokan... ne nije riječ o parodiranju popularne serije Sandokan, riječ je o ozbiljnom čovjeku koji zarađuje za život kao čistač cipela na busnom kolodvoru i o seriji događaja u koje on upada. No ne smije se zamijeriti ništa na tehničkom stremljenju u ovim filmovima. Ljudi se stvarno trude. Ima tu i stedi camova, kranova i kojekavih efekata uglavnom bila mi je čast da sam vidio svoje prve filmove jedne nove nacije.
Vidimo se!

... ovih dva dana koja sam bio na RAFestu bilo je sve i svačeg. Od već spomenutog dobrog društva do dobrih filmova i zanimljivih, nazvao bih to, konceptualističkih intervencija... stila Brace Dimitrijevića. Dakle od ozbiljnih tonova do smijeha.
Posebno bih istaknuo prvi film koji je zapravo otvorio ovu smotru filmova. Riječ je o zaista dobro posloženom sf trileru. To je film Insert. Odlično snimljen i smontiran za jedan amaterski film.
Drugi film koji je po meni jedan od dva koji su u ponedjeljak pobrali najviše smijeha je Vidoviti Mrle. Riječ je o spoju filma i stand up kazališta s primjesama konceptualizma. Naime Vidoviti Mrle nam se svima u kinu obraća, proriće te reagira na podražaje iz publike. Nešto kao interaktivna video spiritualna seansa. Jako dobro osmišljeno i sa jatacima vidovitog Mrleta u publici i ostvareno. Za kraj bi Mrletu poručio da sam ja zamislio broj 5 i da on nema pojma. :)


Treći film dana koji bih istaknuo, a po meni i u publici je i u publici najviše dobrih dojmova ostavio je Everibadi dens. Zgodna intervencija na filmu sa ako mi se dobro učinilo Rasta manom. Naime na snimku s neke svadbe, vjerujem u lepoj našoj s početka 90-tih u audio editingu je dodana suvremena hip hop i ina glazba na koju neko kolo ko ludi plešu mladenci i veseli svati. Ja sam to htio odavna učinit. :) Meni su za "umrijet" bile face ljudi iz svatovskog kola. Zar su ti ljudi koji plešu narodno kolo toliko u transu. Rasta im je baš bio po mjeri.


Preostala su mi dva filma od ponedjeljka za spomenut. Prvi bi bio Ladi dadi. Riječ je o jednom psihodeličnom filmu iz kojeg pamtim jednu lajnu, a po tome se pamte dobri filmovi. To je ova iz naslova koju izgovara lažna baba koju mladići u autu, u nekom svojem filmu, pregaze. Izlaze iz auta i idu provjerit joj puls (gerontofili jedni:), a baba s brkovima im kaže ...


Uglavnom to me malo podsjetilo na neke scene iz Kaurismakijevih filmova (onaj o Mojsiju i kaubojima), onako trešovski. Dobar poso samo tak nastavite djevojke i momci.
Zadnji film koji bih izdvojio je sasvim ozbiljan dokumentarac Saalam aleykum Copenhagen, no moj frend (eminentni filmski kritičar) mi ga je pokušao ogaditi... nije uspio. Ipak je to odlična priča o ksenofobiji i možda uzaludnom pokušaju naturalizacije (ili uopće nepokušaju) imigranata od strane Danaca. Uglavnom autori su dobro zagrebali površinu problema i trebalo bi to možda i proširiti. Znate velika je to tema.

Počeo je 7-emi ljubilarni RAF. ali na novoj adresi u Jurišićevoj 6. Na prebogatom programu ima preko 300 filmova, nema šale. Od toga će u glavnom programu ovogodišnjeg RAF-a bit prikazano oko 220, a u popratnim programima više od 90 amaterskih filmova.
Za one koji nisu nikada bili na RAF-u filmovi nisu selektirani a da bi se gledateljima iz tog mora filmova olakšalo gledanje pristigli filmovi su podijeljeni u četiri kategorije: RAF kratkiši (filmovi do 20 min), srednji metar (20 – 60 min), dugi metar (više od 60 min) te kids&teens.
Ovih godina svi su filmovi bili uđuture- To neko voli, no bez obzira na obzire i programsku koncepciju festivala ove godine pozdravljam pristiglu promijenu dakle prenosim u cijelosti izjavu simpatične programske koordinatorice RAF-a Vanje Daskalović:
"Prijašnjih su godina posjetitelji od nas tražili da napravimo izbor najboljih filmova, što mi po programskoj koncepciji ne možemo, a i ne želimo raditi jer je upravo neselektiranje filmova specifičnost ovog festivala. Publika je jedini meritorni žiri i svake godine sama odabire filmove koji im se najviše svide. No, ove smo godine ipak odlučili ponuditi svoje preporuke kroz program RAF preporučuje. U tom ćemo programu prikazati filmove koji ni po čemu nisu bolji od drugih nego predstavljaju isključivo naš subjektivni odabir. Na festivalskoj publici i dalje ostaje da sama odabere svoje favorite"

Stara ekipa i novo kino. Nije to samo tek neko kino, nego i kino koje je u tekućoj upotrebi. Malo je i intimističko. Osobno su mi prirasla srcu sva događanja koja su se dešavala u CKZ Trešnjevka dok je tamo stolovao RAF, no vrijeme je da i RAF poraste i uđe u učmaliji dio Zagreba. Partiji koji su nekad se odigravali u sklopu CKZ Trešnjevka ili kao prošle godine u prostorima kina Central sada su se doslovno prelili na THe Trg, glavni zagrebački trg, pomalo egzibicionstički, no upravo ono što treba Zagrebu i njegovim stanovnicima da se zdrmaju i probude iz nekulturnog ili pseudopopturbofolk kulturnog drijemeža.
Ima tamo osim filmova i dobre cuge i naravno uvijek dobrog i za razgovor spremnog društva.
No dosta o mjestu, vremenu radnje nego malo i akterima. Dakle ove godine osim 220 filmova iz konkurencije imate ili ste ovih dana imali priliku vidjeti i čuvenog psihijatra dr.Protića i njegove nadahnute seanse autogenih treninga "inspirirane učenjima" najvećih svjetskih nihilista i psihologa koji koriste obrnutu psihologiju pristupa pacijentima. Dakle morate doći vidjeti učenja novog gurua YouTubea.
Osim njega na progamu ćete ovih dana moći vidjeti unas premijerno, dijela studenata filmske akademije u Prizrenu i Prištini i tako moći svjedočiti u ovim danima rađanje nove nacije i njene kinematografije. Dijela su sabrana u program naziva Fokus Kosovo koji predstavljaju najzanimljivije radove studenata filmskih akademija po izboru Vetona Nurkolarija, programskog direktora DOKUFEST-a iz Prizrena.
Osim toga u programu RAF predstavlja u suradnji s prijateljskim amaterskim filmskim festivalima biti će projekcije pobjednika tih festivala i to : KAN-a (Wroclaw, Poljska), Filmskog fronta (Novi Sad, Srbija), AmatFest-a (Námestovo, Slovačka) i Revije hrvatskog filmskog i video stvaralaštva mladeži (Karlovac, Hrvatska).
Zato svakako dođite.