Marketing
Nije mi ništa sinko ja sam kaskader!
... ovih dva dana koja sam bio na RAFestu bilo je sve i svačeg. Od već spomenutog dobrog društva do dobrih filmova i zanimljivih, nazvao bih to, konceptualističkih intervencija... stila Brace Dimitrijevića. Dakle od ozbiljnih tonova do smijeha.
Posebno bih istaknuo prvi film koji je zapravo otvorio ovu smotru filmova. Riječ je o zaista dobro posloženom sf trileru. To je film Insert. Odlično snimljen i smontiran za jedan amaterski film.
Drugi film koji je po meni jedan od dva koji su u ponedjeljak pobrali najviše smijeha je Vidoviti Mrle. Riječ je o spoju filma i stand up kazališta s primjesama konceptualizma. Naime Vidoviti Mrle nam se svima u kinu obraća, proriće te reagira na podražaje iz publike. Nešto kao interaktivna video spiritualna seansa. Jako dobro osmišljeno i sa jatacima vidovitog Mrleta u publici i ostvareno. Za kraj bi Mrletu poručio da sam ja zamislio broj 5 i da on nema pojma. :)
Treći film dana koji bih istaknuo, a po meni i u publici je i u publici najviše dobrih dojmova ostavio je Everibadi dens. Zgodna intervencija na filmu sa ako mi se dobro učinilo Rasta manom. Naime na snimku s neke svadbe, vjerujem u lepoj našoj s početka 90-tih u audio editingu je dodana suvremena hip hop i ina glazba na koju neko kolo ko ludi plešu mladenci i veseli svati. Ja sam to htio odavna učinit. :) Meni su za "umrijet" bile face ljudi iz svatovskog kola. Zar su ti ljudi koji plešu narodno kolo toliko u transu. Rasta im je baš bio po mjeri.
Preostala su mi dva filma od ponedjeljka za spomenut. Prvi bi bio Ladi dadi. Riječ je o jednom psihodeličnom filmu iz kojeg pamtim jednu lajnu, a po tome se pamte dobri filmovi. To je ova iz naslova koju izgovara lažna baba koju mladići u autu, u nekom svojem filmu, pregaze. Izlaze iz auta i idu provjerit joj puls (gerontofili jedni:), a baba s brkovima im kaže ...
Uglavnom to me malo podsjetilo na neke scene iz Kaurismakijevih filmova (onaj o Mojsiju i kaubojima), onako trešovski. Dobar poso samo tak nastavite djevojke i momci.
Zadnji film koji bih izdvojio je sasvim ozbiljan dokumentarac Saalam aleykum Copenhagen, no moj frend (eminentni filmski kritičar) mi ga je pokušao ogaditi... nije uspio. Ipak je to odlična priča o ksenofobiji i možda uzaludnom pokušaju naturalizacije (ili uopće nepokušaju) imigranata od strane Danaca. Uglavnom autori su dobro zagrebali površinu problema i trebalo bi to možda i proširiti. Znate velika je to tema.
Post je objavljen 02.04.2008. u 17:01 sati.