Drugi dan na RAF-i na kavi bilo je zanimljivih tema, autorskih djelca za vidit.
To su redom 127, Steščano vrime, Čovjek koji je "volio" krntije i Rojendan. Mislim... nemojte me krivo razumjet ima i među ostalim filmovima podosta zanimljivih, ali ovo je ono što bih izdvojio.
Udruga Otompotom je jedna od učestalijih "pojava" na RAF-ovima i sve kako vrijeme odmiče i oni donose svoje zanimljive uratke koji tematiziraju "konstantan kaos u univerzumu" :), kratko i jasno sve su bolji (na njih se može primjenit ona maxima da ... su kao vino, što stariji to bolji). Od njihovih uradaka stvarno mi se najviše svidio film 127 koji kako su nazvali spaja prvu (ili likovnu umjetnost) umjetnost i sedmu (ili film) te nas na izuzetno jedinstven način proveli kroz historiju likovne umjetnosti od njenih prapočetaka do danas. Riječ je o seriji (prije o gomili) sličica koje predstavljaju likovna djela i prolaze preko platna. Vrlo zanimljivo i moram priznati najbolje što sam sad vidio. Spoj njihove zafrkancije i ozbiljnog. Samo tako momci.
Drugi film je bio film Steščano vrime autora iz Vojvodine koji je koliko ja znam već prije pohodio festival sa svojim uratcima te slično kao i kod gore spomenute udruge Otompotom sve je bolji, što od storytellinga što do eksplicitnijih prizora ... ha sad ne bih rekao seksa ali lijepote ženskog tijela, svakako. Naime ovo je do sad jedini film u kojem ima i erotskih prizora. Nekako me film podsjetio, barem jednom scenom na "Varljivo leto 68" Paskaljevića. Riječ je o prizoru gdje u Paskaljevićevu filmu mali Slavko Štimac (vječno djete yufilma) nešto mjesi... a nije tijesto.:) I da mora se priznati da stvarno nije sve tako ravno u Vojvodini.:)
Zadnji film iz serije filmova koje nam preporučuju raferice i raferi je Čovjek koji je "volio" krntije i za razliku od eksperimentalnih i zabavnih filmova ovdje je riječ o jednom sasvim ozbiljnom dokumentarcu koji bi se mogao iz čisto edukativnih razloga prikazati u prime time terminima naših vodećih komercijalnih dalekovidnica. Riječ je o čovjeku koji je pokrenuo čišćenje Hrvatske od nagomilanog autootpada koji se nalazi u najskrovitijim kucima mile nam domovine, pogotovo tamo gdje je najljepše (izgleda da je tamo i najdraže ljudima bacati svoje islužene limene ljubimce). Ovaj film bi mogao podržati i sada tekući auto show jer kad il tad će i ti auti biti za otpad. Odličan i pomalo alarmantan film kad shvatite da vam autor priča o Velebitu i hrpi autootpada koji tamo kao gljive poslije kiše niču, slična stvar je u filmu rečena i za uvalu Telašćica na Dugom. Ovo mi je za sada ponajbolji dokumentarac.
Nakon kratke pauze odmah na početku druge šnite filmova bio je dokumentarac Rojendan o jednom danu agilne devedesetogodišnjakinje iz Rijeke. Riječ je ne samo o dugovječnoj već moram priznati o ženi u (možda većoj kondiciji od nekih mojih prijatelja) odličnoj formi. Naime ova starica maršira... tako mi izgleda svaki dan uzbrdo u crkvu. Svaka joj čast, a i autorima na izuzetno dobro posloženom filmu.
Eto nešto za balans između onih preporučenih i onih koji nisu.
Poslije službena programa uslijedilo je prikazivanje Protićevih brainstorminga koje su svi mogil upoznati prije dvje godine u CKZ Trešnjevka. Sada mu se repertoar proširio i sve je smješniji. Navodno je bio tamo negdje u publici, ja ga prepoznao nisam.
Nakon toga je uslijedilo prikazivanje odabranih filmova studenata prištinske i prizrenske filmske akademije iz programa nazvoanog Fokus Kosovo. Kad sam ih gledao pomalo su me svojim velikim i pomalo za moj ukus nerezonskim upornim insistiranjem na naraciji ubili i pri tom podsjetili na iransku kinematografiju. Da li je to samo slučajnost ili ne treba ispitati. Gledao Hamljeta na kosovarski način i Escape i meni najzabavniji film Sandokan... ne nije riječ o parodiranju popularne serije Sandokan, riječ je o ozbiljnom čovjeku koji zarađuje za život kao čistač cipela na busnom kolodvoru i o seriji događaja u koje on upada. No ne smije se zamijeriti ništa na tehničkom stremljenju u ovim filmovima. Ljudi se stvarno trude. Ima tu i stedi camova, kranova i kojekavih efekata uglavnom bila mi je čast da sam vidio svoje prve filmove jedne nove nacije.
Vidimo se!
Post je objavljen 03.04.2008. u 12:01 sati.