Pa prvo je riječ o Johnu Stamosu koji je ponovno samac. Tako da vi cure kojima se sviđa imate priliku, no hehe nemojte ponoviti grešku «stalkera» zvijezda od kojih najnoviji slučaj se bio desio Catherine Zeta Jones. I k tome nije bio muškarac koji ju je posvuda «pratio» već žena.
A što se tiće gore spomenutog Johna Stamosa i njegove sad već bivše, prelijepe, supruge Rebecce Romijn-Stamos, posrijedi je sporazumni razvod koji je vjerovali ili ne pao teže Johnu. He he, plačljivko. Povijest veze Stamosa, 40, i Romijn-Stamos, 31 seže 5 godina unazad kad su se upoznali na reviji Victoria Secrets, nedugo zatim vjenčali I ove godine u travnju mjesecu najavili razvod. Sad ono što meni nije jasno u svemu tome da je John izjavio kako se još uvijek nevjerovatno vole i obožavaju te da su se isplakali jedan drugome preko telefona(laže, vjerojatno je on taj koji je plakao), i sad slijedi njegova biser izjava, u kojoj kaže da mu nije jasno sad se jedan tren ludo volite a onda se iznenada dese neke nepredviđene stvari. Pa tko je tu lud jes'il ti prevario, tuko nju ili ona tebe, ili si loše ševio, čovječe odluči se, pa stvarno, ova ekipa u Hollywoodu rade sapunice i od jedne danas sasvim obične stvari a to je rastanak dvoje zaljubljenih.
Dobro nema veze, nego eto i Nicole Kidman je sad vrlo usamljena, jer veli naime da je teško naći muškarca koji bi ju htio s djecom, ahh joj, pa stvarno zar nije čula za Hrvatsku, ima tu nas koji bi ju u tren oka ženili i ne razmišljajući o njenoj djeci. I da opovrgnula je glasine kako će se vratiti Tomici, time što je u intervjuu za časopis «Now» izjavila kako je taj dio njena života zatvorena knjiga. Ali eto oni dvoje zbog njihovo dvoje posvojčadi se izvrsno slažu, pa tako na njihov nagovor planiraju čak svi zajedno ljetovati u Australiji. I veli jedan pouzdan izvor kako su njihova djeca na misiji da ih ponovo sjedine zajedno, što ako se desi imalo bi temelja u jednoj izjavi Nicole, gdje veli da je Tom njezina najdraža osoba na svijetu. Ha ko' će ga znat, sad vele jedno sad drugo. Život je kao bombonjera nikad neznaš što te u njoj čeka.

Velika se prašina digla oko nastavka Spidermana, naime Sony se udružio s Burger Kingom, Kellogsom, Dr Pepperom, Kraftom, Major League Basebalom i drugima te s njma spleo veliku marketinšku mrežu prije premijere filma u srijedu.

Aaron Gordon predsjednik firme Set Resources koja se bavi marketingom u filmskoj industriji je izjavio da prašina koja se digla oko Spidermana 2 ima naznake će film postati jednim od najpromoviranijh filmova ove godine kroz proizvode koji ga prate. Još je dodao kako je film vrlo pogodan za upravo takvu vrstu promocije - kroz razne proizvode.

Potrebno je znati da je prethodnik uprihodio 403,7 miliona US$ diljem kino blagajni USA, i samim tim postao najučinkovitiji film 2002.g.
A Spiderman 2 već sada ima budget od 200 miliona US$, računajući još i na marketinške troškove biti će i desetak miliona veći.

Prvo moram reći da sam vrlo ugodno iznenađen. Ma zašto okolišati, bilo je super.
Iako je bilo dosta svježe, pogotovo nakon pljuska koji je pao dan prije, atmosfera je bila fantastična. Moram priznati da niti dva dana nisu bila dovoljna da se svi dojmovi slegnu, i to pozitivni.

Od kud početi? Pa eto, nakon duga puta s mora tek što sam pristao u «luku» , jedva nešto pojeo, povukao sam svoju vjernu ekipu sa sobom i kako bi rekli «pinklec na rame i put pod noge» za ne baš tako blizi Veliki Tabor. Prvo smo krenuli autoputom pravac za Krapinu gdje su nam veseli zagorci dali upute za Pregradu i dalje prema Taboru. Ono što moram reći da po danu je lakše doći do Desinića i dalje do Tabora, jer kroz Zagorje po tim zavojitim cestama i bez znakova za mjesta koja predstoje putem svatko se može lako izgubiti. No uz svu tu «dobru cestu» (tako ju je nazvao prolaznik u Krapini koji nas je uputio kamo dalje), oduševljavaju i zadivljuju pejsaži prekrasnih zelenih zagorskih bregov kroz koje prolazite.

Kako sam ja doista žarko želio doći što prije do mog subotnjeg cilja, potpuno sam smeo svoju vozačicu i propustili smo sve zagrebačke benzinske i one dvije na autoputu... Hmm, to ne bi bio problem da putem kroz zagorske brege radi bar neka benzinska. Pretvorilo se to u pomalo napetu točku naše male avanture. Stigavši u Desinić ugodno smo bili iznenađeni kako to mjesto (nalik na neko mjesto iz Tim Burtonove Sleepy Hollow doline) ipak posjeduje malu, ali simpatičnu pumpu. Naravno, pogađate, ni ona nije radila. Srećom, na zadnjim kapima smo po povratku stigli do pumpe na ulasku u Zagreb, bez stopiranja, guranja auta i slično...

I konačno kraj strepnjama je bio kad smo konačno sa istočne strane prišli prvo do Grešnih Gorica, pa u daljini ugledali prekrasnu renesansnu utvrdu, grad Veliki Tabor.

Tu nas je na početku prilazne ceste dvorcu dočakalo ljubazno osoblje TFF-a i počelo je ono za što sam se spremao duže vrijeme, a odgodio zbog odmora na moru.

Cijena ulaznice od 20 kn ispostavilo se nije bila preskupa za ono što nas je očekivalo. Ulaskom na proplanak pred utvrdu Veliki Tabor prvo što sam ugledao je skupina mladih ljudi koja je kampirala tamo i uživala u razgovorima, hrani, svježem zraku i odličnim filmovima. Kad smo nas par stupili kroz dveri utvrde Tabor ono što nas je dočekalo u skladu sa zadanom temom festivala su štandovi. I to jedan s kokicama kao zaštitnim simbolom filma općenito i jedan s vege klopom, a onima koja nije po volji spomenuta klopa moram spomenuti izvrsnu gastronomsku ponudu nedalekog restorana Grešne Gorice, dakle za svakog ponešto. Moja pratnja nije nakon duga puta oklijevala i odmah je prionula vegetarijanskim pizzama i kolačima. Sam sam krenuo dalje u atrij gdje se nalazilo glavno kino gledalište nazvano Tabor Varosh i dalje malo niže tog dvorišta mala projekcijska dvorana Rustica. Ubrzo nakon što me sustiglo moje društvo krenuli smo u nezasluženo zapostavljeni svijet kratkometražnog filma.

Pošto nisam bio u ponedjeljak na službenom prikazivanju filmova iz međunarodne konkurencije, dobro mi je došla subotnja repriza. Tako smo ipak u kino dvorani Rustica uspjeli pogledati ranije propušteno.

Već nakon par odgledanih filmova, bio sam oduševljen kvalitetom, i to vrlo visokom, filmova prikazanih u toj konkurenciji. Od odgledanih filmova većina bi mogla biti prikazana na npr. HTV-u, Novoj ili Rtl-u i obogatiti njihov siromašan, reprizni, komercijalan i neinventivan filmski program.

Što sam vidio?
Pa prvo je to animirani film prvog natjecateljskog dana simpatičnog naziva MOO(N)- Muukala krava na mjesečini. Režiser je Leigh Hodgkinson/UK 2002, a film je trajanja 3,25 minute. Iz naziva je očito da se radi o kravi no da film bude neobičan riječ je o prijateljstvu između krave i djevojčice, a zaplet se vrti oko njihova druženja te smetnji koje im rade jedna pčela i prehlada.

Iza toga je slijedio jedan apstraktni film koji se trebalo potruditi skužiti, no sve u svemu vrlo neobičan spoj izrade kolača po receptu bake dotične gospođe oko koje se vrti radnja i njenih reminescencija na vlastito djetinjsvo potaknuto time. Naziv tog 6 minutnog filma je Antigos presentes – Prisutstvo prošlosti; autora Kika Nicolea iz Brazila (2003.g.).

Poslije ovog filma je za mene uslijedilo totalno iznenađenje, koje bih mogao protumačiti jednom riječju - Španjolci - ali neću, jer filmić od 8 minuta je totalno genijalan. Zove se 7:35 De La Mańana (U 7 i 35 ujutro); režiser Nacho Vigalondo (2003.g). U filmu se radi o ženi koja je iznenađena kad njenu ranojutarnju rutinu u kafiću u koji redovito dolazi mijenja neobičan događaj. Mladić kojemu se ona sviđa pridobio je cijeli kafić da pjevajući i plešući sudjeluju u njegovom udvaranju njoj. No bitan je način (otkriven tek na kraju filma!) na koji je natjerao ekipu na «sudjelovanje» u tom činu - on se opasao bombom! Totalni šok i smijeh, kako urnebesno španjolski.

Inače ta projekcija je završila s dva jednako odlična filmića. Prvi je L'homme sans tete – Čovjek bez glave; Juana Solanasa iz Francuske (dobitnika Zlatne palme za najbolji kratki film po odluci žirija,2003.g); koji se dešava u industrijskom pejsažu, o čovjeku bez glave koji se sprema na ljubavni sastanak i za tu priliku se prvi put odlučuje kupiti glavu. Zapravo ta genijalna ideja o čovjeku bez glave se proširuje na praktički cijelu rasu ljudi koji po želji kupuju razne glave za svoja bezglava tijela. Ja bih rekao da se tu radi o jednoj posvemašnjoj kritici konzumerskog društva, film svakako treba pogledati.

Drugi film je Valerian – Jamiea Paula Quantrilla iz UK-a u trajanju od 15 minuta (iz 2003.g), a govori kroz poseban, apstraktan način o starom mornaru, djevojčici i leptirima te njihovoj životnoj povezanosti u dalekom ribarskom naselju.

Po završetku projekcije uzeli smo si kratki odmor, kako to već biva - šetnjica, wc, sok i nazad na slijedeću projekciju.
Nastavak slijedi....

Nakon što je izazvao senzaciju u Americi i diljem svijeta, dokumentarac M. Moorea postavlja nove rekorde, pa tako je prvo utržio rekordnih (naravno za dokumentarac) 21.8 miliona $ u prva tri dana prikazivanja. Time je postao prvi dokumentarac u povijesti koji je postao film broj jedan po vikend zaradi u američkim kinima.

U svojem se stilu za ovaj rezultat Moore zahvaljuje desničarski orijentiranim organizacijama koje su pripomogle svojim pritiscima i negativnom kampanjom takvoj gledanosti filma u prvim danima prikazivanja. Nema što, čovjek je faca kad se u trenucima svoje slave ne umisli i zna zahvaliti onome kome treba.

Gđa. Imelda Marcos, ex-žena diktatora Ferdinanda Marcosa, se vratila. Za ne povjerovat', ženska se izborila za sudsku naredbu kojom se zabranjuje do daljnjeg prikazivanje diljem Filipina dokumentarca o njenom životu. Temelj za takvu sudsku naredbu o neprikazivanju daljnjih 20 dana je izjava "Pepeljuge" Imelde u kojoj kaže da je odobrila film kao diplomski rad.

Sad mi nije jasno, zar ona nije čula za umjetničku slobodu. I zar je mislila da se diplomski rad neće objaviti - pa nije li smisao filma u njegovom prikazivanju. Ah svašta, tako što se samo može desiti na Filipinima.

Još za kraj njen je odvjetnik izjavio, pazi sad, kako je ona rekla da je: "film pun pretpostavki, zloće i predrasuda". No stvarno, zar je mislila da je Ramona S. Diaz poltron i poslušni državni režiser iz razdoblja vladavine njena muža.

Tempirao sam dolazak nazad u Zagreb za subotu.
Javljam se na kratko, jer šibam dalje za Desinić i tamošnji tff , festival kratkometražnog filma. Tako da ću dati mali izvještaj po povratku. Ne očekujem puno, no još me više napalila izjava jednog mog prijatelja, a to je da o tom festivalu nije bilo ni riječi u kulturnim reportima Radija 101, koji bi za to trebao biti relevantan.
Pa da vidimo!!!

Da ne bi bilo da se ne javljam s mora, a obećao sam... slijedi recenzija.

Nakon što sam pogledao sva 3 nastavka Pottera, ukupni dojam je da su to nadasve dječji filmovi koji ne mogu zbog svoje populističke tematike udovoljavanja dječjim prohtjevima dohvatiti horizonte ozbiljnijih filmova. Naravno da se nakon Chris Columbusovih uradaka osjeća pomak ka ozbiljnijim vodama filmske kinematografije. Mračnija, napetija atmosfera je prisutna, no rekao bih neznatno. Morate biti fanatik J.K. Rowling da odete pogledati film i da vam se svidi, no djecu će film svakako zanimati. Moram primjetiti da su djeca film primila lijepo ko' i uvijek i kako glavni junak odrasta tako i oni bivaju sve ozbiljniji i više toliko ne pričaju i ne prepričavaju zgode Harry-a za vrijeme trajanja projekcije.

Film ko' film me oduševio svojom raskošnom produkcijom i efektima koji će svakog prosječnog gledatelja H.P. ostaviti zapanjenog i, naravno, u tome film ne zaostaje za svojim prethodnicima. Svi junaci su odrasli i zanimljivo je promatrati režiserova nastojanja da ih prikaže što vjernije. Ali, ipak ne mogu se oteti dojmu da mi u svemu tome nešto fali i da to ipak, unatoč režiseru s takvim referencama (Alfonsu Cuaronu), djeluje previše Hollywoodski, prezašećereno.

Dobri noviteti u filmu su Dementori i Hermionin vremenski stroj u obliku lančića. Nažalost, par dana nakon gledanja filma samo par detalja mi je ostalo u sjećanju, a film je "toliko super". Kad se sve to zbroji, film zaslužuje samo ocjenu 3!

Odlazim na zasluženi odmor u opušteniji, mirisniji kraj od ovog zagrebačkog.

U Modestin kraj! Ajde ne baš taj, ali u blizini.

Bit ću toliko dobar pa ću se javiti par puta iz neke e-konobe na našem lijepom Jadranu...
Gasim komp i palim auto.
Pozdrav!

Kad bih rezimirao što se bitno desilo u proteklih dana to bi bile redom: projekcije animiranih filmova u kinoteci kao dobro «zagrijavanje» pred tada nadolazeći Animafest, događaji oko Fahrenheita i Harry Potter.
Pisao sam o svemu od gore navedenog, pa i o Animafestu. No ono o čemu nisam, a to je da sam prije samog otvaranja obnovio znanje o najboljim uratcima animiranog filma u nas, koje je građanima ovoga grada u proteklim tjednima omogućila Kinoteka. Naime, Kinoteka je prikazivala animirane filmove koji su obilježili proteklo vrijeme animacije u svijetu i kod nas. A zadnju nedjelju prikazivani su najboljih deset crtića koji su ušli u 50 ili 60 najboljih animiranih filmova ikad po izboru žirija u festivalu u Annency-u.
Vi koji niste išli. propustili ste Vukotićeve, Marušićeve i ine animacije, no nije kasno da se to nadoknadi u ovim još preostalim danima Animafesta.
Zato za ovaj besplatni edukaciono-reminescentno-humani čin 5+ za Kinoteku.

Nije laž. Naime kako navodi Hollywood Reporter, Qwerty Films su angažirale Kyle Longa da adaptira proslavljenu seriju «Goli kuhar» i njenu glavnu zvijezdu Jamie Olivera u igrani film.
Kažu da film neće biti nimalo biografski nastrojen, no po dobrom starom Hollywoodskom običaju premjestiti će radnju filma iz Londona,a u gdje drugdje nego u New York. Glavni lik te britanske uspješnice također će biti amerikaniziran, no još se nezna tko će ga igrati.

Cipelići bi joj pozavidjeli na 3000 pari cipela, no Lady Imelda se ne da. Stvarno koja drskost diktatorove žene da umjetničko djelo kritizira. Ili zar ženska ne čita i ne informira se pa istu glupost napravila je naša Severina.
Zar joj nitko nije rekao da davno više nije na vlasti da može diktirati koji film će se prikazivati ili ne. Teta u godinama, sada već udovica u svojim je 74 godinama napravila odličan marketing za film dobitnik nagrade Sundance film festivala.
Imelda je naime pokušavajući onemogućiti prikazivanje dokumentarca o njenom usponu od Missice do predsjednikove žene putem sudske zabrane, za mene napravila kardinalnu grešku. Zamisli, smješno, kaže da se u filmu rugaju njenom personalitiju. He he. Missica ostaje uvijek missica.
Osobno nemam veze s marketingom ali sam okružen ekonomistima pa sam htio ne htio naučio pokoju lekciju. Jedna od njih glasi:«i najlošija vijest je dobra reklama», pa sad stvarno neukih Pepeljuga ima posvuda i na Filipinima i u nas (op.a Seve), vrijeme bi bilo da teta konačno nešto naučite.

To bi bila razina ključanja situacije koja se razvila u USA oko prikazivanja filma Michael Moorea. Sva ta strka oko prikazivanja filma dodatno se zakuhala dodjeljivanjem nepovoljne R oznake filma. Dečki oko M.Moorea, i on sam najavili su bitku oko promjene te kategorije i Cenzori su je dobili.
Naime barem prema pisanju Hollywood reportera u bitku oko Fahrenheita uključio se bivši guverner New Yorka, ugledni odvjetnik i liberal Mario Cuomo. Svi oni zajedničkim snagama pokušavaju još ovaj tjedan a najkasnije 3 dana do otvaranja prikazavanja u do 1000 kina diljem amerike promjeniti nepovoljnu oznaku filma.
Osim ove «službene grupe», film otvoreno podržavaju i mnoga druga poznata lica. Na specijalnoj New Yorkškoj promociji filma u Ziegfeld Theater-u pojavio se Leonardo di Caprio te je naznačen kao prvi među mnogima. Ostala poznata lica koja su prisustvovala toj projekciji su Yoko Ono, Barry Levinson, Spike Lee, John Turturro, Ellen Burstyn, Richard Dreyfuss, Phillip Seymour Hoffman i drugi.

Ova zanimljivost stiže iz dalekog nam Vijetnama, naglašavam komunističkog. Zašto naglašavati kad je jedan takav na svijetu, pa zato jer do nedugo zakleti neprijatelji USA odlučio poslati u svjetsku prijestolnicu filmske industrije 13 režisera.
Većina tih režisera su se školovali na sveučilištima u SSSR-u i zemljama istočne Europe. Oni će naime pohađati jednomjesečni tečaj iz kinematografije na University of Southern California i prisustvovati snimanju filmova u nekom od Hollywoodskih filmskih studija.
A da slučajno ne bi ti državni režiseri «zabludjeli» tu je i visoki službenik njihove državne agencije za cenzuru koji ih prati na tom njihovom studijskom putovanju.
A za vas koji ne znate Vijetnam strogo kontrolira i prati medije i svi filmovi koji dolaze u njihovu državu moraju biti cenzurirani. Tek su nedavno popustili remen glede privatne filmografije.

Tako je fenomen Harry-a ali ne prljavog Harry-a harači, ne samo po Američkim kinima gdje je unotač pojavi tri nova filma: Kronike Riddicka, Žene iz Stepforda te Garfield – the movie, zadržao prvo mjesto na ljestvici najgledanijih filmova drugi tjedan za redom.
Slična situacija je i u hrvatskim kinima. Tako da ni mene nije mimoišla Potteromanija te jedva čekam danas da ga pogledam.
Jedino se nadam da danas neće biti klinaca koji će međusobno jedan drugome ili svojim roditeljima prepričavati sadržaj prije negoli se scena dogodi.

Ono puno interesantnije što se dešava s Mooreom je kategorizacija njegova filma Fahrenheit 9/11. Kako navodi BBC, svemoćni američki cenzori stavili su kategoriju R na njegovo prikazivanje u Američkim kinematografima i time onemogućili da teenageri dolaze sami odgledati njegov film.
Naime ta kategorija dozvoljava gledanje njegova filma maloljetnicima ispod 17 godina samo u pratnji odrasle osobe. Lions Gate kao jedna od dvije kompanije (IFC je druga) koja pušta film u kina diljem USA, kaže da će se žaliti zbog totalno nepravdane ocjene te da vjeruju kako će doći do povoljnije klasifikacije.
Ono na što se odnosi takva restriktivna (po teenagere) odluka Cenzora je zbog vrlo vjerodostojnog prikaza mrtvih, izgorjelih tijela američkih vojnika te zbog scene navodna lošeg postupanja američkog vojnika prema iračkom zatvoreniku.
Moore kaže kako je tužno da ti petnaestogodišnjaci neće steći pravu sliku o Iračkom pitanju, a oni su ti koji će upravo u predstojećim godinama biti mogući regruti američke vojske u Iraku.

Naime osvanuli su razni napisi kako Moore priprema film o Blairu. Njega u kontekstu svega što se desilo u Iraku dotični režiser drži pametnijim te se pita kako je moguće da se spetljao s Bushom. I kako dalje navodi Reuters, drži ga još odgovornijim za rat u Iraku. Izgeda tu je došlo do konstrukcije o mogućem filmu o Blairu. Demanti je stigao sa Mooreova web sitea gdje se navodi: « To nije istina. Michael se našalio za vrijeme intervjua, i izgleda bio shvaćen preozbiljno.»

Kako se rade nastavci nekih novih filmova tako se briše prašina sa filmskih uspješnica iz bliske nam prošlosti. Tako se spominju novi nastavci Batmana, Indiane Jonesa, Supermana i Gooniesa, i nešto neobično, no zgodno a to su Gremlini.

Tko se ne sjeća slatkog Gizma i njegove zle dječice koja su 80-ih godina bili veliki filmski hit. Zaista, netko se sjetio obrisati prašinu s tih filmova jer očito da Hollywoodskim filmašima, kako sam jučer ustvrdio, nedostaje ideja pa se posiže u prošlost.

Sve nedoumice oko novog nastavka Gremlina razrješio je tata tog filma Joe Dante, koji nije skroz negirao mogućnost novog nastavka, no ustvrdio da je u proteklim godinama bilo pokušaja da se napravi treći nastavak, ali da se to nije ostvarilo.
Nadalje je za Empire izjavio da današnja filmska tehnologija je naprednija od tadašnje te da bi se duh starih nastavak teško mogao susutići i jedino što bi bilo moguće za napraviti je film s velikim odmakom od prošlih nastavaka koji su se bavili odrastanjem i pubertetom, ako bi se željelo napraviti uspješan film.

Tek što je izašao nastavak popularnog zelenog čudovišta, poznati producent Jeffrey Katzenberg je obznanio da se prije devet mjeseci krenulo raditi na Shreku 3.

I još luđe vijesti za obožavatelje Shreka, a to su: da prije 4 mjeseca se krenulo raditi na Shrekovom četvrtom nastavku. No stvarno zar se ti ameri ne znaju povući kad pobjeđuju. Pitam se zar nemaju nekog dobrog scenaristu(ili scenaristicu) koji bi im dao neku novu svježu ideju za animirani film a da to nije ponovno Shrek.

Uglavnom to glamurozno otkriće nam je Katzenberg razotkrio prilikom davanja intervjua za australske novine Sydney Morning Herald pohodeći australsku premijeru drugog dijela Shrekovih pustolovina. I na kraju ako budu Shrek 3 i 4 išta nalik drugom dijelu to će to biti promašaj, no ništa nam ne preostaje nego nadati se, da možda odustanu :).

Ne niste se zabunili, dobro ste pročitali - štafeta u Americi. Ali ne ona komunistička, već olimpijska. I kakve to veze ima sa svijetom filma? Pa eto, kao što izvještava AP: Tom Cruise, Ellen DeGeneres i Sylvester Stallone među mnogima su izabrani (od strane Samsunga kao sponzora nošenja olimpijske baklje) za ponosne trkače s plamenom Olimpijade na putu ka Ateni.
Nosit će ju 16 ovog mjeseca kada stigne u Los Angeles.

Režiser i scenarist John Hamburg; glumačka ekipa : Ben Stiller (Reuben Feffer), Jennifer Aniston (Polly Prince), Debra Messing (Lisa Kramer), Hank Azaria (Claude), Alec Baldwin (Stan Indursky), Bryan Brown (Leland Van Lew), Jsu Garcia (Javier), Philip Seymour Hoffman (Sandy Lyle)i drugi.

I tako mi je došla jedna komedija na recenziju. Moram reći da sam bio ponukan prvo nju recenzirati jer sam dobio par dobrih preporuka od svoje bliskih prijatelja kako ih je film dobro nasmijao. I stvarno nemrem se sjetit bolje komedije u zadnje vrijeme za prokomentirati.

Iako mi se pri gledanju nameće da je predložak za ovaj film bila jedna još bolja komedija “There’s something about Mary”, no to nije tako. Zašto sam se osvrnuo na “Svi su ludi za Mary”, definitivno zbog scene sa slijepom lasicom koja dolazi posjetiti Reubena Feffera (Ben Stiller) dok na wc-u pokušava što već pokušava, sa sličnim scenom u prethodno gore navedenom filmu.

Filmu stvarno ne nedostaje urnebesnih scena, koje se ne mogu sve vidjeti u foršpanu. Ono čega mu fali je malo bolja kemija između Bena Stillera i Jeniffer Aniston (Polly Prince) i trebao bi izostati dojam da se recikliraju prethodni filmski uratci. No toga nisam u zadnje vrijeme vidio u takvim sličnim romantičnim komedijama. Tako da bih spoj ova dva glumca nazvao poluuspješnim. Ostatak glumačke ekipe predvođen režiserom je svoj posao odradio zavidno dobro i sve u svemu priuštio nam savim solidnih 90 minuta zabave .
Moja preporuka da ga se odgleda na dvd-u doma u vašem najmilijem društvu, a ocjena je solidan 3.

Vatromet, ali ne taštine već festivala, je ono što nam se sprema u ovom vrućem lipnju. Tu su Split film festival, Tabor film festival i Animafest.
Danas cu nešto malo o Animafestu. Ove godine održava se od 14.06 do 19.06. Radi se o jednom od najuglednijih i najdugovječnijih festivala koji se održavaju u Hrvatskoj i to 16. put od utemeljenja 1972. Kratka povijest glasi da su svjetski animatori odlučili postaviti u Zagreb mjesto bijenalnog održavanja susreta animatora cijelog svijeta. Ponajviše tome možemo zahvaliti međunarodnom ugledu Zagrebačke škole animiranog filma.
Animafest osim što se tokom godina utvrdio kao mjesto susreta animatora svijeta, postao je mjesto gdje se ispituju novi trendovi animacije i time privlači pažnju mnogobrojne publike.

Prvo bih napomenuo da me oduševio Shrek kada se pojavio.
No nastavak nije nadmašio prvijenac, kako to biva skoro uvijek. Kako to? Ma, kao i svaki muškarac koji je u duši vrlo djetinjast poklenem te pogledam crtiće i ponekad se razveselim. Ponekad?
Oduševila me ideja da netko odzme Disneyu prvo mjesto u animiranim cjelovečernjim filmovima. Ta misao me zaokupljala sve dok nisam vidio nastavak Shreka.

Uglavnom, nasmijali se jesmo, no na ovakav komentar potaklo me to što film reciklira fore iz prethodnika. Film je, izgleda, namijenjen naivnoj dječici - tko se ne bi sjetio prethodnika i vidio da se priča obrnula i da se sad princeza Fiona uz Shrekovu pomoć iz čudovišta pretvara ponovno u ljepoticu, a hepi end je kad se sve vrati nazad u početno stanje (ona i Shrek postanu ponovno zelena čudovišta). Scenaristi su mogli unjeti malo više mašte pa se ne bi opet potvrdilo da su nastavci lošiji od originala.

No da, nije sve tako crno, jer uz kakvu takvu zabavu, film nosi i ono nešto što može čovjeka oduševiti. To su svakako glasovi glumaca koji udahnjuju život likovima ovog animiranog filma.

Prvenstveno to je nemogućezaprepoznati glas Mike Myersa koji je toliko dobro zamaskirao svoj glas da sam se pitao sve do kraja, tko li je to dao glas Shreku. Kad je uslijedila odjavna špica mogao sam samo reći majstore Mike-u. Ostatak glumačke ekipe je jednako dobar i uvjerljiv i rade to savršeno.

Slijedeća stvar koja se tiće digitalne animacije jest da je po mom prosječnom poznavanju stvari, film jednako dobro napravljen ako ne i bolje od prethodnika. Pa će to biti još jedan od razloga da ga se ode pogledati na dvd-u ili videu kad već izađe u videoteke.
Za kraj moja ocjena zbog sadržaja je pala na 2+.

Internet movie database u rubrici koja se zove «Please Meet» za danas navodi hrvatsku glumicu Ninu Sablić ( ili Ninu Turkalj) koja je ostvarila par epizodnih uloga glumeći dr. Gordanu Horvat u televizijskoj seriji «E.R.». Nadalje u članku se govori za nju da nije poznata koliko Julianna Margulies ali da to neće biti tako uskoro jer mnogi režiseri za nova lica koriste IMDb kao referntno mjesto za pronalaženje novih talenata. Nadalje tu je postavljeno još par linkova koja vode na filmografiju ove hrvatske glumice Nine Sablić .

Pošto su mi nekako subote ovih protekllih vikenda rezervirane za odlaske na svadbe i rođendane. Tako sam i ovaj vikend nastavio sličnim aktivnostima ali po roštiljiu. Stoga izvještaj o pogledanim filmovima slijedi. Ovaj put je riječ o nastavku velikog animiranog filmskog hita Shrek.

Generalije filma: Quentin Tarantino (režiser); Uma Thurman (Beatrix Kiddo/The Bride/Black Mamba); David Caradine (Bill/Snake Charmer); Michael Madsen (Budd/Sidewinder), itd.

Ukratko, Kill Bill je film koji su obožavatelji Tarantina i njegovog «trash» stila filmskog izražaja dugo čekali, i konačno dočekali. Kako bih mogao dati bolju sliku onoga što sam gledao potrebno je osvrnuti se na prvi dio filma. U najmanju ruku film Kill Bill volume 1 je odisao napetošću koju samo Tarantino može postići. Naravno, tu su šokantni prizori (barem za prijatelje koji su gledali sa mnom) krvavog nasilja - kojim je obojen svijet profesionalnih ubojica. U taj svijet nas uvodi režiser kroz naraciju glavnog samuraja ubojice Beatrix Kiddo (Ume Thurman), tek toliko prisutnu da ne zasmeta prosječnog gledaoca u tijeku filma.

Hektični prizor obračuna (kod O.K. korala) Beatrix/The bride/Black mamba sa suparnicom O-Ren Ishi (Lucy Liu) i njenom skupinom ubojica, gdje udovi lete na sve strane, krvi ima u galonima, ostavljaju nas bez daha i u šoku jer stvarno nismo očekivali toliko krvi. No, možda sam i prerano zaboravio Reservoir dogs i Pulp Fiction, gdje ima isto toliko nasilja. Ipak, prvi dio Kill Billa po mojoj procjeni ih u tome nadmašuje.

U drugom dijelu nekako kao da je sve smirenije na početku filma, za primjedbu: zaplet presporo (iako to nije prava riječ za Tarantina) zagrijava gledatelja. Nakon što sam bio okupan u krvi s prvim nastavkom, nekako sam očekivao jednako ludi početak nastavka filma. No, to nisam doživio. Krenulo je sve kao plovidba morem za bonace.

Kako ne bih razočarao moguće gledatelje moram biti iskren i kazati da nije sve tako crno, dapače, u Kill Bill-u 2. ne manjka borbi divljih mački. Odličan mi je fajt katanama majstora Hattori Hanzoa (kojeg glumi Sonny Chiba) između Beatrix i Elle Driver/California Mountain Snake (Daryl Hannah) koji da vam čar gledanja ne pokvarim završava, ma moram to reći maestralno tarantinovski.

Sve u svemu kad se sagledaju oba nastavka i tu se moram naljutiti na Tarantina, jer je glavni krivac što je taj, generalno gledajući, fenomenalan film sasjekao u dva dijela i time onemogućio prijenos odličnog suspensa iz prvog dijela u njegov nastavak i malkice pokvario užitak filma. Stoga bih se upustio u procjenu da je film bio prvotno zamišljen kako jedno cijelo, a vjerojatno zbog nemogućnosti da složi film u relativno gledjivu cjelinu te zbog takvog trenda u kinematografiji i naravno komercijalnih razloga, nastala su dva dijela.
Zadivljujuća je gluma Ume, a i njena vitka linija. Teret filma koji joj je namijennjen nosi s odličnom ocjenom i nakon odgledanog filma ne bih ju volio susresti na ulici i provocirati (lol). Ono što svi očekuju od (barem ja mislim) Tarantina, jesu njegovi dijalozi koji vas mogu iako prozaičnog sadržaja nasmijati pa (lol) i zamisliti. Takvih dijaloga u ovom akcijskom filmu ne manjka i izvrsno podižu atmosferu. Obratio bih vam pažnju na dijalog pred kraj filma između Billa (David Caradine) i Beatrix na temu strip junaka koje Bill prati i Billovo tumačenje kritike društva kroz lik Supermena u odnosu na druge superheroje iz stripova. David Caradine (Bill) u ovom filmu je, ne samo iznenadio, nego i podsjetio na kvalitetu glumaca koji su karijeru ostvarili u Kung-fu filmovima.

Summa sumarum svega je da bi film svakako preporučio pogledati. Te ako je moguće da ga pogledate u cjelini, ako će neko od kina davati oba dijela filma odjednom.
Moja ocjena će biti u dva dijela. Za film gledan kao cjelinu definitivno 5 ali kao nastavak samo 4 i to zbog nekonzistentnosti.

Drugi filmski festival koji gradi svoj image ozbiljnog južnoeuropskog festivala je Dubrovački međunarodni filmski festival, ove godine održan po drugi put.

Jedna poznata hrvatska filmska kritičarka pitala se koji je razlog postojanja ovog mladog filmskog festivala i pokušavala dokućiti odgovor u raznim spekulacijama. Donekle dijelim njeno mišljenje. Ali... budući da obožavam filmsku kulturu ovdje bih rekao «što ih je više to je veselije», a možda se i nešto dobro za film u Hrvata porodi iz svega toga. Drugi bitniji razlog je, što je na ovim prostorima jedino Dubrovnik prepoznat u iole geografski i historijski obrazovanom svijetu pa da se kroz image tog grada može prepoznati i Hrvatska u svijetu.

Festival je otvoren projekcijom filma 'Anything Else' redatelja Woodyja Alena. Ukupno je prikazano 50 filmskih naslova, od kojih 11 cjelovečernjih, 25 kratkometražnih filmova i 9 dokumentarnih. Kratkometražni program otvorio je dobitnik Oscara, australski kratki animirani film 'Harvie Krumpet' redatelja Adama Elliota. Dokumentarni program otvorio je slovački film "Season 66" Petera Kerekesa, kojeg je češka filmska kritika proglasila najboljim istočnoeuropskim dokumentarnim filmom 2003.

Dvostruki akademski pobjednik, producent Branko Lustig (SCHINDLER'S LIST, GLADIATOR) dobitnik je «2004 Libertas» nagrade za životnu uspješnost u filmskoj industriji.

Slijede ostali dobitnici:
Najbolji cjelovecernji film: SILENCE OF THE SEA: Vahid Mousaian (Iran)
Najbolji režiser: Krsto Papic: INFECTION (Croatia)
Najbolji scenarij: SILENCE OF THE SEA: Vahid Mousaian (Iran)
Najbolji dokumentarni Film: RAVE AGAINST THE MACHINE: Richard Rudy, James Harvey (UK)
Najbolji kratki film: POL POT'S BIRHTDAY: Talmage Cooley (USA).

Prvi, onaj dugovječniji, festival je kratkometražnog filma. I to jedne posebne podvrste -jednominutnih filmova. Odigrava se u Požegi i to već 12. godinu zaredom, što je rijedak primjer. Pogotovo, jer je riječ o vrsti filma koja nema komercijalni prizvuk kod gledatelja, izostavimo li reklamne spotovime koji plijene pozornost širokog gledateljstva (popularni «Add eaters»).

Za ovogodišnji festival pristiglo je 207 filmova iz 27 zemalja. U požeškom Gradskom kazalištu prikazano je 48 filmova i to: 18 igranih, 4 dokumentarna, 15 animiranih i 11 eksperimentalnih. Ostali filmovi prikazivani su po cijelom gradu.

Nagrade dodjeljuju:

- ŽIRI - dobitnici ovogodišnjih nagrada žirija su:
1. 'Frustration on an Ordinary Day', Malin Orvik, Švedska;
2. 'Ruke', Miroslav Klarić, Jadranko Lopatić, FKVK Zaprešić;
3. 'Dva lica varaju autora', Jurica Starenšinić, privatna produkcija.

- PUBLIKA - ove godine sklona filmu Sonntagfahrer autora Bernard Hausberger, Richard Hechenblaikner, Paul Troger, Videoklub Zillertal, Austria. Riječ je o humorističnoj minuti o vozačima na cesti koje je bolje ne sresti

- UNICA - posebna nagrada UNICA-e (svjetska filmska i video organizacija, pod čijim patronatom je ova međunarodna manifestacija) koja se dodijeljuje za promicanje solidarnosti među narodima ili upotrebu novih oblika izražavanja, pripala je Ismailu Mammadovu iz Azerbejdžana za film 'War That Destroys, Peace That Creates'.

Zgodna stvar je što će najbolji filmovi Požeške smotre filmova biti prikazani u kinu Tuškanac te objavljeni online (na www.iskon.hr).

Osvrt na drugi festival - Dubrovački međunarodni filmski festival – slijedi sutra