< | svibanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
10 SAVJETA ZA RODITELJE
Kao što je vidljivo iz rezultata, još jedna visoka pobjeda naše ekipe. Igrali smo u gostima, protiv NK Trnskog iz Nove Rače kojima smo jesenas uzeli sva tri boda pa smo očekivali i sada isto. Tako je i bilo :) Otpočetka bolji, jači, uvjerljiviji, naši dečki su zasluženo pobijedili sa 5 : 1. Igrali smo u sastavu: Đorđević, Franković, Mikulić, Janković, Ljevar, Kunštek, Sučić, Kliček, Kliček, Petak, Podravec, Sabljić, Kajtazi, Lovrić i Šain. Strijelci: Kliček. Sučić, Mikulić, Kunštek, Ljevar Trener: Momir Ljubić Jedna od najvećih vrijednosti koje imamo u životu je zasigurno prijateljstvo. Tko pronađe prijatelja, pronašao je eliksir zdravlja i sreće, prirodan, učinkovit i jedinstven. Možda to zvuči prenapuhano, ali da je uistinu tako dokazano je brojnim znanstvenim istraživanjima koja su potvrdila nevjerojatno blagotvoran i ljekovit učinak prijateljstva na tijelo i psihu. A ponekad.... ima i druga strana medalje. Pa tako nekim prijateljima smeta kad se u društvu, uz kavu, spomene da je nečije dijete sportaš, posebno nogometaš. Kao, on sad odmah dobiva auru neke posebnosti, on je anđeo s posebnom misijom za sve nas. Jer kakve veze ima što je on sportaš, kad realno od profi sportaša nitko nema ništa osim ljudi koji zarađuju od toga i naravno da je jedan mladi stručnjak u bilo kojem području za društvo neprocjenjivo važniji od nekog sportaša, posebno nogometaša. Mislim, to što oni treniraju, to je sve jedna obična igra bez nekog višeg cilja i ako ćemo zapravo, aktivno bavljenje sportom je čak gubljenje vremena. Pored toliko sadržaja, hobija koji razvijaju kreativnost i intelektualne sposobnosti, nema ništa gluplje od sporta ( izuzima se šah i streljaštvo). Po određenim psiholozima i filozofima teoristima, sport je gubljenje produktivnog vremena! I zaista, kakvo smo mi jadno društvo da zbog kulta "brže, više, jače" držimo sportaše na pijedestalu, posebice nogometaše .. i kako je jadno da se nismo maknuli od mentaliteta krvožedne rulje iz rimskih arena. Da, sve u redu, možda se sport nudi kao najbolji izbor životnog stila. Disciplina daje neki smisao i jača psihu, umjeren trening je dobar za tijelo, a sam sportski moto fair play, život bez puno poroka i puno manje stranputica koje te mogu sjebat ... ali zašto onda spotaši kad se prestanu baviti sportom, ne znaju što bi sa sobom? Tada izgleda da je to svo pusto treniranje bila jedna vrhunska distrakcija, dok si mlad daje ti smisao, oblikuje tijelo, a što poslije?? Ne bi li bilo pametnije dati malome da rješava sudoku ili čita filozofske knjige ili slika ili....ako voli nogomet neka ga igra s djecom iz kvarta svaki dan...ne davati novac, vrijeme, energiju...čemu će mu pomoći u životu znanje šutiranja lopte po travi? Ako je zbog psiho- fizičkog razvoja isti se rezultati mogu ostvariti rekreativnom fizičkom aktivnošću (trčanje, fitness, plivanje)... čemu pobogu dva sata nogometa četiri puta tjedno, pa vozi na tekme, pa uzimaj dijete s nastave...posebno ako je još " sela radi"... Pffffffffff U razgovoru s ljudima koji imaju suprotno mišljenje od mojeg uvijek se trudim razlikovati stav neke osobe od te osobe same. Na taj sam način uspjela sačuvati dobre odnose s puno osoba s kojim se razlikujem po mnogočemu. Pričala sam malo i ja njoj... da mi je apsurdno to omalovažavanje nogometa, očigledno je da nema nikakvog uvida kako je igrati nogomet na malo organiziranijem nivou . Igrati nogomet ili " šutirati loptu po travi" podrazumijeva da imaš koncentraciju skoro dva sata, da razvijaš komunikaciju sa suigračima i nadređenima ( trener, suci..) Sve je to vitalno za npr. buduće zaposlenje ( suigrači- suradnici, nadređeni - poslodavac). I još, igrajući nogomet razvija se sposobnost brzo razmišljati i donositi dobre odluke u sekundi i predvidjeti sljedeći potez, to iskoristiti u poslovnom svijetu, odlično! i još... fizička sprema, zdravlje, estetika... Kada znamo da imamo prijateljicu koja nas je vidjela u našem najgorem izdanju, usred naše najveće nevolje i najvećeg duhovno moralnog pada, a da nas pri tom nije napustila, već podržala i prihvatila, ulazimo u odnos duboke emocionalne povezanosti. To je jedan poseban odnos koji se ne prekida samo tako. Čak ni zbog suprotstavljenih mišljenja o djeci u sportu. Ipak, prešutno smo odlučile da ćemo se držati onoga u čemu se slažemo - teme o muškarcima. Evo jedna fotka za moju dragu prijateljicu :) P:S: a za slučaj da sam ja fulala ceo fudbal ... idem sad iz ovih stopa, onim mojim anđelima s aurom, kupiti jedan sudoku!! |