Drugi vikend "Petice"

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (11)
Travanj 2012 (13)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (6)

Opis bloga

zapisi o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu kod dječaka, iz pera jedne mame...

Linkovi

Ova majka nema formalnu edukaciju iz kineziologije ili psihologije ili bilo čega što bi je činilo iole kompetentnom za područje o kojem piše.
Ono što ova majka također nema je iluzija da su njeni tekstovi nekome potrebni, da bi ih uopće trebalo slijediti ili da njezino mišljenje ikoga zanima.
Ono što ova mama pak ima je puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta roditeljstva i općenito… You name it, she's been there.
Ova majka jednostavno voli pisati... pa ako vam se svidi, dobrodošli sretan

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Pokažite interes, entuzijazam i podršku svome djetetu
2. Dajte ohrabrenje «svoj» djeci u toku utakmice
3. Dati ohrabrenje kako u pobjedi tako i u porazu
4. Poštovati trenerov način upotrebe igrača
5. Gledati na suca i ostale službene osobe kao na savjetnike – ne kritizirati sudačke odluke
6. Kontrolirajte svoje emocije
7. Pružite pomoć ako Vas to zamoli trener ili neka druga službena osoba
8. Pokazati poštovanje za rad u klubu
9. Ne pretjerivati u nabavljanju opreme
10. Mislite na to da vaše dijete igra nogomet, a ne Vi.

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."
K. Gibran

01.12.2013., nedjelja

Petica ide dalje, danas je u Velikom Trojstvu u dvorani odigrano 5 utakmica naših dviju ekipa.

Idemo redom:

Skupina A: Bjelovar 01 plavi –Bjelovar 02 bijeli 3 : 0
Skupina A: Čazma 1 - Bjelovar 02 bijeli 4 : 0,
Skupina A: Mladost - Bjelovar 02 bijeli 0 : 2,
golove postigao: Denis Mikulić

Skupina B: Mladost I - Bjelovar plavi 02 5 : 0
Skupina B:Čazma II - Bjelovar plavi 02 3 : 3,
hat-trick Alen Kirin

"Plava" ekipa sa jednom neriješenom i četiri izgubljene utakmice u skupini B nažalost se nije uspjela plasirati u završnicu.
"Bijela" ekipa sa 2 pobjede i 2 izgubljene utakmice zauzela je treće mjesto u skupini A, te idući vikend igra u završnici "Petice".

Čestitamo ekipi "plavih", hrabra borba, obzirom da se radi o igračima koji su kraće vremena u klubu i inače imaju slabu minutažu na prvenstvenim utakmicama.
"Bijelima" držimo fige i dalje :)))

Trenerska klupa, zanimljivo mjesto u sportskoj dvorani, pogotovo kad ga promatrate kroz nekoliko utakmica.
Ponašanje trenera tijekom nastupa njegovih sportaša na utakmici, samo po sebi puno govori o treneru, o njegovoj psihičkoj situaciji, njegovom osobnom karakteru i njegovom stilu treniranja.
U ponašanju trenera na klupi zrcale se i njegovi odnosi sa sportašima i stavovi prema sucima.
Čini mi se da treneri vrlo često, vjerojatno pod utjecajem stresa, zaboravljaju da su izloženi oku javnosti i da će njihov image u javnosti u velikoj mjeri ovisiti upravo o njihovom ponašanju na klupi.
( Ili ne zaboravljaju ali im nije bitan?)
Zanimljivo je bilo danas gledati koliko različitih trenerskih rukovođenja.
Netko dovikuje svojim igračima uvrede ( „kukavice!!“) ,
netko upućuje svojim igračima upite u kojim je istodobno sadržana i osuda (a što ti radiš???)
a netko dostojanstveno i mirno promatra i uključuje se tu i tamo.
Za tog trećeg ja bih rekla da je najviše cool … naravno, ima i onih koji cijene vidljivo živciranje trenera jer smatraju da on time pokazuje „koliko mu je stalo do djece i kluba u kojem radi“.
Nije namjera ovog teksta propisivati bon ton za trenere. Nikako. Samo kratki osvrt na ponašanje trenera tijekom utakmica, ne mislim samo danas.
Priznajem, najmanje me diraju psovke. Klinci mi ne žive u vakumu i davno su imali prilike čuti (i izgovoriti rolleyes

) raznorazne riječi sa "životinjskim carstvom" i raznim "kreativnim" imenima spolnih organa u kombinaciji sa spolnim aktivnostima.

Smeta me gard. Smeta me poruka koju s takvim gunđanjem i takvim tonom, treneri klincima šalju. Onako, odrađivanje preko klinca, potcjenjivanje, ruganje ...to i nije nešto što mislim da dijete treba vidjeti u nekome tko bi trebao biti "model".
U mome viđenju svemira, čak i ako nije u toj skupini vrijeđane djece , dijete svjedoči jednom odvratnom obrascu - a nekako sumnjam u toliku dječju zrelost koja bi omogućila kritičko sagledavanje tog obrasca uvijek i svugdje.
Istina je da trener katkad mora povisiti ton zbog prostora i vrste aktivnosti, da bi ga uopće čuli i registrirali njegovu uputu, no ismijavanje, omalovažavanje … ma dajte.

Znam što ćete reći, utakmica je situacija nabijena adrenalinom, "burna" situacija u kojoj su svi uključeni žustriji nego inače, ne može se nekoga motivirati i izvući iz njega najbolje, češkanjem po guzici… pa, što da vam kažem … možete opet proglasiti trenerovo ponašanje normalnim trenerskim ponašanjem... moje primjedbe na trenerovo ponašanje mimozastim kenjkanjem i pretjerivanjem i izgovoriti onu famoznu "što će mu (djetetu) biti od malo vikanja", ili još famozniju "tako je mene moj trener gazio i vikao i vrijeđao, pa što mi fali?".

Do sljedećeg puta
mah

- 20:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.