.........
Poželjeti ne samo na ovim stranicama zapisati jedan pozdrav,dotaknuti i pogledom reći,osmijehom nahraniti,dahom ispuniti. Potreba je sve veća,jesmo li zato manje važni?Mjenja li nam se struktura unutarnjeg opisa priznanjem lljubavi,želja i snova?Nestaje li time čarolija lova,dubioza i sumnji koje postaju dio cijelog obima,tijela i duše u paketu::?
Teška noć,ispunjena razmišljanjima,mislima ,dimom i suzama.Ostaje li kao zadnja solucija nestanak iz svemira,brisanje slika i fotografija,želja,pjesama,priča i sna sjena?Uzeti gumicu u ruke i jednim obrisom deletirati jedan život,cijelokupan ,u kojem su utkane emocije strasti,poljubaca,riječi i tišine.Život sačinjen od dviju sjena,svojih,posebnih,jedinstvenih u svijetu čarolija.Izbrisati trenutke,nizove njih,lanac karika što nije dovršen.
Težina ostaje na jednom kliku i bljesku sačinjenom od retro slika,ljubavi koja plamti i nakon klika,emocija koje ostaju utkane u šavu zlatne halje dame Venecijane.
..-Ljubavi moja!Tvoje ruke osjećam pri svakom dodiru svojima,dok plove morima koji udaraju u stijene mog tijela,dok šaraju prstima i pišu priče o snovima,dok obilaze svaku zaobljenost puteva,nježno provocirajući jezu.U pogledu usmjerenom prema pučini i suncu,duž stotina kolometara u svim smjerovima,putem livada i šuma ogoljele jeseni,proplanka i dolina,zelenilu mira,prema rijeci koja teće svojim tokom ,kamenu kojeg miluje svojim kapima,,prema masi i hordi živućih robota,marioneta i harlekina,vazi na stolu sa cvijećem u svim bojama,bočici mirisa sa omamom.,prema nebu i zvijezdama ,mjesecu što svojom snagom sebi me vuće magnetom,u bilo kojoj mijeni,vidim te i osjećam snažno.U beskonačnosti svemira,bezvremenski i neutaživo putuje i lebdi ljubav moja prema tebi usmjerena....- napisala je jednom!
.........
zašto?zašto mora biti tako teško?zar nam svevišnje sile ne omogućuju jednostavnost?ili je mi pronalazimo sami boreći se sa silom,barijerama i barikadom?zašto?pitam se samo-zašto?
hm...
toliko ga imam,a nemam..toliko je blizu,a daleko..toliko me posjeduje svojim egom,a želim biti svoja..svoja,moja,sva..boli do iznemoglosti,do beskonačnosti svemira..boli da krvari svaka čestica,boli ..
lutanja i čežnja ostavljaju tragove na cesti,utabane težinom koraka..zov ljubavi i želja..krvave oči pune njega..uzdah zvanim njegovim imenom ispunjava put do srca,kuca na vrata duše..šeće umom i mislima..
zašto?zašto mora biti tako teško?zašto...........................
------
Moram tiše.Moram to obaviti tiše.Zašto kad suze teku,teku i urlici,jecaji i glasovi muke?..
Mrzim ga.Svojim pisanjem vraća me u stvarnost od koje bježim.Tako me lako otvori i prstima para srce.Čupa ga nemilosrdno.Putuje mojom dušom.
Svaka riječ napisana u onom svom stilu,probija me kao strijela u srce.Izbodena kao da tražim još više.nevjerojatan je osjećaj kad ste svjesni da vas netko ima,da je nastanjen negdje u nutrinama i svakim svojim pojavljanje sve je udomaćeniji.
Ne vidim.More mi opralo oči i ostavilo sol da peče.Ne vidim više.Grči me u stomaku,vlažno mi lice.Ne vidim manje.Čime me tako obmanuo,čime?Što li je učinio?Čime zaslužio?Gušim se više.
Koliko je očiju uprto,koliko likova prošlo.Opsjednuta ,paranoično ga tražim i sve analiziram.Vrtlog.Onaj Demurov..navlači me ljubav,zašto ga vidim u svima.?
Gledam.Sve je mokro.Tišina uznemirena jekom.Jekom jecaja.Šumom suza.
----------
Lijep je dan.Lijep je život.Znamo li mi to?Osjećamo li taj dar koji nam je dan sa puno žara plamtjelog u jednom jedinom spoju različitog.? O,predivan dan.
Povjetarac miluje,gibanjem pripovjeda.Sunce okicama ogledava na sve 4 strane.Oblaci bjelinom ukazuju na nevino.Zeleni se trava.Mmm,dubokim uzdahom punim baterije.Čistim puteve.Izmjenjujem plinove.
Izmamljeni osmijeh ne silazi sa usana.Lica.Mene.
Očima neupadljivo pratim nečiji koorak.Još uvijek?Još uvijek.
Zgažena i slovima išamarana,osjećam sažaljenje.Njemu,njemu,onome,ovome,nama.Tražeći,ne nalazim ga u nikome.Intuicija popušta.Odustajem umorom svladana.Da?Hmm..Nisam sigurna.Nema ničega.Samo svačega,nečega što ostaje u nekim zapisima nevidljivim slovima zapisanim i bačenima.A gdje je onaj tintom napisan?Nema ga.nema ga.Nema..ga...ne..
-------------------------
Što to rekoh?Sranje?
Hm..Double!
Čuje se samo šum i galebov let.Zavijanja i pjev vjetrom iznuđen.Čuje se bat srca snen.I eho udaren o svod neba..pa vraćen.
Koliko li svemira ima,ako je jedan električan?Jedan gore,plav,crn,bijel..Drugi dolje,osvijetljen.
Jedan prostran i neograničen,drugi prostran i..ograničen.Sveden na ukopčen kabel,riječ.
Drži li me još intuicija?Živa je i pored mene?Kako biti siguran ne krije li se iza svake maske?!!Nedostaje!
Nedostaje!-Jedna...jedina..........riječ.....................
----------
Sranje.......
03.09.2009. u 10:50 | 0 Komentara | Print | # | ^