Moram tiše.Moram to obaviti tiše.Zašto kad suze teku,teku i urlici,jecaji i glasovi muke?..
Mrzim ga.Svojim pisanjem vraća me u stvarnost od koje bježim.Tako me lako otvori i prstima para srce.Čupa ga nemilosrdno.Putuje mojom dušom.
Svaka riječ napisana u onom svom stilu,probija me kao strijela u srce.Izbodena kao da tražim još više.nevjerojatan je osjećaj kad ste svjesni da vas netko ima,da je nastanjen negdje u nutrinama i svakim svojim pojavljanje sve je udomaćeniji.
Ne vidim.More mi opralo oči i ostavilo sol da peče.Ne vidim više.Grči me u stomaku,vlažno mi lice.Ne vidim manje.Čime me tako obmanuo,čime?Što li je učinio?Čime zaslužio?Gušim se više.
Koliko je očiju uprto,koliko likova prošlo.Opsjednuta ,paranoično ga tražim i sve analiziram.Vrtlog.Onaj Demurov..navlači me ljubav,zašto ga vidim u svima.?
Gledam.Sve je mokro.Tišina uznemirena jekom.Jekom jecaja.Šumom suza.
Post je objavljen 23.09.2009. u 01:20 sati.