Miris percepcije
Svake jeseni s prvim hladnoćama,oplođene kraljice traže mjesto za hibernaciju u sigurnosti.Kažu ljudi..-ako u hrpi lišća naiđete na živu,ali usnulu kraljicu,pustite je spavati u miru,jer prerano probuđenu sigurno bi umrijela od hladnoće.
Poistovjetiti sa spoznajama nije pretjerana usporedba.
Ponovno i ponovno..nanovo i opet..Spoznaja!
Prošetah ovim stazama ne bi li malo dušicu oslobodila,ostavila prostora za nove borbe.Pišući,ponestaje volje.Hm..interesantno,a tako sam puna inspiracije zakoračila u ove vode.
I što sad.Napraviti pauzu i čekati trenutak akumulacije ili jednostavno,okrenuti se i jednim potezom zatvoriti tu misao koja bježi brzinom munje.
Ponekad se pitam što se to dešava u toj našoj maloj glavici kupusa kad misli ponekad skliznu i nestanu tko zna gdje.Zašto im se gubi trag?Pronaći nekakvo objašnjenje..?!
Pitam se u mnoštvu pitanja.Odgovora nigdje.Prazna kutija.Bjelina platna čeka na poteze.
Miris! Omamljena njime lebdim u nekim dimenzijama,nošena krilima anđela.Ispunjen svaki kutak,brazda..puteljak bez tragova fizičkih spojeva dviju materija.Ostaje vijor čestica jednim jedinim osjetom percipirana..
