I dalje
Stajanje,koje je primorano ,me potiče na poglede koje fokusirane u smjeru traže nešto..smiraj,njegove riječi,mišljenje..Nema ih. Čekam. Čitam .
Magličasto vrijeme vraća misli i sjećanja koja se nisu od početne točke pomaknula.
Zašto neće?Zašto?-pitam se..
Možda je odgovor jasan,ali moje bježanje plete tanku barijeru kao obranu od istine.Sve tanja je.Istina kuca na vrata.Ne želim da uđe,ne bi mi se svidjela i zato ju ne priželjkujem.Daljina od nje održava onaj titraj i uzdah koji ispunjava.Još uvijek.Još..uvijek!Da!,......Pauza.....
