Ništa
Ne ide mi u zadnje vrijeme..Ne ide...
Pisanje gubi inspiraciju a napisati bez nje,kojekakve ludorije bi iskakale iz tog lonca u kojem se kuhaju juhice svih okusa.Ali..zar pisanje i to tako inkognito nije i pravo mjesto za ludovanje slovima,kuhanjem misli i dodavanjem začina??
Kad se nađe rame,prijatelj,duša i ljubavnik u jednom,tada i srce poludi,razum se gubi i svaka filozofska teorija postaje zanemariva i rukom mahnuta da odleprša put snova.
Kada mašta kao takva ostaje u gabaritima mašte,grčevitost tijela oslobađa tugu bol i jade.
Kolika je snaga tijela u izdržljivosti nedaća što nas prate..kolika je snaga u srcu koje tugom broji dane,dane oslobođenja od nemira,ljubavi žarke..Želi li to uopće,srce jedno?Ili pušta da tinja u čekanju na bolje dane?
Svejedno,ovako ili onako,bol je ostavljena kao podsjetnik na TE dane..
