Lutka
Čudni putevi ovi zemaljski.Čudne stranputice ,šikare na njima i megdani.KOje li su to sile svemirske koje močno drže te niti u rukama plešući njima u svom užitku,za svoju dobrobit.
Lutke mirno gledaju samo ispred sebe,ne trepčući fiksirano u jednu točku.Misle li samo na taj fokus ili su nemirima obučene šireći misli i vidokruge?Šta li žele tim svojim pogledom?Misle li sanjima,bojama i muzikom?
Znaju li da postoje,okružene pokretima ruku,vibrama misli,očima usmjerene putanje hvatajući i njihovu materiju??!!!Lutke!
Zemlja,okrugla,omeđena transparentnom kružnicom punom elasticiteta.Koliko sila u njoj igraju igru skrivača,ostavljajući bolni trag stopa..?Koliko duša korača u traganju za jednim slovom,osjetom koji budi uspavanu lutku u unutarnjoj opni,mirnu dodirljivost sa vanstaničnim prostorom,jezgrovita misao.
Kružnica kao organ.Granica dvaju svijeta.Elastična i meka.Crna,žuta,bijela.Margina materijalnog.Margina drugog svijeta začaranog.
Bolno usmjeren pogled na njega.Bolno dignuta kočnica vapi za otpuštanjem i pokretom,startom mašine.Bolno prešućene misli,potisnut zrak što se uzdahom izmjenjuje.Bolno percipiranje boli što se širi iz njegove duše.
Sile,nebo i zvijezde..znam da šapuću tihim šapatom na jastuku sna gdje počivaju sjene..
