Ništa
Uporno gledanje tupim pogledom u papir ,prazan u svojoj punoći bjeline,otupljuje dublje i misli tjera u zavjetriinu . Prsti ukočeno jedva ostavljaju grafiku što misao opisuje. Zov tipkovnice jedva čujni osjetilima zvuka sve tiši je.
Miris duše ostavlja trag zamora ...zatišje...praznina...Toliko je riječi potisnuto,ostavljeno u okvirima margina..iako nenapisane i dalje čuvaju snagu i boju svojih slova. Prenatrpana nutrina prijeti eksplozijom unutar svog svemira... ................................ ............................... .............................. .............................
Ne ide.Ne ide dalje.Danas ostaje samo prazan papir sa par slova.Samo.....papir......misao jedna......glavobolja.....
naša sjena.........
