Uporno gledanje tupim pogledom u papir ,prazan u svojoj punoći bjeline,otupljuje dublje i misli tjera u zavjetriinu . Prsti ukočeno jedva ostavljaju grafiku što misao opisuje. Zov tipkovnice jedva čujni osjetilima zvuka sve tiši je.
Miris duše ostavlja trag zamora ...zatišje...praznina...Toliko je riječi potisnuto,ostavljeno u okvirima margina..iako nenapisane i dalje čuvaju snagu i boju svojih slova. Prenatrpana nutrina prijeti eksplozijom unutar svog svemira... ................................ ............................... .............................. .............................
Ne ide.Ne ide dalje.Danas ostaje samo prazan papir sa par slova.Samo.....papir......misao jedna......glavobolja.....
naša sjena.........
Post je objavljen 05.05.2009. u 13:26 sati.