Spoznaje
Proljeće se bliži,nadomak ruke nam je.Cvrkut ptica se razabire u kakofoniji šume.Male,nježne,zvonkim glasićem bude nas iz noćne more..nekog iz sna,nekog iz jave..
Spoznaje.Bude se i one? Jesu li i one odspavale najhladniji dio godine poput meda u svom brlogu bez interijera?.Jesu li čučale podlo u nekim dubinama skupljajući vlagu i mufaste bakterije? Nijemo,tiho i bez buke igrale se i čekale trenutak,kao što i inače čine. Svojim bodežom daju na znanje da ipak postoje,ipak su budne..
Ima ih u svakom djeliću okoline,u svakom djeliću stanice,u nebeskom svodu,svemiru,kamenu..prolazniku,kišobranu,listu i nanizanom mislima lancu..morskom plavetnilu,valu,lebdećim dušama,obzorju..Vide,njuše,čuju,osjećaju..Stoje,plaze,laganim hodom pješaće,plivaju..Tu su!Stalne!!!!!
Jednom kad ubodu,stvaraju rane..neke potaknu serotonin,neke oduševljene reakcije. Imajući u vidu da su neminovne,možda su lakše prihvaćene.
Neke bole,bole boli neizdržive..tlače već napačene grudi..izmučeno srce..suzama isušene oči..iscijeđene duše..
Bole..bole..bole..tihom boli,bez buke..
