Nepovjerenje prema osobi koja ti stavlja svoj život u ruke
graniči sa neznam što želim i hoću.
Možebitni strah koji ispoljava ponos koji vodi samoći u
prisustvu drugih za koje ne osjećamo ništa
Ljubavi intenziteta,koja nije s ovog svijeta ili za ovaj svijet
naveći neprijatelj su barijere koje zaustavljaju riječi koje treba
izgovoriti pravovremeno .
Jebena igra u kojoj pobjednici gube .
Isti ukusi iste staze po kojima astrano šetaju nesposobni
da se uhvate u koštac s rizikaom koji je neminovan ,
dovodi do razilaženja koje izaziva odumiranja većeg djela,
onog najljepšeg i najboljeg što je u nama nastalo rodjenjem.

Ljudi koji misle da sve znaju ,više ne uče

Da li je novac čovjekov proizvod,
ili je čovjek proizvod novca?

Jedini i pravi intelektualac je onaj čovjek,
koji može riječima objasniti svaki svoj
osjećaj

felix

A što danas,pišemo o povjerenju u zemlji ljudenlandiji-
sve u vreči osjećaja koja ima toliko rupa da sve gubimo usput.
Pričat čemo o ljubavi ili pjesmi koju svi pjevamo drugačije.
Što kad pjesnik koji barata iskrenošću,nailazi na zidove nepovjerenja ,gdje rodjen zato gubi orijentaciju.
Mračne prostorije pune prozora gdje para na staklu odaje nečiju prisutnost,nevažnu da bi netko zapamtio išta stvoreno
u vremenima kruha i igara-
Manje uloge u filmu "Constantine" nam dobro stoje,u igri paravana iza kojih se ne vidimo
Reci naglas,viči,priznaj da voliš i izazovi salve podsmjeha,ljudi koji će ti plakat u kinu života opčinjeni romantikom i reći da im je nešto upalo u oko
"Gledali smo dobar film,plačući uz aktere"rekoše izlazeči iz kina ,vraćajući se svakodnevnim prevarama ,,prevarenih stvaratelja matrica zivota.

A noć ko noć umorna je nedam joj da spava i ovije sve moje
pijadestale tminom koja guta sve stvoreno za okruglim stolom
vitezova iz nekog drugog vremena,kodeksa stvorenih pravom
jačeg.
Sve je to šećer,
dodaj malo vode,
zasladi ti vodu u nepovrat ode.
Toliko kutova,što hoda mojom podsvjesti,prašumama Madagaskara,netaknutih ljudskom rukom,
operiranih od zlobe stvorene da ju priroda uništi.
A što reče Goethe:
"Najveće svjetsko čudo je to,što ljudi ne vide čuda"
Gusjenica,čahura,leptir koji pod svoja krila može
staviti cijeli svijet štiteći ga od sebe samoga.

Život su jedna jebena vrata sa punkurac brava

gledam sa visine stropa,mada neznam sto bih gledao u bunilu svega što se dešava ispod mene.
Osjetim udar svog astralnog tjela koje se vrača iz misije u koju sam ga poslao,
da ode tamo gdje bih ja volio te noči biti.
Udruženim snagama tražimo mog avatara,da neprospavanu sjebanu noč,produzimo još
sjebanijim danom koji neče donjeti ništa novo,ništa nedoživljeno i ništa na što nisam
navikao,trošeči svog največeg neprijatelja zvanog vrijeme,stvore4nog u neakvom paralelnom
svjetu želja za koje sam svjestan da se neče ostvariti.
Več žalim svog avatara,svjestan u što ga šaljem,u tu šumu Šervudsku gdje Robin Hood vjerojatno
leži krepan ispod korjenja sjebanog stabla koje je imalo sreču živjeti u nekom drugom vremenu
dok je Bog još hodao po zemlji.
Aaaa daaaa,tu je,tu si se skupio ,ti rasčupano smoreno stvorenje,izbrazdano borama
koje postaju svakim danom sve dublje i izražajnije osušene vjetrom i swuncem koje isijava
sve više otrova pokušavajući da uništi zemaljski karcinom,zvan ljudi.
Smiri se vičem mu,smiri se i ne okreći sestalno u tom jebenom krevetu,istovremeno
hvatajući ga nevidljivim lasom obaveze,da s teškom mukom stopljeni predjemo crtu starta
krećoći se ka cilju stazom koja nam je postavljena u matrix-u još neizumrlih dinosaura
velikih očiju i ogromnih želudaca koje je nemoguće nahraniti našim sudbinama,jer oni
hoće više.
Hajde,idi,idi već jednom,ponovo mu vičem,idi seri sva ta jebena govna skupljena cestom
proteklog dana,da osjeti bar na trenutak pražnjenje jače od orgazma,vjerojatno jedinu pozitivnu
stvar koju će osjetiti tog dana.
Poslije svega toga,njegove ruke inoge me polako počinju slušati,svjestan da ne može drugačšje,
he he he sjebo sam ga neka pati,to mu je i posao koji i onako slabo obavlja.
Polako silazim niz skale zemaljskog Hada i izlazim van-

ugledam par macaka razjebanog krzna,
redovnih stanovnika obliznjih
kontejnera sa iskolacenim ocima,
ocekujuci od mene komad icega hranjivog
,da bi utazile neprestanu glad izazvanu nekim
neodgovornim supkom,osavljene
da se same snalaze u svijetu koji
je i meni pretezak.
Nastavljam dalje,ostavljajuci ta mala
ispacena tijela,otuznih glasova blizih
smrti,nego zivotu koji je pred njima
Htio ne htio podjem razmisljati,
o jos gladnijim zivotinjama,pristiglih
iz raznih pripizdina ljudske niskosti,
koji ce pokusati meni i drugima odredjivati
radni vijek,vijek vegetiranja i rok trajanja.
Sve te to ponese,u nezeljena prostranstva
vlastitoga uma odgovornih za moju nadrkanost
prema vremenu u kojem zivimo koje pase samo
raznim Neronima,u ludilu pohlepe,prestiza i
pameti kupljene statusima na silu stvorenima
morem nevaznih igrica i igara bez granica

felix

U sumraku zore behide my minds stoji svijet,bolji je,sretniji je,blaži je,ne guši
oskrnavljenim vrijednostima gdje muhe lete na govna,ljudi na keš i postaju ono čim su zaokupljene te jebene muhe.
Ouu fuck what can I say,tequila sunraice.
Djeca uče o herojima nogo-lopterima velike povijesti stare čak 15 do 35 godina,e fuck this world.
Prestiž se osjeti u zraku,mobilni cjenici prolaze pored.
Zamislite što bi radile krave da znaju da neka od suvrsnica ima skuplje mljeko,ha to bi bila svadja,"Što je kravo jedna,moj jogurt je bolji,moj putar priča pet jezika dok se šesti nalazi na čmarnom otvoru ulaza u štalu razvratnu"
Plemenitost je kolabrirala nestankom zaprega koje je nemoguće vidjet na cesti koja vodi
kroz nas u labirint ničega dobroga ,gdje će muškarci nositi penis na čelu kao dokaz muškosti,a žene vaginu kao treće oko smanjenu šavom dva da kuroptica ne uleti raširenih krila u carstvo čula vlastite pohotnice.
Ups avatar se zaustavlja ispod stabla osjećajući kišu bez moje pomoći,čuda čini kad hoće.
Preljepi zvuk kapi koje udaraju po lišću perući ga od otrovne prašine.
Kapi koje na zemlji ostavljaju trag koji zasjaji i nestaje gotovo istom brzinom kojom i mi putujemo kroz vrijeme.
Šugave travke polako oživljavaju shvataju da je to kiša a ne neakvo pašče koje neumorno urinira po njima

felix

O pasi,jadni pasi sreća što imate more,neograničenu mirnoću stvorenu ogromnom snagom
onoga što predstavlja,gotovo umiljato,isšarano bojama koje niti veliki Leonardo nije mogao
prenjeti na platno ili na kožu nečeg odraslog s nama.
Daljina nesagledivog zelenila stavljenog u oko da bi otišlo samnom u vječnost,
vječnost oka u kojem stanuje svijet.
Velikom knjigom prozvani ovcama,ne pastirima već vodjeni raznim čobanima ,
nesretno vodjeni ka Škotskim liticama,vlastite svijesti kreirane gore navedenima.
Ha! A što reći o njima,skupljačima onoga što neće moći ponjeti sa sobom dole,uredno noseći one oko sebe.

felix

Ako imaš volje,možeš sve naučiti.
Prevedeno na Hrvatski znači:
"Ako jedeš,jedi,
ako piješ,pij,
ako jebeš,jebi"
Na pola se samo biftek peče

Govna plutaju,mi se držimo na površini

Stavite na travnjak hrpu govana i pored nje hrpu keša.
Na hrpu govana će doletjeti hrpa muha,dok će na hrpu keša
doći pun kurac ljudi.
E kako bi mi to mogli komparirati
Muhe poslije govana ostaju muhe dok ljudi poslije keša
postaju hrpa interesa muha.

Naš najveći prijatelj i neprijatelj je VRIJEME.

'Ima misto

Nije vrime od radosti lude,
nije vrime tamo di ću poći,
nije vrime da se ljudi čude,
nije vrime di ja iden doći.

Ća su judi, do oraja vrića,
ća su judi,bez jubavi more,
ća su judi,do bolest,ne srića,
ća su judi,ća pakošću gore.

Svita nima,di stalo bi sidro,
svita nima,di more ne tuku,
svita nima,di bi diga jidro,
svita nima,di ja da bi ruku.

REF:
Ima misto di još cviće reste,
ima misto,di tice još poju,
ima misto di od zlata vešte,
ima misto di se sviti roju.

felix

Život nije dužan, da dugove vraća

What is love?
Ask her because everything I have belongs to her


Which means to love some one hundred years
when you know that your souls live forever


Behinde my minde,you make restart me

What is love?
Ask her because everything I have belongs to her

Ako se nekog zeliš riješiti na brzinu,
pitaj ga da ti napravi uslugu.

Napraviću zid koji te štiti,gnjezdo rukama svojim
koje ne puštaju zlo,stvoreno da ruši i unštava
naš želudac sposoban da probavlja današnjicu u
tolikoj mjeri da ju čini podnošljivom.
Napravit ću dvorac s visokim bedemima na dnu kojih
ću strazariti danonoćno puštajući vodu da se penje
do usana i očiju tvojih da nepresušno mogu sjati
sazvježdjima Oriona ,čistih zelenih izvora svemirskih
staza popločanih spartanskom čvrstoćom ,savršenim redom,
mozaika zvanog život.
Napravit ću od fizičke boli izazvane neobjašnjivo jakom,
životobitnom ,užarenom lavom vulkana osjećaja potrebe za
tobom,koju moraju objašnjavati neakva viša bića sposobna
da se igraju s nama,nesvjesna da i mi posjedujemo moć.
Napravit ću od tvoje kose šumu Amazonsku,neprobojnu
prašumu,gdje će jedini stanovnici blagoslovljeni čarobnim
užitcima prostranstva sreće,biti moji prsti.
Napravit ću da svemir koji nas gleda, nesposoban da shvati
sve ono što vidi i razumije sve ove napisane riječi
koje ću stisnut i stavit u jednu.LJUBAV.

felix