Sporost uma

26 lipanj 2019


O pasi,jadni pasi sreća što imate more,neograničenu mirnoću stvorenu ogromnom snagom
onoga što predstavlja,gotovo umiljato,isšarano bojama koje niti veliki Leonardo nije mogao
prenjeti na platno ili na kožu nečeg odraslog s nama.
Daljina nesagledivog zelenila stavljenog u oko da bi otišlo samnom u vječnost,
vječnost oka u kojem stanuje svijet.
Velikom knjigom prozvani ovcama,ne pastirima već vodjeni raznim čobanima ,
nesretno vodjeni ka Škotskim liticama,vlastite svijesti kreirane gore navedenima.
Ha! A što reći o njima,skupljačima onoga što neće moći ponjeti sa sobom dole,uredno noseći one oko sebe.

felix

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.