A noć ko noć umorna je nedam joj da spava i ovije sve moje
pijadestale tminom koja guta sve stvoreno za okruglim stolom
vitezova iz nekog drugog vremena,kodeksa stvorenih pravom
jačeg.
Sve je to šećer,
dodaj malo vode,
zasladi ti vodu u nepovrat ode.
Toliko kutova,što hoda mojom podsvjesti,prašumama Madagaskara,netaknutih ljudskom rukom,
operiranih od zlobe stvorene da ju priroda uništi.
A što reče Goethe:
"Najveće svjetsko čudo je to,što ljudi ne vide čuda"
Gusjenica,čahura,leptir koji pod svoja krila može
staviti cijeli svijet štiteći ga od sebe samoga.