Napraviću zid koji te štiti,gnjezdo rukama svojim
koje ne puštaju zlo,stvoreno da ruši i unštava
naš želudac sposoban da probavlja današnjicu u
tolikoj mjeri da ju čini podnošljivom.
Napravit ću dvorac s visokim bedemima na dnu kojih
ću strazariti danonoćno puštajući vodu da se penje
do usana i očiju tvojih da nepresušno mogu sjati
sazvježdjima Oriona ,čistih zelenih izvora svemirskih
staza popločanih spartanskom čvrstoćom ,savršenim redom,
mozaika zvanog život.
Napravit ću od fizičke boli izazvane neobjašnjivo jakom,
životobitnom ,užarenom lavom vulkana osjećaja potrebe za
tobom,koju moraju objašnjavati neakva viša bića sposobna
da se igraju s nama,nesvjesna da i mi posjedujemo moć.
Napravit ću od tvoje kose šumu Amazonsku,neprobojnu
prašumu,gdje će jedini stanovnici blagoslovljeni čarobnim
užitcima prostranstva sreće,biti moji prsti.
Napravit ću da svemir koji nas gleda, nesposoban da shvati
sve ono što vidi i razumije sve ove napisane riječi
koje ću stisnut i stavit u jednu.LJUBAV.
felix
Post je objavljen 25.06.2019. u 15:06 sati.