Naširoko i nadugačko ili Kako zakomplicirati i najjednostavnije stvari?

Postoji nekoliko odgovora na pitanje : Što je kemija?

1. Kemija je znanost. Samo je jedna sigurna procedura za određivanje predmeta neke radnje kao kemijske: iscrpna, dugotrajna ali visoko uspješna znanstvena metoda. Kemija ne može biti smatrana kemijom ako rezultat neke akcije nije moguće znanstveno potvrditi.
(Webster)

Kako onda možemo sa sigurnošću reći da je ono što osjećamo upravo kemija. Možemo li to
znanstveno dokazati?
Primjerice, tako često mi se dogodi da osjetim neko presijecanje u želucu/leptiriće, nazovite ih kako želite. Dogodi mi se da zamišljam stvarno kinky stvari dok samo sjedim i razgovaram s nekim. Pa se malo smotam, pa ne pratim više samu sebe što pričam, pa dublje dišem, pa su mi dlanovi hladni…Kemija??? Nego što. (I fizika, i biologija i matematika i njemački i ruski ako treba – samo da učini prvi korak jer sam doslovce nepokretna). Kad hipotalamus otpusti gonadotropin koji isproducira sve one estrogene, progesterone, androgene i štotigajaznamgene– God knows what can happen…Čovječe, učinit ćemo sve kako bismo dobile ono(g) koje(g) želimo.


2. Kemija je sistematična studija. Kemičari su pronašli nekoliko dobrih metoda za rješavanje problema i promatranje. Primjerice, kemijski analitičari često koriste ‘protokole’ (iscrpno testirane ‘recepte’) za određivanje koncentracije sastojaka u uzorku. Kemičari koriste precizne tehnologije poput spektroskopije i kromatografije kako bi proučili nove ili nepoznate supstance.
(jopet Webster)

Uzorak: naše tijelo
Protokol: Secret Protocole No.7
Cilj: Određivanje koncentracije sastojaka koje žensko tijelo čine ...well...napaljenim.
Na stranu kromatografija (trivijalnost za nas velike znanstvenike) ali spektroskopija...hmmm...let's see. Dakle, spektroskopija se zasniva na analizi apsorpcije i emisije elektromagnetskog zračenja. U početku je bila ograničena samo na vidljivi dio spektra. Danas je to područje puno šire. Svaka analiza izračene energije smatra se spektroskopijom, bez obzira da li je to elektromagnetsko ili čestično zračenje. Hmmmm, I wonder…


3. Kemija proučava kompoziciju područja od interesa. Ona često odgovara na pitanja poput: (1)‘Od čega je sačinjen neki uzorak?; (2) Kako izgleda taj uzorak na molekularnoj skali?; (3) Kako struktura elementa određuje njegove osobine?; (4)Kako se osobine elemenata mijenjaju uslijed promjene temperature, tlaka ili nekog drugog vanjskog djelovanja?’
(jes', Webster, nego šta će)

(1) Uzorak = ljudsko tijelo. Sačinjeno je od: kisika (65%), ugljika (18%), vodika (10 %), dušika (3%), kalcija (1,5%) te fosfora, cinka, selena, litija itd...
(2) Molekularna skala: khm...pa neke su molekule male a neke velike. Male su one koje sadržavaju do 100 atoma (neki vitamini i aminokiseline) a velike su one koje sadrže i po desetke tisuća atoma...primjerice proteini....šta mi to uopće znači i treba????!!!??? Nemam pojma...ajmo dalje..
(3) Pa, ako je tvrd...lakše ulazi...fakat ne znam...nisam nikad bila od kemije (sad to priznajem)
(4) Tu smo dakle. Temperatura je zaista bitan čimbenik. Primjerice, ako je vruće...velika će većina skinuti majice. Ono što je super kod muškaraca je to što se ne srame svojih golih prsa, trbuha i bezbrižno skidaju te majice i potkošulje kao na kakvom nedjeljnom roštilju s rođacima. Neka samo skidaju. Ja svoju klimu namještam na +25J. Zatim, tlak...eee...da...ono kad zuji u ušima pa se srušim ( ko fol) nekom zgodnom zaštitaru u naručje pa promrmljam ...'nizak tlak' pa me vodi na piće....pure dreams in my case ali nema veze...mogu sanjati. Neko drugo vanjsko djelovanje? To su već Newtonovi zakoni. Ako te netko ne upozna s njim ili ako sam ne počneš razgovor, teško da će onaj zid od čovjeka obratiti pažnju. S druge strane, ako učiniš kakvu drugu akciju vrijednu spomena (minica i štikle kod žena/uska majica na traperice i vrhunsko dupe kod frajera) velika je mogućnost da će se područje sile F2 osmjehnuti baš tebi. (B(l)ože zvučim ko Cosmova Irma Kurtz)


4. Kemija proučava reakciju supstanci. Jedan element može postati neki drugi uslijed kemijske reakcije. Složeni spojevi nastaju od jednostavnih. Kemijski spojevi mogu se razložiti na elemente. Gorivo izgara, hrana se kuha, lišće pada u jesen, stanice rastu, medicina liječ. Kemija se bavi esencijalnim procesima koja takve stvari čini mogućima.

(Voljela bih da nije al opet je...Webster)

Gorivo izgara, hrana se kuha a ljudi se j… . Ima li jednostavnije stvari od te?


5. Kemija proučava organske i anorganske supstance. Organski spojevi sadrže vodik u spoju s ugljikom; anorganski spojevi ne. nekad se vjerovalo da su organski spojevi proizvedeni isključivo od strane živih bića ali danas se zna da se mnoge organske tvari i spojevi mogu sintetizirati iz anorganskih.
(Oh whatever, I give up)

Naravno da mogu. Sigurna sam da is vi znamo procedure i načine …zato nećemo o tim trivijalnostima.


6. Kemija je proučava povezanost između svakodnevnog i mikro svijeta. Kemičari koriste atome i molekule kako bi objasnili osobine i sastav.
(Yadda yadda yadda...)

Mikro svijet...ko što rekoh...trivijalnost...


Stoga, mili moji, ne budite lijeni nego zapanjite svoje gore polovice sa novostečenim praktičnim i teoretskim znanjem iz kemije. I, ne zaboravite osnovni zakon: Reakcija zahtijeva akciju (Ili tako nešto).
Voli vas T.

ONE DAY, I'LL FLY AWAY...

Umjesto bijelog Božića – mokri Božić.
Nije nešto što zamišljam kao idealno, ali...then again – što je? Samo istina je, da kad kiša pada, raspoloženje varira, osjećaji su intenzivniji... Tako bih voljela negdje sada otići. Onako, izaći na kišu, uživati... pobjeći malo od svakodnevice koja je tako naglo stigla. Voljela bih moći trčati a da se ne zadišem nakon prvih 100 metara. Fali mi iznenađenja, spontanosti, one blesave ludosti...ono kad iščekuješ nešto što znaš da dolazi ali ne znaš kada i na koji način...
Fali mi osjećaj neizvjesnosti, nečeg novog, pustolovina, avantura, adrenalin, strah, feeling da činiš nešto zabranjeno, zločesti smješak, brza vožnja cestama, vrištanje s vrha planine, razmjenjivanje skrivenih pogleda, opijanje u parku, neobuzdanost, izazov, ludost, pure histeria, presijecanje u želucu...
Volim kad mi to radi...priđe straga i dodiruje vrat, grize mi leđa i ne da mi da ga pogledam.
Volim miris nepoznatog, feeling kada stupim nogom tamo gdje nikada nisam bila, kada te vibra Pariza samo prožme i ti jednostavno ZNAŠ da je taj grad s razlogom opjevan stotinu puta.
Volim osjećaj kada shvatiš da je svijet pod tobom a ovaj život samo tvoj i da ga je bitno iskoristiti ovdje i sada. Strast je samo jedan od načina.

Svijeća s mirisom vanilije, cedevita, čokolada s chillijem i čarape na borove....to sam ja u svojoj sobi.
Mačka u krilu, prelijepe štrikane rukavice bez prstiju za mene – to je moja baka došla kod nas.
Fini mirisi iz kuhinje, slavonski kulen, dalmatinski pršut, paški sir i francuska salata – moja mama u kuhinji ( s povremenim ulijetanjem tate i Njega koji konstantno kradu hranu iz aranžiranih pladnjeva) skače i priprema ručak za gomilu gostiju najavljenih kod nas.
(Svake godine isto – kažemo joj da ne mora a ona inzistira pa na kraju svi radimo po kuhinji, i mi i gosti ..hrana, pranje suđa, vino, pranje, sklanjanje...)
Traminac i Pinot, božićno pivo i Cordon Blanc na balkonu – moj tata koji danas slavi imendan i veselo degustira vina (da se gosti nedajbože ne potruju – ne trebam ni spominjati svesrdno moje i Njegovo pomaganje)...
To je moja atmosfera...ništa posebno rekao bi netko...a meni se sviđa...I feel it's right.
Još jednom sretne blagdane. Provedite ih kako vi mislite da je najljepše. Uživajte.
Voli vas T.

Želim vam...

Znam priču o dvoje ljudi koji su se oženili i odlučili imati djecu. Problem je bio samo u tome što je jedno imalo tuberkulozu a drugo sifilis. Pitali su se često, ima li uopće smisla imati djece kad su i sami tako bolesni. No, svejedno su pokušali. Prvo dijete rodilo se gluho, drugo dijete imalo je tuberkulozu, treće dijete bilo je slijepo a četvrto mentalno zaostalo. I kad su već izgubili svaku nadu, rodilo im se i peto dijete. Peto dijete bilo je Beethoven.

Za ovaj Božić i predstojeće blagdane želim vam da nikad ne izgubite najvrednije što imate: vjeru i nadu u bolje stvari. Ne morate vjerovati u Boga, niti u Budu niti Alaha. Ako se samo potrudite vjerovati da postoji nešto bolje, nešto više, nešto što nas spaja sve zajedno – pogodili ste bit Božića, bit svakoga dana naših života.
Želim vam još neke prizemnije stvari koje nas čine sretnom:
1. Da u punom tramvaju uvijek nađete mjesto (i da vam stolica onako fino grije za guzu)
2. da sjedite u toploj sobi dok vani pada snijeg i pijete vruću čokoladu
3. da budete zaljubljeni, da volite i da budete voljeni
4. da vam uzvrate poglede
5. da uspijete ostvariti sve što je pred vama: položiti ispite, dobiti povišicu, odgojiti djecu,
naći posao...
6. da se iskreno veselite i da se ne sramite svog inner child. Sjednite u krilo i djeda
Mrazu/Božićnjaku ako hoćete
7. da budete svjesni svog tijela, da ne pretjerujete s dijetama, da zdravo živite i da
prihvatite druge onakvima kakvi jesu
8. da možete kupiti sebi i bližnjima što god poželite, pa čak i ako je riječ o Bang &Olufsenu
9. da provedete ove blagdane sretno, u krugu vama najdražih ljudi.
Želim vam sretan Božić.

Vaša T.

Tako tinejdžerski

Koliko Vam se često događa, za vrijeme predblagdanske groznice da izludite? Ne tražeći ništa, ne čineći ništa što bi to potaknulo?
Ponekad mi se čini kako čitav moj trud ne vrijedi ništa. Ponekad mi je sve isprazno, ponekad mi dođe da povičem : želim biti sama. Fuck off svi licemjeri i emocionalni vampiri. Mičite se iz mog života.
Ne želim slušati kako su izmišljeni problemi važniji od moga pokušaja da neke stvari učinim normalnima.
Na radiju su božićne pjesme a ja sam tako pissed off da bih skočila kroz prozor samo kad bih znala da će to riješiti stvar. Ali znam da ne rješava, znam da je život takav...znam da ću za neko vrijeme opet biti sretna. Dotada, svijet se čini bez smisla: bez smisla se čine božićne pjesme, bakini kolači, anđeli po mojim čarapama...i sve što me prvotno toliko veselilo....sad me samo tjera u plač i konstantno buljenje u zid samo kako bih zaboravila sve ....nestati, nestati, nestati....


Osjećam se slično ovome

ISPOVJEDAONICA

Kaže meni danas jedan prijatelj do čijeg mišljenja držim, kako su blogovi svojevrsne ispovjedaonice. 'Zar i moj?' pitam ga. Odgovor je bio nešto tipa mile lale...no uglavnom odlučila sam ako je ispovjedaonica – So be it! Pa da počnem:
Dragi B(l)ože,
Zadnji put sam se ispovjedila u nedjelju u 00:43. Ne pišem često koliko bih trebala i koliko bih voljela. Znam da nisam idealan korisnik.
Kada pišem, često to nije pozitivno nastrojeno prema svima i, iako je grijeh pljuvati druge, nadam se da shvaćaš moje izjave koje često uključuju psovke, seks i politiku.
Znaš, ima još nešto – one Chanel čizmice koje spominjem u tekstovima nisu jedine. Ima tu još toga što me privlači a, iako znam da materijalno ne bi trebao biti smisao života pogotovo u ovo vrijeme, ne mogu si pomoći a da ne grebem po onom Fendijevom izlogu.
Još nešto ti želim priznati. Već dugo nisam monogamna. Čitam i druge blogove a ne samo svoj. Često sam i ljubomorna na izvrsne im tekstove i...sram me priznati...ponekad maštam o nepoznatom virusu koji njihove blogove pretvara u nečitljive.
Znam da nije lijepo od mene kada bloggere zamišljam kako su ružni, dlakavi i ćelavi (both in a same time), izborani i smrdi im iz usta.
Želim još priznati kako često ostavljam nepotpisane komentare a jednom sam čak komentirala i samu sebe. Znam, grozna sam i spremna sam to promijeniti.
Još nešto: potajno slušam Britney i gledam Big Brother. Pratim i 'Našu Malu Kliniku'...i pogledala sam sve filmove Vina Diesela kojima ne bih nikada mogla ponoviti kratki sadržaj (ali sam zapamtila oblik Vinovih prsa, guze...). Slagala sam Mu da nisam kupila nijedan novi časopis već godinama samo kako bi mi on platio pretplatu na USA Elle i one novce za Pilates sam potrošila na novo YSL sjajilo (No.5) iako ih imam već 3.
Znam da sam bila grozna i želim da me shvatiš. Ne mogu obećati da ću se popraviti. Znaš, to sam ti jednostavno ja...
I znaš, još nešto – ovo što sam sad ispričala: i nije sve istina (ali prepustiti ću tebi da izabereš)
Voli te tvoja T.

Hvata me...Božić

Da su 'Skipping Christmas' radili Francuzi – film bi bio sto put bolji nego ova američka verzija. Ovako imamo nasmješenog Dana Akroyda kao 'susjeda godine' u još jednoj sveameričkoj božićnoj obiteljskoj komediji. Ne kažem da je film loš jer nije, samo mislim da je knjiga puno bolja (J.Grisham) i da bi Francuzi znali bolje dočarati taj smotano smiješan, a opet topao ugođaj (već vidim Depardieua u glavnoj ulozi...).
Oh well, bijah u kinu. Na platnu je padao snijeg. Kad sam izašla na Branimirovu nešto malo mraza bilo je po autima ali općenito od snijega ni 's'.
Idem do Beča slijedeći vikend. S Njim. Baš bih voljela da padne malo...onako za neki romantični ugođaj : nakon kuhanog vina po štandovima pijano teturanje i smijeh uz Dunav i zatim u hotel...daaaa...to bih voljela. Jedva čekam.
Sanjala sam sinoć da imam Chanelove čizmice – one bijele do gležnja sa zaobljenim vrhom...pogledala sam na E-bayu i koštaju oko 300 $. Zašto nemam te novce, zašto???!!!
No, kako bilo da bilo Božić se bliži. Darovi??? Novac???
I sad kreće priča starijeg člana obitelji kako je izgubljen pravi smisao Božića i kakos e sve pretvorilo u marketinšku propagandu kako bi se siromasima izmuzao i zadnji novčić iz džepova...
Znate što...ja OBOŽAVAM darivanje. Obožavam kupovati poklone, obožavam ih primati. Naravno da ne očekujem basnoslovno skupe stvari (Iako, Djede, ako ovo čitaš znaj da sam zaista bila relativno dobra cijele godine, a vani je jaako hladno a ja imam slabu cirkulaciju u nogama, a Chanel baš izašao s jednim kraaaasnim čizmicama....)ali mala čokolada ili kakva zgodna mirišljava svijeća čine čuda. Stoga, nadam se da ćemo svi primiti slatke stvari od ljudi koje volimo. A što se darivanja tiče...ionakoi sve već znate. Dajte onima koje volite i onima koji nemaju. Sretno vam iščekivanje Božića.

Božićna akcija za djecu

Ovo sam dobila mailom. Nemam nešto puno igračaka i slikovnica ali spremam se u Beč pa ću kupiti koju sitnicu i za male slatkice. Nadam se da će netko od vas također moći nekako pomoći. Hvala!

2 ujutro, a ja blogiram

Kad god pokušam napisati kako se osjećam – riječi kao da ne postoje, kao da ih nema...kao da bježe...
Da kažem da se osjećam prazno – bilo bi samo napola točno. Jer osjećati se prazno nije isto kao osjećati se potpuno prazno. Potpuno prazno se osjećam samo na trenutke...a večeras većinom ipak samo – prazno. Sjebano, fucked up, tupo...onako da kao u filmovima narastem viša i od samog Eiffela i gazim sve što mi dođe pod ruku...tj.nogu.
Ipak, cjelokupnu situaciju spašavaju neki ljudi. Da ih nema, moja bi maštanja o ljudima koji vole, koji te poznaju – bila slomljena. Ovako, spasili su i ovu utakmicu, kao nekad Šuker protiv Nizozemaca.
Pretvarati se??? Zaboraviti??? Je li to uopće moguće???
Željela bih shvatiti taj feeling kad nešto zaboraviš 'al ne oprostiš iako sam prestala slušati Prljavce još u petom razredu. Dali je to uopće moguće ili je to još jedan od onih mitova o koji se poput Manolovih Mary Janes konstantno prepričavaju, opjevavaju, snimaju se serije i filmovi, pišu knjige...?
Stvarno ne znam. Ne znam jer mi je to totalno kontradiktorno. Ako opraštam – ne bi li to trebalo biti oslobađajuće, opuštajuće, paomikamensasrca-juće i sl? S druge strane ako ne zaboravljam, gdje je onda ta toliko željena sloboda i bezbrižnost ako sam nečega stalno svjesna, ako me nešto stalno bocka iznutra...
SMS-ira mi moj vrtićki prijatelj iz Slovenije kako je mrtav pijan negdje s društvom. Da sam barem sada tamo...ono tamo s njima (i ne, ne samo zato jer ima dobru guzu) da zaboravim na sve, uživam negdje drugdje, daleko od svega što znam i što me okružuje (ok, znam da nije baš TAKO daleko al svejedno)...uskoro, uskoro će i moj život dobiti svoj smjer – negdje tamo...