Tako tinejdžerski

Koliko Vam se često događa, za vrijeme predblagdanske groznice da izludite? Ne tražeći ništa, ne čineći ništa što bi to potaknulo?
Ponekad mi se čini kako čitav moj trud ne vrijedi ništa. Ponekad mi je sve isprazno, ponekad mi dođe da povičem : želim biti sama. Fuck off svi licemjeri i emocionalni vampiri. Mičite se iz mog života.
Ne želim slušati kako su izmišljeni problemi važniji od moga pokušaja da neke stvari učinim normalnima.
Na radiju su božićne pjesme a ja sam tako pissed off da bih skočila kroz prozor samo kad bih znala da će to riješiti stvar. Ali znam da ne rješava, znam da je život takav...znam da ću za neko vrijeme opet biti sretna. Dotada, svijet se čini bez smisla: bez smisla se čine božićne pjesme, bakini kolači, anđeli po mojim čarapama...i sve što me prvotno toliko veselilo....sad me samo tjera u plač i konstantno buljenje u zid samo kako bih zaboravila sve ....nestati, nestati, nestati....


Osjećam se slično ovome