FRA AMBROZ KNEŽIĆ: ‘KONDOMI RADE’

nedjelja, 28.11.2004.

“Naravno da katolička crkva zastupa uvjerenje da je najbolje protekcija od spolnih bolesti i neželjene trudnoće apstinencija i vjernost. No, kako bilo da bilo, ukoliko se netko ne može suzdržati – u tom slučaju kondomi rade. Ali, ponavljam, oni nisu rješenje – već samo sredstvo” rekao je Fra Knežić u kasnonoćnoj emisiji ‘Reporteri’ na drugom.
Nisam mogla da se ne zapitam – s obzirom na njihovo poznato izvrtanje makijavelijanske teorije o ‘svim sredstvima kojima se treba poslužiti samo da bi se došlo do cilja’ (čitajući originalne zapise, znanstvenici su došli do zaključka da je teza izvrnuta kako bi se Machiavellija prikazalo kao glavnog negativca tog vremena a ‘Vladar’ bio proglašen herezom već u korijenu jer je, zamislite – govorio o mogućoj demokraciji i jednakosti u vrijeme kad je katolicizam bio u punom zamahu) – što katoličke vrhovnike priječi da izvrnu i WHO-ovu teoriju o kondomu kao jedinom potpuno sigurnom (ukoliko se ispravno upotrebljava) sredstvu koje sprečava zarazu HIV-om?
“Riječ je o posve perifernim slučajevima” nastavio je fra Ambroz komentirati dokumentarac prikazan prije u kojemu su glavni akteri: osmogodišnja trudnica, sestre silovane i zatrudnjele od strane svog oca, djevojka sa sedmero djece (i još dvoje koje je morala dati na posvojenje) i primanjima od 1 $ dnevno a sve u strogim katoličkim režimima, katoličkim moralom, katoličkim učenjima – ne mogu samo šutiti pa ću reći: katoličkim licemjerjem i zatvaranjem očiju.
U Nikaragvi je zabranjen pobačaj. Rezultat toga je 70 000 ‘perifernih’ slučajeva, redom djevojaka koje su se odlučile na ilegalni prekid trudnoće. Ilegalni prekid trudnoće sa sobom donosi mnoge opasnosti poput: infekcija zbog nepoštivanja higijene, nestručno izvedeni pobačaji itd. a broj mrtvih zbog toga raste iz dana u dan.
Zabranjuje se i kontracepcija – u Manili se propovijeda globalno katoličko uvjerenje koje podržava i sam Papa da “guma u sebi sadrži mikropore kroz koje virusi HIV-a mogu proći’. Who je takvu besmislicu znanstveno opovrgnuo. Papa je odlučio da je njegova riječ katolicima iznad riječi znanstvenika te da njegova tvrdnja – jest točna.
Možda ste i same vidjele slične pamflete u vašim ginekološkim ordinacijama. Nisu li ginekolozi koji dopuštaju da se takvi pamfleti raspačavaju op njihovim ordinacijama isti ti koji će vam za cijenu od nekoliko tisuća kuna izvršiti upravo ono protiv čega se takvi letci bune??? Nije li to malo licemjerno od njih?

“Crkva štiti život. Nerođeno dijete ima pravo na život”
Što je s pravom na život osmogodišnje djevojčice koja fizički neće izdržati trudnoću nego će umrijeti i ona i nerođeno dijete?
Što je s pravom na život djevojčice koju je silovao očuh i njegova dva prijatelja?

“Crkva će se brinuti za trudnicu do porođaja”
A poslije je ostaviti na ulici čemu je dokaz stotine tisuća filipinske siročadi gole i bose na hladnom asfaltu

“Crkva zagovara vjernost”
Statistika: 77% silovanja napravljeno je od strane nekog koga žrtva dobro poznaje. 60 % su žrtvin muž ili dečko.

“Spolnu edukaciju Crkva prepušta obitelji”
Obitelj ne postoji ukoliko si sam na cesti prisiljen na prostituciju. Obitelj koju sačinjavaju makro i redovna ‘mušterija’ uče te kako je pasta za zube jedno od pouzdanih sredstava za sprečavanje trudnoće.

Sve informacije uzete su sa stranice World Health Organization –a (WHO)

Edukacija je nužna. Kontracepcija također.

1.12. dan je borbe protiv AIDS-a

SOMETIMES...

subota, 27.11.2004.

Subota ujutro. Zagebačka špica. Nisam sto godina bila u gradu…nije se ništa značajno promijenilo osim…. STAVILI SU NAM BOR NA TRG !!! Naravno da sam cijeli proces popratila oduševljenim urlikanjem uz nekolicinu djece. Baš me nekako razveselilo.
Dan je počeo sunčano a onda se smračilo. I meni se smračilo pred očima kad sam ugledala cijenu prelijepih Dieselovih čizama…poprilično puno (950kn)…a tako su divne.
Ali ne. ne smijem popustiti ‘davanju’ na rate jer mi samo još to treba. I tako smo A. i ja stajale pred izlogom, gulile pečeno kestenje i divile se kompletu S. Rykiel. Cijena – prava sitnica. Pečeno kestenje u subotnje jutro…nedostaju mi ti dani, te idilične situacije. Da ih je bar više…
Ide mi se u Beč za božić. Nije ni skupo ali uopće nemam niti za put a kamoli za GAP, H&M, Zaru, Mango i ostale ‘poslastice’.
Šetala sam od trga do doma, razmišljala o nemogućim scenarijima tipa ‘što bi bilo kad bi bilo’, promatrala ljude koji su prolazili.
‘Krašotice’, čaj i Grishamov ‘Kako preskočiti božić’– još jedna idila. Upuštam se u nju kao u novu avanturu, kao u novi život – da zaboravim onaj stari.
Mekano, toplo….tako valjda izgleda kraj…

Onaj pravi ili prava stvar - što je vaš izbor?

utorak, 23.11.2004.

Već sam godinama nezaposlena – barem mi se tako čini. Uopće ne znam što bih. Počela sam …khm…aktivno tražiti posao. Zasada imam jednu odbijenicu i pet neuzvraćenih poziva…pretty impressive for just two months or???
Palo mi je na pamet da je traženje posla nešto slično traženju ‘onog pravog’ – dugotrajno, frustrirajuće i često – vrlo neuspješno.
Moja poznanica Klara radi u jednoj privatnoj konzulting firmi. Krenula je s radom već na faksu (u vrijeme kad sam je smatrala da je baš broj 9 bio Mr. Right). Danas ima super plaću, još nije završila faks (“Još samo ta četiri ispita” uvjerava me već godinu dana) ali uživa. Stalno putuje – Budimpešta, Prag, Milano…poput nekog fotomodela. Na jednom takvom putovanju zbližila se s dokonim Pierre-om. Pierre je, pogađate, francuski dečko i, opet pogađate – šef njenog odjela. “Ima crne oči, jučer me je pogledao onako duboko…sva sam se sledila” piše mi preko icq-a. mjeseci su prolazili, ona i Pierre su se ‘zbližavali’ i onda je odjeknula vijest – “On je onaj pravi. (pogađate) zaprosio me”. I nitko sretniji od mene ali, morlala sam pitati : Jesi li baš sigurna, ali ono BAŠ SIGURNA”? Sljedeća scena: Pierre ne dolazi na finalnu probu vjenčanja. Mladoženjini roditelji su zabrinuti, kum se pravi blesav a Klara je u suzama. “Otišao je s njom” poslije mi govori. “Tko je ona?” čudim se. Nemam pojma da je u životu savršenog crnookog-široka-ramena-i-20-centimetara-alata Pierre-a postojala ‘Ona’. ‘Ona’ je njegova najbolja prijateljica još od djetinjstva i među njima je uvijek bila neka kemija…jednom su čak i probali nešto ali tada je on upoznao Klaru i tu je stvar prestala – ili smo barem tako mislili. “On je uvijek bio tu za mene. Bio je predivan, nježan. Imao je razumijevanja za moje ispade. Čak bi mi kupovao uloške. Jednom mi je rekao da sam nešto najljepše što mu se ikad dogodilo (prilično otrcano, don’t you think?). Vjerovala sam mu (i to isto), dala sam mu sve ( i sad dolazi onaj dio gdje se spominju najbolje godine života, prokockana karijera, njegovi ispadi ljubomore i uopće – onaj dio gdje tugu zamjenjuje bijes)…Trebala sam otići s Igorom kad sam još imala priliku.”
Igor whatta???!!!??? “Koji f… Igor?” blenem u nju ko tele u šarena vrata. Igor je njen dugogodišnji ‘fuck-buddy’ (prije Pierre-a ofcourse). Solidan u krevetu, zgodan, dobri trbušni mišići, lijepa usta…”Pa šta je falilo Igoru” pucam.
“Igor nije bio Pierre. Nije bio Mr Right.” Eto ti ga sad mislim si ali ne govorim ništa. Na kraju krajeva, tko garantira da bi i ja učinila drugačije…zamijenila solidnog ‘guy from the hood’ nekom dvadesetcentimetarskom ‘alatkom’ ili bih se možda odlučila za postojanu sigurnost i izražene ‘abs’ umjesto otrcanog i potrošenog (zaboravila sam spomenuti i tu instancu) ljubavnika…Who knows. Nekako mi se čini da je tako i s poslovima. Kada zamišljam svoj ‘pravi posao’ to je uvijek nešto glamurozno, ali opet ne pretjerano, kreativno ali opet prilično steady, uzbudljivo ali opet sigurno, timski ali s mogućnošću samostalnog...uglavnom možda je moje idealno zanimanje i krotitelj lavova a ja to ne znam. Jedno znam - kada nađem pravi posao, promotrit ću i druge opcije, možda i mene ‘okine’ the right one (posao, mislim – Njega već imam;-)).

Oni

utorak, 16.11.2004.

Uopće ne znam kako sam tako dugo mogla bez njega. On je muškarac koji moj život čini ljepšim. Uz njega se svaka žena osjeća lijepom i zaboravlja na celulit/safalade oko struka/nedepilirane noge...
Kako je moguće da nije obvezan???
Bila sam kod njega danas. On se zove Mario.


Ona je genijalna. Ona je umjetnica. Ona me nagovori da učinim nešto što dosada nikad nisam. Ona otkriva moju divlju snagu. Ona dodaje točku na 'i'. S njom postajem potpuna. Uz nju shvaćam važnost geometrijske pravilnosti...
Kako je moguće da je neki zanemaruju???
Družile smo se danas. Ona se zove Vlasta

Vlasta i Mario danas su mi napravili frizuru snova. Izgleda savršeno.

:-)

VOLJELA BIH...

utorak, 09.11.2004.

Voljela bih da mogu utjecati na stvari izvan mog dosega - na nečiju sreću, na nečiji uspjeh, na nečije zdravlje. Ljudi dolaze i jadaju se jedni drugima a ja im ne mogu pomoći.
Mala beba je već treći dan priključena na aparate. Svaki udah zraka, za njega predstavlja novo mučenje. Tri dana su strašno malo za takvu veliku borbu - borbu za život. Neki od nas (evo ja naprimjer) ne mogu se izboriti niti za 'običnije' stvari od toga.
Što više sati prolaze, naše nade rastu, kontaktiram s bebinom mamom. Ona leži u bolničkom krevetu i razmišlja o svom malom biću.
'Imam hemeroide' kaže sa jedva primjetnim smješkom. Ona zna da će s njom sve biti u redu ali voljela bi da joj to netko može reći i za njeno dijete.
'Prerano je za ikakve prognoze' nemilosrdni su doktori.
'U dobrim je rukama' tješi me prijateljica.
Ja sam ovih dana naučila toliko medicinskih izraza da bih mrtvo hladno mogla otići na prijemni za medicinu ;-)
'Kinderbet je na tri razine koje ćemo dizati kako beba bude rasla.... ako bude rasla' tužno nam govori novopečeni tata.
Želim znati da će beba rasti, želim znati da će sve biti u redu.
Voljela bih, da život ipak bude pošten i da jedan mali dečko star samo 3 dana uskoro bude doma sa svojim roditeljima ( I s nama naravno - imam feeling da se neću moći otrgnuti od njega:-)

Opet...

utorak, 02.11.2004.

Opet je sinoć bila kraj mene. Ja i moja nepoznata žena, jedna pored druge....počela me maziti po unutrašnjosti bedara...bila sam šokirana ali svejedno sam htjela da nastavi. Nastavila je. Krenula prema gore, prstima mi razmicala gaćice i...
Onda se kao munja kraj mene stvorila još jedna...ljubila me dok se prva bavila nešto kompliciranijim stvarima ;-)

Ne znam što mi je da sanjam takve snove - otkuda oni? Iz koje grane podsvijesti? Što mi govore???


PS: Crko mi photoshop pa ne mogu formatirati slike