VOLJELA BIH...

Voljela bih da mogu utjecati na stvari izvan mog dosega - na nečiju sreću, na nečiji uspjeh, na nečije zdravlje. Ljudi dolaze i jadaju se jedni drugima a ja im ne mogu pomoći.
Mala beba je već treći dan priključena na aparate. Svaki udah zraka, za njega predstavlja novo mučenje. Tri dana su strašno malo za takvu veliku borbu - borbu za život. Neki od nas (evo ja naprimjer) ne mogu se izboriti niti za 'običnije' stvari od toga.
Što više sati prolaze, naše nade rastu, kontaktiram s bebinom mamom. Ona leži u bolničkom krevetu i razmišlja o svom malom biću.
'Imam hemeroide' kaže sa jedva primjetnim smješkom. Ona zna da će s njom sve biti u redu ali voljela bi da joj to netko može reći i za njeno dijete.
'Prerano je za ikakve prognoze' nemilosrdni su doktori.
'U dobrim je rukama' tješi me prijateljica.
Ja sam ovih dana naučila toliko medicinskih izraza da bih mrtvo hladno mogla otići na prijemni za medicinu ;-)
'Kinderbet je na tri razine koje ćemo dizati kako beba bude rasla.... ako bude rasla' tužno nam govori novopečeni tata.
Želim znati da će beba rasti, želim znati da će sve biti u redu.
Voljela bih, da život ipak bude pošten i da jedan mali dečko star samo 3 dana uskoro bude doma sa svojim roditeljima ( I s nama naravno - imam feeling da se neću moći otrgnuti od njega:-)