Znam priču o dvoje ljudi koji su se oženili i odlučili imati djecu. Problem je bio samo u tome što je jedno imalo tuberkulozu a drugo sifilis. Pitali su se često, ima li uopće smisla imati djece kad su i sami tako bolesni. No, svejedno su pokušali. Prvo dijete rodilo se gluho, drugo dijete imalo je tuberkulozu, treće dijete bilo je slijepo a četvrto mentalno zaostalo. I kad su već izgubili svaku nadu, rodilo im se i peto dijete. Peto dijete bilo je Beethoven.
Za ovaj Božić i predstojeće blagdane želim vam da nikad ne izgubite najvrednije što imate: vjeru i nadu u bolje stvari. Ne morate vjerovati u Boga, niti u Budu niti Alaha. Ako se samo potrudite vjerovati da postoji nešto bolje, nešto više, nešto što nas spaja sve zajedno – pogodili ste bit Božića, bit svakoga dana naših života.
Želim vam još neke prizemnije stvari koje nas čine sretnom:
1. Da u punom tramvaju uvijek nađete mjesto (i da vam stolica onako fino grije za guzu)
2. da sjedite u toploj sobi dok vani pada snijeg i pijete vruću čokoladu
3. da budete zaljubljeni, da volite i da budete voljeni
4. da vam uzvrate poglede
5. da uspijete ostvariti sve što je pred vama: položiti ispite, dobiti povišicu, odgojiti djecu,
naći posao...
6. da se iskreno veselite i da se ne sramite svog inner child. Sjednite u krilo i djeda
Mrazu/Božićnjaku ako hoćete
7. da budete svjesni svog tijela, da ne pretjerujete s dijetama, da zdravo živite i da
prihvatite druge onakvima kakvi jesu
8. da možete kupiti sebi i bližnjima što god poželite, pa čak i ako je riječ o Bang &Olufsenu
9. da provedete ove blagdane sretno, u krugu vama najdražih ljudi.
Želim vam sretan Božić.
Vaša T.
Post je objavljen 24.12.2004. u 12:10 sati.