Sjedim, gledam u vellum. Tinta mi se cjedi po vellumu. Baš volim tu riječ, vellum. Uistinu je posebna, pitam se odakle dolazi. Vellum , djeluje meko i podantno. Damn it, zamazao sam lice crnilom. Moram ga prestati trljati po licu. Hmmm, da... pothitno...
Nisam mislio da ću se ikada ponovo osjećat ovako umoran, baš sam do kraja iscrpljen. Oči mi se sklapaju, no neću se predat dok još imam snage da se borim protiv oko zaklapavca.
Dakle nakon što je voda pala na moju glavu napustio sam poluvilenjakinju na stolu i otišao u obližnji gaj nać crvenog zmaja da se iskupim Bahamutu zbog svetogrđa. Iako još uvijek mislim da bi i on zaskočio zgodnu zmajicu. No uglavnom u grmu me zaskočila mala sova, tako je mala sova koja govori. Promrmljao sam nešto i zaspao u grmlju i više se ničega ne sjećam. Samo znam da sam se probudio mokar... možda je kiša padala...
Nastavit ću kad nabavim konstrukciju i skele koje će držat kapke otvorene until then farewell and may the Bahamut be with you...
Dakle, ono s onim tamnim čovjekom ipak nije bila zajebancija neke žene koja nema pametnijeg posla.
Pitala sam jednog kolegu tko živi tamo gdje sam ju srela, i rekao je da je to vračara, jedna od onih kojoj nitko ne dolazi nepozvan.
Zanimljivo... Kakva je to vračara?
Uglavnom, zaključila sam da ja kao buduća čarobnica imam pravo doći nenajavljena.
Pogotovo nakon što me opsjela s tim pričama o tamnom muškarcu.
I kad sam došla tamo, samo je sjedila i gledala u mene, kao da je znala da ću doć. I onda je to i rekla:
"Uđi, znala sam da ćeš doć."
Mrzim kad me tako pročitaju.
I tako sam sjela za njen stol. Izvadila je kuglu i počela nešto mahati rukama preko nje, da bi se napokon stvorili mali ljudi u njoj. Rekla je da su to njeni bogovi. Nisam znala da bogovi žive u kugli. Rekla sam joj to, pa me upozorila da pazim što govorim. Stvarno glupo, pomislila sam, što mi može napravit vještičji bog, koji je k tome još zatočen u kugli?
Rekla sam: "Ako su to neki bogovi nek stvore kišu nadamnom." I taman kad sam se počela smijati, nadamnom se pojavio ogroman oblak i sasuo svu vodu koju je imao na mene.
Trebala bih početi vjerovati u te bogove...
I onda mi je vračara rekla da sad vidim da ona ne laže, kao što nije lagala ni za onog crnog čovjeka.
Rekla je da on ima trostruko veće moći od bilo kojeg boga u njenoj kugli (to mi je šapnula da oni ne čuju) i da se mogu pozdraviti sa životom ako se suočim s njime nespremna.
Poprilično me uvjerila.
A s obzirom da sam bila mokra, rekla mi je da odem u njenu kupaonu i osušim se, dok ona ode po nešto van.
Ima poprilično grube ručnike, nisu se nikako dali zamotati oko mene, i baš kad sam krenula pitat ju da li ima nekakvu odjeću koju mi može posuditi večeras, umjesto je u sred sobe se pojavio neki lik u crnom koji je tresao kuglu s bogovima.
Prvo sam se prepala, jer sam mislila da se vračara pretvorila u njega, a onda sam shvatila da nije zatvorio vrata i da vani puše vjetar. A ja sam još bila mokra.
Tek nakon te misli sam se sjetila onoga što je rekla, i shvatila da je on čovjek, i to u crnom... Crni čovjek?
MOžda je to on...
Htjela sam ga pitati ali su mi zubi počeli cvokotati od hladnoće.
Baš neprikladno.
I prsti na ruci su mi se smrzli neobjašnjivom brzinom, tako da mi je vračarin grubi ručnik jednostavno iskliznuo.
Bilo mi je strašno neugodno... Taj lik je došao do mene i digao me na rame, (ne znam zašto ali je bilo bolno) a onda me spustio na vračarin stol. Odmah pored kugle i bogova.
Još uvijek sam vodila žučnu raspravu u svojoj glavi o tome da li je on Crni čovjek ili nije, kad me poljubio.
Imao je nekako... ugodne usne... pa sam zaključila da on nije Onaj crni čovjek, nego samo čovjek obučen u crno.
Iako mislim da se bogovi nisu slagali s time jer su poslali još jednu kišu, ovaj puta na oboje.
Ponovo ja... upravo čistim mač od nesreće. Naime u šumi su me zaskočila 4 orka. Sapleo sam se o granu i 3 su se međusobno proboli dok se posljednji naboo na moj mač koji je nekako uspio stršit prema gore... uistinu zanimljivo. Pitam se tko je postavio granu. I još gore tko me zarazio sa nespretnosti. Ja ubijam stvorenja, ona se ne ubijaju sama u mojoj blizini.
No to nije sve... Jučer nakon zalaska sunca sam šetao vani, gledajući svoja posla kad me od nekud zaskočio vampir. Da... uh. Duboko sam uzdahnuo, zar ne zna da sam prerastao takve poput njega. Bio je nervozan i nije znao šta da radi pa sam mu pokazao vrat. Zahvalno mi se osmjehnuo i nasmiješio, te krenuo da mi ga zagrize pa sam mu odsjekao glavu. Bolje za njega ionako se loše osjećam, nebi imao previše koris ti od krvi. Hmm da odsjekao sam granu i zabio mu u srce. Ne znam da li sam trebao ali za svaki slučaj, ne razumijem se baš u vampire osim što znam da im je zabavno gledati u oči. Osjećaš se ka o da si na igli. Ne da znam kakav je osjećaj naravno, nije kul kad si u takvom stanju svatko ti može zabit bodež u leđa što volim spriječiti. Nije dobro za zdravlje.
Nego, gdje sam stao. Ah, da kad sam se te večerio vratio do kuće koju imam u tom gradu našao sam nekakvo pismo na pragu. "Dođi do kolibe u šumi na seansu kristalnom kuglom, razvalit ćemo se... " Takav poziv se ne odbija, pogotovo jer je bio napisan ženskim rukopisom, morao sam provjerit o čemu se radi, da li slučajno nekakva vještica vreba ljude pa ih kuha za v ečeru ili ručak ili doručak no nije bitno za neki obrok u glavnom.
Kad sam došao tamo, ušao sam bez ku canja, naravno da me očekivala kad je ostavila poruku.
No ušao sam a nije bilo nikog samo magična kugla na stolu u kojoj sam vidio male ljudiće i stvorenja... zakon, pomislio sam i pokušao ih piknut prsto no površina kugle nije propuštala. Prodrma o sam ju i sa zadovoljstvom ustanovio da je čovječuljak p ao sa konja na što sam se široko osmjehnuo.
No usred te zabave prekinula me ona zbunjena poluvilenjakinja, stajala je na vratima mokra, očigledno se tek okupala sa ručnikom i široko otvorenim ustima. Ispričavam se bez ručnika, jer joj je on skliznuo čim me u gledala kako tresem kuglu i pritom se široko cerim.
Spustio sam kuglu na stalak i zakoračio prema njoj, posegnuvši da uhvatim ručnik. No ona je počela drhtat i trabunjat nešto o tome da se treba pazit tamnog čovjeka. Do vraga zar se čovjek više ne smije oblačit u crno? Naravno da sam ju prebacio preko ramena i posjeo pred kuglu... hmm da, ima jako meku kožu... mislio sam bludno o njoj dok sam ju nosio i ispovjedio se kasnije... Naravno...
Nakon čega sam ju poljubio na stolu i zaboravio na kuglu... nakon čega sam se trebao ponovo ispovjedit ali sam zaboravio... Bahamut će razumijeti, siguran sam da on isto učini kad naleti na zgodnu zmajicu.
Damn uvijek zaboravljam da nisam kršćanin... prokletstvo...
Nešto ne valja.
Ali stvarno, mislim da je A'Tuin naglo promijenila smjer ili se možda spotaknula o neku svemirski kamen.
Sve je nakako... čudno.
Pokušala sam trčat po ulicama kao pomahnitala, ali nije pomoglo. Ato uvijek pomogne.
Kao da me bogovi stalno imaju na oku.
Dobro, možda ne i slijepi Io, ali da nije slijep onda bi me i on promatrao.
Pitam se što smjeraju. Ako uopće išta smjeraju. Tko bi znao...nekad su svako malo slali neke znakove tipa poruke napisane munjama na sred krova krčme, ili bi srušil najbliže drvo mudre kruške na nečijeg neprijatelja.
To je bilo zgodno.
To s kruškama. Najbolje je bilo onda kad je najbliža kruška bila u Omnii, a to je mjesecima plovidbe daleko. I onda je kruška doletila i opalila neku budalu u glavu. I onda je on postao svećenik. A onaj kojeg su bogovi obranili tako što su bacili krušku na njegovog neprijatelja bio je optužen što je napao svećenika.
Iako taj tada nije bio svećenik.
Ali je rekao da je tada htio biti.
No dobro...
Torius je otišao u posjet svojim rođacima, koji žive blizu Cori Celesti, pa sam tu sama i dosadno mi je. Sad mi se baš nekako leti uokolo...
Stalno zaboravljam, jučer mi je neka žena rekla da se čuvam mračnog čovjeka.
Neznam šta je s time mislila, kako čivjek može biti mračan?
Nije mi baš jasna. Pitat ću nekoga... Čekaj, a što da pitam? Tko je mračni čovjek? Glupo.
A nisam stigla nju pitat jer je ušla u kuću i zalupila vrata za sobom.
Mislim da je to nekako uobičajena stvar, nešto što žene u tim godinama jednostavno rade.
Prijete mladima s nekim čudnim stvarima...sigurno je pukla od smijeha kad je zatvorila vrata...
Da, to ima više smisla.
Ispuzao sam iz pećine, sjena je konačno prestala pjevati... konačno imam minutu mira da obnovim baterije... Trčanje po kiši u oklopu mi je oduvijek godilo. Samo je problem što kasnije škripi , ah well samo se okupam u krvi stotina djevica i problem je riješen.. hmm ili je to bilo za kožu?
No dobro neću cjepidlačit... damn gdje da sad nađem zmaja po ovakvom vremenu, mojoj vještini treba brušenje...
No da sad će mi dnevnik bit pun kapljica jer nisam mogao ostat u pećini dok kiša ne prestane...
no da... prokletstvo, danas sam ponovo vidio onu poluvilenjakinju, gledala je ispred sebe i pričala o nekakvim drvenim kuglicama dok je kiša lijevala po njoj. Naravno da nisam ustao da ne preplašim malo stvorenje.
Kašljem, da nisam paladin pomislio bih da sam se razbolio, no u ugovoru piše da sam imun na to. Tko sam ja da se usprotivim bogu... no dobro, nema sad veze, vjerojatno me neki demon pokušava opsjednut pa ga moram iskašljat. Problem, mrzim iskašljavat demone. Ljigavo je... hmm ponekad...
Nakon što sam zapisao što sam mislio, odlučio sam slijediti poluvilu i pobrinut se da zbunjeno stvorenje ne nastrada. Srećom sam uzeo svoj kompozitni dugi luk. Platit će mi ako tetiva izgubi elastičnost od previše vlage.
Ali nisam ju mogao pusti da ode u močvaru sama... pogotovo dok je crni zmaj u blizini.
I ne ne mislim na onog pristojnog, koji se ispričava kad sruši kuću. Ovaj je gadan i zloban i kukavica osim toga.
No da se vratim na temu. Damn, ne znam kako je to malo čudo preživjelo ovako dugo, hoda ne pazeći na okolinu. Uh... skinuo sam nekoliko šišmiša koji su se obrušili na nju i ona se sagnula i promrmljala nešto u smislu da nije znala da šišmiši padaju s drveća kad sazriju kao jabuke...
Korisnici magije, ne vide dalje od vlastitog nosa, srećom ja sam ovdje da pazim na... damn otkud se ova rupa stvorila...
Dakle, dosadno mi je
sad kad sam malo smetnula s uma onog jadnog zmajića, iako je ta slika još tu,imam snažnu potrebu da napravim nešto novo.
Jučer je na neviđenom sveučilištu bilo otvorenje čarobnjačkih plesova.
Ne znam tko se uopće bavi time.
Neki luđaci. Skaču po dvorani, neki čak i levitiraju, i još pokušavaju to napraviti tako da izgleda sinkronizirano.
A onda netko od gledatelja zapali cigaretu, (a svi čarobnjaci su ovisni o duhanu, a za vrijeme plesanja ne mogu pušiti) i sve čarobnjačko-plesačke oči pogledaju u smjeru iz kojeg su čuli paljenje kresiva, i oni levitirajući izgube koncentraciju i popadaju kao zrele šljive.
To je onaj najzabavniji dio.
Što se tiče ostalog, to je kao što rekoh, skakutanje i levitiranje bez previše smisla i svrhe.
Trebala bih početi s nekim proučavanjem...nečega.
Ne znam čega uopće. Mislim, što bih trebala raditi?
Nekako kad dođeš na sveučilište, očekuješ da će ti govoriti što da radiš.
Ali oni nam ne žele reći.
Koliko god da ih mi molili, ne žele.
Kažu da pogodimo ako smo pravi budući čarobnjaci.
I šta sad...
Morat ću otići negdje u prirodu, malo protrčat i udahnut zrak koji ne smrdi na duhan, zapaljenu gumu, proliveno ulje od gušterskog znoja, ili što je najgore, na rijeku Ankh.
Kad ovako razmislim, ne znam zašto toliko ljudi uopće živi u ovom gradu.
Zar ne osjete da SMRDI???
Ne ovdje se ne radi o kiši koja pada na moje tijelo, već o onoj koja mi polako ispire dušu. Trebam odmor, dug odmor... nadam se da ću ga sad poslije posljednje bitke i dobiti. Prošla je lošije nego je mogla, no prošla je i to je jedino bitno. Prošla je i preživio sam... kako se kaže lako je biti general poslije bitke. Moram se imunizirat na vrućinu, jer će kroz predstojeće mjesece biti pakleno, a ja jednostavno ne funkcioniram na vrućini ukoliko nema velike količine vode u blizini. Ne, ne mislim na piće iako i to dobro dođe. Ah nema ništa boljeg od vode sa izvora u Caras Galadhornu. Tko zna šta stavljaju u nju.. ja definitivno ne no udara u glavu kao vino...
Jednostavno ne funkcioniram preko dana za vrijeme vrućina, no zato su noći predivne... Tople, savršene... dok je nebo odraz onoga što osjećam, tama puna svijetlosti...
Haha, ovo gotovo počinje zvučit kao poezija... I need a break, a loong break to recover my hit points...
(or I need a run, a loong run >:) I'll know later this evening)
Ah, čitav dan bježim od nekakve sjene velike moći... Pokušava me uvjerit da je zaljubljena u mene i da želi imat djecu samnom. Jer sam shiny... Budale li... jel ona misli da je živo stvorenje...
Svejedno, sad sam zapeo u pećini dok se ona ne udostoji maknut. Naravno da je pećina posvećena pa sjena ne može unutra... Mislim...uh ne, ne mislim. tko bi mogao mislit uz te "šarmantne" serenade.
Toliko zlih zmajeva luta svijetom, a ja ih ne mogu klat jer sam zatočen u pećini. Tako mi treba kad zaboravim mač kod kuće. zamislite moje (a i njeno) iznenađenje kad umjesto mača isučem kišobran i to sa cvjetićima. Takve stvari obično ne djeluju protiv nemrtvih. Kišobrani mislim, a ne cvijeće. No dobro ni cvijeće ne djeluje... ugh. Bacit ću se u rijeku Styx ako uskoro ne ode. Lijepo sam joj rekao da crnokose nisu moj tip i da naša veza niakd ne bi funkcionirala, ali ona ne sluša želi ispit moju dušu da joj pravim društvo u drugom svijetu. Baš lijepa ljubav.
Mislim da sam čuo zmaja kako cvili negdje ... Netko mi krade posao <_< O ne ponovo je počela...AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
Bijesnim...
A zašto?
Zato što je ovaj čitav svijet pun nekih odurnih ljudi koji po redu zaslužuju smrt.
I to onu najgoru, najbolniju i najodurniju.
Isurion.
Bio je tu, sad više nije.
I zbog koga?
Ne zato što je otišao, ne. Zato što je neka budala htjela cipele.
Svi ih bogovi prokleli. Samo zato što mladi zmajevi imaju mekane ljuske i jer vjeruju da njihova koža ima neku magiju u sebi pa donosi sreću. I sad ga više nema.
Ne znam uopće da li da napišem što sam našla umjesto njega...
Napisat ću, možda mi izađe ta slika iz glave.
Našla sam njegovo truplo, bez kože, bez očiju i bez onih malih kandži koje su tek počele rasti.
Pobjegla sam odande odmah, nisam to mogla gledati. Toriusu nisam još ništa rekla, ali vjerujem da je on to već vidio, već nekoliko dana samo leži i razmišlja.
Tako bih voljela naći onoga tko je to napravio. Kakva osoba je sposobna učiniti nešto takvo?
Tko još vjeruje da će mu nešto proizašlo iz TAKVOG čina donijeti sreću?
Neću moći ovo samo ovako ostaviti, osjećam se kao da me zgazio slon.
Kad sam svom susjedu rekla što se dogodilo rekao je nešto u smislu da sam to mogla i očekivati kad skupljam zmajeve okolo. Kao da je to nešto sasvim normalno.
Mrzim ga. Ne bih se čudila da je on to i napravio. Da bar jest bio on. S takvim guštom bih mu se osvetila.
Ponekad se osjećam kao da je ovaj svijet nejodvratnije mjesto.
Zapravo, ljudi na ovom svijetu to rade od njega.
Htjela bih samo otići negdje gdje nema ljudi. Svi su tako pokvareni i okrutni.
Ne znam da li onaj ljudski dio mene utječe na moje ponašanje, ali tako često mi je žao što mi oba roditelja nisu bili vilenjaci. Onda se ne bih osjećala krivom što ljudi sami sebe proždiru iznutra svojom zlobom i pohlepom.
< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
naziv govori dovoljno
još ću samo reći da nas dvoje piše...
Where reason fails to exist
comes fantasy
And ruins what has
left of it
u dnevnik upisuju:
Arathorn - arogantni fighter
Tenallys - zbunjena wannabe čarobnica
Blog.hr
Forum.hr
DeviantArt
Eydis Fantasy Forum
Discworld Guild
Dominic Deegan strip
Miridhas
Maya Courage
Daenerys
Izabrane
Noćni Vuk
Things From Hell