Ponovo ja... upravo čistim mač od nesreće. Naime u šumi su me zaskočila 4 orka. Sapleo sam se o granu i 3 su se međusobno proboli dok se posljednji naboo na moj mač koji je nekako uspio stršit prema gore... uistinu zanimljivo. Pitam se tko je postavio granu. I još gore tko me zarazio sa nespretnosti. Ja ubijam stvorenja, ona se ne ubijaju sama u mojoj blizini.
No to nije sve... Jučer nakon zalaska sunca sam šetao vani, gledajući svoja posla kad me od nekud zaskočio vampir. Da... uh. Duboko sam uzdahnuo, zar ne zna da sam prerastao takve poput njega. Bio je nervozan i nije znao šta da radi pa sam mu pokazao vrat. Zahvalno mi se osmjehnuo i nasmiješio, te krenuo da mi ga zagrize pa sam mu odsjekao glavu. Bolje za njega ionako se loše osjećam, nebi imao previše koris ti od krvi. Hmm da odsjekao sam granu i zabio mu u srce. Ne znam da li sam trebao ali za svaki slučaj, ne razumijem se baš u vampire osim što znam da im je zabavno gledati u oči. Osjećaš se ka o da si na igli. Ne da znam kakav je osjećaj naravno, nije kul kad si u takvom stanju svatko ti može zabit bodež u leđa što volim spriječiti. Nije dobro za zdravlje.
Nego, gdje sam stao. Ah, da kad sam se te večerio vratio do kuće koju imam u tom gradu našao sam nekakvo pismo na pragu. "Dođi do kolibe u šumi na seansu kristalnom kuglom, razvalit ćemo se... " Takav poziv se ne odbija, pogotovo jer je bio napisan ženskim rukopisom, morao sam provjerit o čemu se radi, da li slučajno nekakva vještica vreba ljude pa ih kuha za v ečeru ili ručak ili doručak no nije bitno za neki obrok u glavnom.
Kad sam došao tamo, ušao sam bez ku canja, naravno da me očekivala kad je ostavila poruku.
No ušao sam a nije bilo nikog samo magična kugla na stolu u kojoj sam vidio male ljudiće i stvorenja... zakon, pomislio sam i pokušao ih piknut prsto no površina kugle nije propuštala. Prodrma o sam ju i sa zadovoljstvom ustanovio da je čovječuljak p ao sa konja na što sam se široko osmjehnuo.
No usred te zabave prekinula me ona zbunjena poluvilenjakinja, stajala je na vratima mokra, očigledno se tek okupala sa ručnikom i široko otvorenim ustima. Ispričavam se bez ručnika, jer joj je on skliznuo čim me u gledala kako tresem kuglu i pritom se široko cerim.
Spustio sam kuglu na stalak i zakoračio prema njoj, posegnuvši da uhvatim ručnik. No ona je počela drhtat i trabunjat nešto o tome da se treba pazit tamnog čovjeka. Do vraga zar se čovjek više ne smije oblačit u crno? Naravno da sam ju prebacio preko ramena i posjeo pred kuglu... hmm da, ima jako meku kožu... mislio sam bludno o njoj dok sam ju nosio i ispovjedio se kasnije... Naravno...
Nakon čega sam ju poljubio na stolu i zaboravio na kuglu... nakon čega sam se trebao ponovo ispovjedit ali sam zaboravio... Bahamut će razumijeti, siguran sam da on isto učini kad naleti na zgodnu zmajicu.
Damn uvijek zaboravljam da nisam kršćanin... prokletstvo...
Post je objavljen 26.03.2007. u 22:44 sati.