Ispuzao sam iz pećine, sjena je konačno prestala pjevati... konačno imam minutu mira da obnovim baterije... Trčanje po kiši u oklopu mi je oduvijek godilo. Samo je problem što kasnije škripi , ah well samo se okupam u krvi stotina djevica i problem je riješen.. hmm ili je to bilo za kožu?
No dobro neću cjepidlačit... damn gdje da sad nađem zmaja po ovakvom vremenu, mojoj vještini treba brušenje...
No da sad će mi dnevnik bit pun kapljica jer nisam mogao ostat u pećini dok kiša ne prestane...
no da... prokletstvo, danas sam ponovo vidio onu poluvilenjakinju, gledala je ispred sebe i pričala o nekakvim drvenim kuglicama dok je kiša lijevala po njoj. Naravno da nisam ustao da ne preplašim malo stvorenje.
Kašljem, da nisam paladin pomislio bih da sam se razbolio, no u ugovoru piše da sam imun na to. Tko sam ja da se usprotivim bogu... no dobro, nema sad veze, vjerojatno me neki demon pokušava opsjednut pa ga moram iskašljat. Problem, mrzim iskašljavat demone. Ljigavo je... hmm ponekad...
Nakon što sam zapisao što sam mislio, odlučio sam slijediti poluvilu i pobrinut se da zbunjeno stvorenje ne nastrada. Srećom sam uzeo svoj kompozitni dugi luk. Platit će mi ako tetiva izgubi elastičnost od previše vlage.
Ali nisam ju mogao pusti da ode u močvaru sama... pogotovo dok je crni zmaj u blizini.
I ne ne mislim na onog pristojnog, koji se ispričava kad sruši kuću. Ovaj je gadan i zloban i kukavica osim toga.
No da se vratim na temu. Damn, ne znam kako je to malo čudo preživjelo ovako dugo, hoda ne pazeći na okolinu. Uh... skinuo sam nekoliko šišmiša koji su se obrušili na nju i ona se sagnula i promrmljala nešto u smislu da nije znala da šišmiši padaju s drveća kad sazriju kao jabuke...
Korisnici magije, ne vide dalje od vlastitog nosa, srećom ja sam ovdje da pazim na... damn otkud se ova rupa stvorila...
Post je objavljen 24.03.2007. u 23:39 sati.