Sjedim, gledam u vellum. Tinta mi se cjedi po vellumu. Baš volim tu riječ, vellum. Uistinu je posebna, pitam se odakle dolazi. Vellum , djeluje meko i podantno. Damn it, zamazao sam lice crnilom. Moram ga prestati trljati po licu. Hmmm, da... pothitno...
Nisam mislio da ću se ikada ponovo osjećat ovako umoran, baš sam do kraja iscrpljen. Oči mi se sklapaju, no neću se predat dok još imam snage da se borim protiv oko zaklapavca.
Dakle nakon što je voda pala na moju glavu napustio sam poluvilenjakinju na stolu i otišao u obližnji gaj nać crvenog zmaja da se iskupim Bahamutu zbog svetogrđa. Iako još uvijek mislim da bi i on zaskočio zgodnu zmajicu. No uglavnom u grmu me zaskočila mala sova, tako je mala sova koja govori. Promrmljao sam nešto i zaspao u grmlju i više se ničega ne sjećam. Samo znam da sam se probudio mokar... možda je kiša padala...
Nastavit ću kad nabavim konstrukciju i skele koje će držat kapke otvorene until then farewell and may the Bahamut be with you...
Post je objavljen 27.03.2007. u 23:04 sati.