Dakle, dosadno mi je
sad kad sam malo smetnula s uma onog jadnog zmajića, iako je ta slika još tu,imam snažnu potrebu da napravim nešto novo.
Jučer je na neviđenom sveučilištu bilo otvorenje čarobnjačkih plesova.
Ne znam tko se uopće bavi time.
Neki luđaci. Skaču po dvorani, neki čak i levitiraju, i još pokušavaju to napraviti tako da izgleda sinkronizirano.
A onda netko od gledatelja zapali cigaretu, (a svi čarobnjaci su ovisni o duhanu, a za vrijeme plesanja ne mogu pušiti) i sve čarobnjačko-plesačke oči pogledaju u smjeru iz kojeg su čuli paljenje kresiva, i oni levitirajući izgube koncentraciju i popadaju kao zrele šljive.
To je onaj najzabavniji dio.
Što se tiče ostalog, to je kao što rekoh, skakutanje i levitiranje bez previše smisla i svrhe.
Trebala bih početi s nekim proučavanjem...nečega.
Ne znam čega uopće. Mislim, što bih trebala raditi?
Nekako kad dođeš na sveučilište, očekuješ da će ti govoriti što da radiš.
Ali oni nam ne žele reći.
Koliko god da ih mi molili, ne žele.
Kažu da pogodimo ako smo pravi budući čarobnjaci.
I šta sad...
Morat ću otići negdje u prirodu, malo protrčat i udahnut zrak koji ne smrdi na duhan, zapaljenu gumu, proliveno ulje od gušterskog znoja, ili što je najgore, na rijeku Ankh.
Kad ovako razmislim, ne znam zašto toliko ljudi uopće živi u ovom gradu.
Zar ne osjete da SMRDI???
Post je objavljen 16.03.2007. u 22:27 sati.