Dakle, ono s onim tamnim čovjekom ipak nije bila zajebancija neke žene koja nema pametnijeg posla.
Pitala sam jednog kolegu tko živi tamo gdje sam ju srela, i rekao je da je to vračara, jedna od onih kojoj nitko ne dolazi nepozvan.
Zanimljivo... Kakva je to vračara?
Uglavnom, zaključila sam da ja kao buduća čarobnica imam pravo doći nenajavljena.
Pogotovo nakon što me opsjela s tim pričama o tamnom muškarcu.
I kad sam došla tamo, samo je sjedila i gledala u mene, kao da je znala da ću doć. I onda je to i rekla:
"Uđi, znala sam da ćeš doć."
Mrzim kad me tako pročitaju.
I tako sam sjela za njen stol. Izvadila je kuglu i počela nešto mahati rukama preko nje, da bi se napokon stvorili mali ljudi u njoj. Rekla je da su to njeni bogovi. Nisam znala da bogovi žive u kugli. Rekla sam joj to, pa me upozorila da pazim što govorim. Stvarno glupo, pomislila sam, što mi može napravit vještičji bog, koji je k tome još zatočen u kugli?
Rekla sam: "Ako su to neki bogovi nek stvore kišu nadamnom." I taman kad sam se počela smijati, nadamnom se pojavio ogroman oblak i sasuo svu vodu koju je imao na mene.
Trebala bih početi vjerovati u te bogove...
I onda mi je vračara rekla da sad vidim da ona ne laže, kao što nije lagala ni za onog crnog čovjeka.
Rekla je da on ima trostruko veće moći od bilo kojeg boga u njenoj kugli (to mi je šapnula da oni ne čuju) i da se mogu pozdraviti sa životom ako se suočim s njime nespremna.
Poprilično me uvjerila.
A s obzirom da sam bila mokra, rekla mi je da odem u njenu kupaonu i osušim se, dok ona ode po nešto van.
Ima poprilično grube ručnike, nisu se nikako dali zamotati oko mene, i baš kad sam krenula pitat ju da li ima nekakvu odjeću koju mi može posuditi večeras, umjesto je u sred sobe se pojavio neki lik u crnom koji je tresao kuglu s bogovima.
Prvo sam se prepala, jer sam mislila da se vračara pretvorila u njega, a onda sam shvatila da nije zatvorio vrata i da vani puše vjetar. A ja sam još bila mokra.
Tek nakon te misli sam se sjetila onoga što je rekla, i shvatila da je on čovjek, i to u crnom... Crni čovjek?
MOžda je to on...
Htjela sam ga pitati ali su mi zubi počeli cvokotati od hladnoće.
Baš neprikladno.
I prsti na ruci su mi se smrzli neobjašnjivom brzinom, tako da mi je vračarin grubi ručnik jednostavno iskliznuo.
Bilo mi je strašno neugodno... Taj lik je došao do mene i digao me na rame, (ne znam zašto ali je bilo bolno) a onda me spustio na vračarin stol. Odmah pored kugle i bogova.
Još uvijek sam vodila žučnu raspravu u svojoj glavi o tome da li je on Crni čovjek ili nije, kad me poljubio.
Imao je nekako... ugodne usne... pa sam zaključila da on nije Onaj crni čovjek, nego samo čovjek obučen u crno.
Iako mislim da se bogovi nisu slagali s time jer su poslali još jednu kišu, ovaj puta na oboje.
Post je objavljen 26.03.2007. u 23:29 sati.