KLUB CAREVA...

Stigla nam prava zima...nije da sam sretna zbog toga, ali mnogo bolje se osjećam. Poletnije. Konačno, snijeg i temperature ispod ništice u pola prosinca i nisu nešto tragično...

Prava tragika su predsjednički izbori, to jest cijela kampanja prije njih. Najbolji mi je trio fantastikus donedavnih stranačkih kolega, koji se međusobno nabacuju blatom, a svaki od njih ima više-manje putra na glavi. Da nije žalosna, bila bi smiješna činjenica da se kandidati razbacuju obećanjima koja zbog suženih predsjedničkih ovlasti - ne mogu ispuniti. Pa taman i uz najbolju volju, a kod nekih je i ona upitna.

Dovršila sam opus Dan Browna i primila se literature s manje jurnjave, manje teorija zavjere i bombastičnih zapleta koji mijenjaju svijet...

Kako već rekoh, na TV-u se mlati prazna slama, preostaje mi blagoslovljeni Discovery i TCM sa antologijskim remek djelima.

Ne znam kako vi, ali ja imam tridesetak filmova (većina je pobrojana u boksu lijevo), koji su uglavnom životni filmovi, bave se sudbinama, principima i karakternim osobinama ljudi. Svi odreda nose snažne poruke, svi se mogu gledati i po nekoliko puta, sve imam spremljene u našoj videoteci...

Tom nizu, prošli petak - pridružio se još jedan s Nove TV (eeee, da sam još na cool listi, ziher bi ovim postom osvanula na naslovnici). Originalni naslov mu je "The emperor's club", no prikazao se kao "Prekršena pravila". Kao da sam imala šesto čulo, gurnula sam praznu kasetu u video...

Glavnu ulogu igra - Kevin Kline, glumac koji se nikad nije istakao nekom zapaženom ulogom, koja bi gledaoca ostavila bez daha. Relativno dobar komičar, iritantan u ulogama marginalaca i kriminalaca. Ovom ulogom dokazao je poznatu činjenicu da mnogi glumci jednostavno nemaju priliku - dokazati se.

Radnja je smještena u sedamdesete godine, na fiktivni američki muški koledž St. Benedict, koji pohađaju sinovi bogatih roditelja. Profesor predmeta "povijest zapadnih civilizacija", William Hundert - pokušava tinejdžerima učiniti satove interesantnijima, nadopunjavajući predavanja brojnim citatima antičkih filozofa, vojskovođa i careva, ispunjavajući ih gorljivom strašću, kojom pokušava formirati njihove karaktere i izgraditi im zdrave i poštene fair-play životne principe...
Većina dječaka prihvaća njegov način, postoje oni koji su se u potpunosti pronašli, ali i oni koji se trude, s više i manje uspjeha. Hundert pronalazi izazov u sinu američkog senatora, bistrom ali i neobuzdanom neodgojenom inatljivcu. Čak i na štetu ostalih, koji zaslužuju mnogo više njegove pažnje. Ispostavlja se da senatorov sin nije zaslužio profesorov trud i kršenje vlastitih principa...

Nakon dvadesetpet godina, generacija se okuplja, svi su izgrađene i uglavnom uspješne osobe. Profesor ponovno vodi natjecanje u znanju "klub careva", senatorov sin se pokazuje u punom sjaju svoje bahatosti, prevare i ambicioznosti pod svaku cijenu. Profesor shvaća da mu je on, unatoč iskrenoj želji da ga preodgoji - njegov vlastiti promašaj. Ali u isto vrijeme shvaća da je nekolicina ostalih - dokaz da je njegov pristup odgoju i ljubav prema profesiji - puni pogodak.

Pogotovo kad mu na početku nove školske godine, u razred stiže novi učenik, sin čovjeka kojeg je nepravedno zapostavio, a da bi senatorovog sina "pogurao"...

Film je prepun citata i slavnih rečenica, citati su prilagođeni situacijama u kojima se radnja odvija. Vječita priča o karakteru, principjelnosti, ciljevima u životu i načinima na koji se ti ciljevi postižu.
Koliki je udio pedagoga i onih koji djecu odgajaju i na koji način ih odgajaju... I na kraju - koliko od tog načina nailazi na plodno tlo u izgrađivanju mlade osobe...
Priča je živi dokaz da pokvarene, samožive i bahate osobe - ništa na svijetu ne može okrenuti. Za njih ne postoje autoriteti, ne postoje uzori u pozitivnom smislu, prema nikome nemaju poštovanja. Vide samo sebe i svoj cilj, ma kakav bio. I nije bitno kako do njega dolaze...

Ima li aktualnije priče za trenutak u kojem živimo? Mislim da bi svaki tinejdžer, roditelj, ali i pedagog - trebao pogledati ovaj film (www.moviewatcher.us). Čak i nekoliko puta. Da barem negdje - poanta padne na plodno tlo...
A i većina naših kvazi političara, no mislim da je za debelu većinu njih - prekasno...



Budite mi dobro
&