27
srijeda
svibanj
2009
OVISNIČKI BLUES
Ulijenila sam se, priznajem. Mora da sam u prošlom životu bila - Dalmatinka. Čak je i moje pravo ime često u Dalmaciji, oko Šibenika...
Nedugo sam ponovno pročitala knjigu "Mi djeca s kolodvora ZOO". Pročitah je davno, kao tinejdžerica, ali ovaj put sam je nekako drugačije doživjela. Možda zato, što je tada za mene droga i narkomanija bila tako dalek pojam, da nisam mogla u potpunosti shvatiti tu ovisnost.
Sada me potpuno oborila s nogu i rastužila...
Prošlo ljeto je juniorka posudila biografiju Anthony Kiedisa, frontmena grupe "Red hot chilli pappers". Sa drogom se prvi puta sreo kao četverogodišnje dijete (!!), a počeo je uzimati sa deset godina...
Iako mi je neshavljiva ovisnost o drogi, pokušala sam se staviti u taj svijet. Nikad nisam posegnula za stimulansima i bijegom od stvarnosti. Znam da to u mnogome ovisi o karakteru i tipu osobe. I smatram da trenutak "odlutavanja" u ružičasti svijet nije vrijedan upropaštavanja vlastite osobnosti i obitelji koja pati.
Nedugo slušam repera Stoku u "Parlaonici". Droga i umjetnici, pogotovo glazbenici, "normalna" je stvar...
Teret posla, noćni život i alkohol - kao med privlače one, koji na taj način žive.
No, mora li baš biti tako, pitam se.
Prije dva tjedna, u izbornu nedjelju, kod Stankovića je gostovao - Goran Bare. Strogo dijelim glazbu od osobe. Nečiju glazbu mogu voljeti, no ne mora mi se nužno sviđati njezin autor i izvođač.
Bare... tog čovjeka jednostavno prihvačam - takvog kakav jest. Jednostavno zato, jer ima dušu. I ima svoj stav o svijetu u kojem živi i svim stvarima koje nas okružuju. Nema zadrške i baš ga briga što će netko o njegovu stavu misliti.
Kroz razgovor s njim, vidi se koliki trag je ostavila droga i alkohol. Nepovezan je i konfuzan, ali ono što kaže - iskreno je.
Njegova tvrdnja da ljudi koji uistinu vole Hrvatsku, ne mogu istovremeno biti lopine koje ju potkradaju, tako je jednostavno istinita, da joj ništa ne treba dodati. Kao ni tvrdnji - da Hrvati nikad nisu imali svoju vlastitu državu, pa zbog toga sad ne znaju kako se u njoj ponašati...
Jadno je samo da je čovjek, kojem je kako se to kaže "spržen mozak" posve svjestan problema, dok većina trijeznih ljudi još živi u zabludi...
Ono što me najviše fascinira su Baretovi tekstovi, neshvatljivo je kako čovjek koji se tako teško verbalno izražava, piše tako odlične tekstove...
I tako dobro zvuči uz vrhunsku glazbenu pratnju...
"Ovisnički blues"
Budite mi dobro
& 
komentiraj (21) * ispiši * #
21
četvrtak
svibanj
2009
ŽENSKA POSLA...
Prošlo je nekoliko dana od predhodnog posta, a ja nikako rodit' ideju za nešto pametno 
Možda je zato kriva i ova ljetna temperatura... Mozak radi u leru. A možda sam stvarno postala lijenčina 
. Najmanje pola dana provedem vani, a predvečer skočim na gecka i odvozim barem krug oko grada.
Nešto što me posljednjih dana razveselilo je uspon naših cura na Mount Everest. Vidim po naslovnici, mnogi su se blogeri dotakli te teme. Svejedno, ne mogu je preskočiti. E cure drage, svaka vam čast 
, pokazale ste da za takav poduhvat nisu bitni mišići i pripadnost jačem spolu.
Kao i obično, žene su dokazale da sitne, ali dinamitne - mogu postići sve što požele...
Eeee, kako bi tek bilo da je više žena u politici 
Prije nekoliko tjedana, na Discovery-ju sam gledala uspon alpinista na Mount Everest. Grupu je vodio iskusni alpinist, a penjači su bili entuzijasti, uglavnom muškog roda. Neki od njih su se uglavnom pravili pametni, nestrpljivo su ignorirali vođu i uglavnom stvarali probleme...
Među njima je bila jedna mlada novinarka, koju se nije niti čulo, niti vidjelo. Dok su machosi skiknuli i odustajali, bijesni sami na sebe i cijeli svijet - cura se uspela na vrh 
Nisam neka feministica, znam ja da i žena ima svakojakih. Zbog nekih se i sramim što sam žensko, ali mislim da su žene daleko bolje tamo gdje treba mudrost i strpljenje.
Sad kad sam malo "oprala" snažniji spol (nadam se da muški blogeri neće zamjeriti), krećem na još jednu staru-novu temu...
A ovaj put ću opaliti po ženskom rodu...
Zuzinja me strašno razočarala. Mazna mačka, koja je redovito dobivala porciju nježnosti od svih, kao mama se pokazala - prava gadura .
Iskakala je iz kutije i ostavljala male da cvile gladni. Pored kutije je imala sve što treba - hranu, mlijeko, vodu...Ja sam okolo mijaukala i dozivala je, jer ih nisam mogla slušati gladne. Nisam ih željela mnogo dirati, a i što da sam učinila? 
Kad se neku večer vratila s laufanja, odahnula sam i dobro je našpotala.
Ajde, mislila sam, sad će se valjda smiriti 
Ali pravi šok me dočekao ujutro. Zuzi sam nosila mlijeko i skoro se šlagirala. Jedan mali duda, a na ostala tri je legla. Kad je ustala, vidjela sam da su preostali mrtvi...
Nekoliko puta sam ih sve četvero prinosila cikama, da niti jedan ne ostane zakinut. Neki kažu da ih nisam smjela dirati...
Uglavnom, sad je gotovo. Mama si je ostavila jedno i sad lijepo uživa.
Maleni je najjači i raste naočigled. A ja stalno zujim i provjeravam.
Nikad to nisam čula ni doživjela
Nadam se da će barem taj ostati...
Budite mi dobro
&
komentiraj (23) * ispiši * #
19
utorak
svibanj
2009
GLAS I STAS
Tko o čemu - Fanika o glazbi...
Od nastupa na "Hrvatska traži zvijezdu" - pratim samo Zorana Mišića i Nikolinu Kovačević. S time da je Nikolina moj favorit.
Cura ima specifičan glas, svaku pjesmu izvodi na svoj način, ne oponaša nikoga, iako je na početku malo "bacala" na Amy Winehouse.
U ovih nekoliko subota, otkako pjevaju zadani repertoar, pokazala je da uz glas, ima i stas.
I što se mene tiće - mogla bi odmah sa scene "ritnuti" barem desetak domaćih kvazi pjevačica...
U Eurosong sam nakratko zirnula, samo zbog Francuske, za čiju pjesmu sam načula da je potpuno različita od uobičajenih, svakogodišnjih pjesmuljaka.
Sreća, bila je treća po redu...
Žena je unijela dašak šansone, elegantna i decentna, specifična glasa. Ništa od popratnih efekata nije joj trebalo...
Budite mi dobro
&
komentiraj (11) * ispiši * #
17
nedjelja
svibanj
2009
STIGLI SMO
Zuzi je svoj "posao" započela još sinoć, a pred pola sata stigao je - peti mačić...
Nemam iskustva s macama i njihovim porodima, nekako mi to sve dugo traje... No zato već četvero najstarijih - mljackaju da se sve praši 
Za sada su tri crna i dva žuto-bijela... Koliko će ih još biti i ako će ih biti - ne znamo...
Tu i tamo, Zmaja i ja se naluknemo u kutiju...
komentiraj (20) * ispiši * #
12
utorak
svibanj
2009
VRIJEME SE KOTURA
Viroza prošla u hodu, no kako to već biva, da se ne bih previše opustila, navalila druga nevolja...
Stiglo nam pravo ljeto. Oko nas sve zazelenjelo i procvalo, u zraku se već osjeća onaj karakteristični ljetni miris. Ovaj vikend izvukoh ležaljku i badić.
Još stanem u njega . Priredih busiju i negdje iza četiri poslijepodne, izvalih se potrbuške. Slušalice u uha i...
Vjetrić je lagano popuhivao, moje ledene noge se pomalo podgrijavale. Zaspala sam k'o top. Spavala ja tako dobrih sat vremena, sva se ukočila. No, kako se približavala večer, počele me peckati nadlanice i prednja strana podlaktica. Izbio sitan osip, koji svrbi k'o sam vrag. Alergija na sunce 
Kako se volim sunčati, svake godine u ožujku počinjem se pripremati za sezonu. Odustala sam od betakarotinskih kapsula, jer po njima mi se podriguje cijeli dan, pa sam prije nekoliko godina prešla na pravu prirodnu pripremu. Svakodnevno uzimam komadić sviježeg kvasca i jednu naribanu mrkvu. S time dobijem - A vitamin i beta karotin. No, ove godine sam proljeće dočekala s kilicama viška, pa sam odustala od kvasca 
I zanemarila pripremu.
I tako, od subote mi svaki izlazak na sunce stvara problem sa svrbežom.
Inače nitko od nas u kući nema alergije, osobno nisam sklona infekcijama i osipima, tako da mi je ova neugodna epizoda "uljepšala" ove prekrasne dane. Toliko sam čekala sunce, a sad me dobro opalilo 
.
Ako netko ima kakav recept - hvala unaprijed
U subotu smo Pajo i ja proslavili godišnjicu braka, sjela je fina papica i čašica vinčeka Pekla sam pastrmke. Ovi moji dvoje mučili su se s kostima, a ja sam uživala u svakom zalogaju. Inače, oboje su seljoberi koji ne znaju jesti ribu, pa je pravi užitak gledati ih kako prebiru po tanjuru. Pajo kad jede ribu, obično kaže - kad stignem do posljednjeg zalogaja, prvi su već probavljeni Sve si nešto mislim, da sam zbog te svoje zluradosti - kažnjena alergijom
Inače, kilice su se počele topiti, bez dijete i bez ikakva odricanja. Idu dolje polagano. U životu nisam dočekala svibanj sa 65 kila ...
Danas Nosko slavi 85 rođendan. Poslijepodne idemo na "tulum", kako to kaže juniorka
Zuzinja broji sitno. Otežala je, a umjesto nje hoda trbuh . Rađaona je spremna. Vrti se stalno, ide amo-tamo, sva je nemirna. Navrne i onaj bijelo-crni mačor, valjda spreman za radosni čin
I za kraj, uhvatih juniorku kako kuca po tastaturi, džaba joj daktilografija, pere ona sa dva prsta, brzometno... Veli - nije bitno kako pišeš, bitno je da je brzo i točno 
Vremena se promijenila
komentiraj (23) * ispiši * #
07
četvrtak
svibanj
2009
SVAĐE I SVAĐALICE...
Eto mene
Nije me bilo neko vrijeme, prenijela mi juniorka neku virozu, pa sam bol bolovala 
Naravno, nije me srušilo u pravom smislu, jer za tako nešto treba više od obične viroze...
Uglavnom, bio mi začepljen nos, koji je od silnog brisanja narasao u baburu, a oko njega se ispušio herpes. Već sam došla u napast da si povežem ispod nosa tzv. "praćku" od gaze, da ne gubim vrijeme na brisanje Glava mi bijaše poput košnice - ništa određeno ne boli, ali osjećala sam se grozno
Trajalo to nekako od ponedjeljka i konačno prolazi
U jeku smo predizborne kampanje, pa izbjegavam sve vezano uz to. Programi za pranje mozga... Katja nam je konačno ispala prije finala , a u finalu pobijedio moj favorit Čuček
Farma se zahuktala, a Gotovci su dokazali da su itekako zaslužili naziv dvorskih luda lijepe naše...
Danas naletjeh na svađu ispred bolnice, na putu do tržnice. Časte se dvojica svim mogućim izrazima. Povod je vjerojatno bio - parkiranje. Srećom, provukoh se iz zakrčenog prometa na svom gecku i - magla što dalje.
No kako to već biva, eto inspiracije za post
Svađa i svađanje...
Osobno sam vrlo temperamentna, ali u ozbiljnim životnim situacijama - nevjerojatno smirena, rekla bih čak - mnogo smirenija nego inače. Onda mi mozak radi sto na sat, traži izlaze i odgovore. Mislim da je svađa u tim trenucima totalno kontraproduktivna i bespotrebno rasipanje energije.
Ako išta mrzim, onda je to - vika i galama, u tim uvjetima stvari izmiću kontroli, a rješenja nema na vidiku.
Priznajem, mi žene smo mnogo sklonije verbalnim obračunima, dok muškarci jezičave okršaje uglavnom smatraju gubitkom vremena. Jednostavno se ne snalaze ili odmah prijeđu na šake i - začas gotovo
Dosad sam imala sreće, rijetko sam se našla u centru prave svađe.
Radeći u Domu umirovljenika, gdje je 90% posto zaposlenih bilo ženskog roda, vrlo brzo sam naučila da je najbolje na prvu pojavu sukoba, odlepršati što dalje...
Tako je bilo i nekad u školskim danima.
Zato sam se uvijek uglavnom najbolje osjećala u muškom društvu. Iako ima i muških primjeraka koji su gori od sto baba.Ti su rijetki, ali ih ima.
Žensko društvo mi se svodilo, a tako je i danas, na osobe slične meni. Alapače koje sve o svakome znaju i o svakome brinu izbjegavam koliko je moguće
Nisam od onih koji će za ljubav većine prešutjeti vlastiti suprotan stav, ali ne volim ni pod svaku cijenu gurati ga tamo, gdje to nema smisla. To je čisti gubitak vremena.
Jednom sam bila svjedok žestoke svađe i ženske tučnjave u bivšoj firmi. Priznajem, to je bilo nevjerojatno iskustvo. Nadostajala je samo arena s blatom Povod je bio bedast, kako to obično biva, a kasnije su dvije sudionice postale - najbolje prijateljice (!!). Tadašnji direktor se nije upuštao u istraživanje uzroka, kaznio je disciplinski obje
Osim babinjaka zaposlenica u mojoj bivšoj firmi, svađali su se i korisnici. E to je bio šou. Nikad prije toga nisam mogla zamisliti da se ljudi, koji iza sebe imaju bogato životno iskustvo - mogu tako žestoko svađati. Svađalo se oko svega i svačega - oko role talet papira, oko komada kruha i boljeg komada mesa, oko reda kod liječnika, oko reda kod štednjaka i uglavnom oko bedastoća 
Svađali se susjedi na istom katu, svađali se supružnici...
Ono što me najviše iznenadilo tada, bili su sukobi zbog - ljubavi. Čak se dogodilo i nekoliko fizičkih obračuna između žena - jedan tehnički čisti knock-out ispred direktorove kancelarije, dok je unutra bila u posjeti delegacija na republičkom nivou. Žena je napala ljubavnicu svog muža i odvalila je šakom po nosu, da su joj frknule naočale. Digle su takvu graju i vrisku da su imali vraškog posla da ih razdvoje iz klinča...
Osim tih svađa, sjećam se svađa u mom bivšem selu malom. To je pak posebna priča. Tu je svakom sukobu predhodio barem jedan ispijeni sanduk pive. I nakon svake alkoholom začinjene fešte, dolazilo je do tarapane.
K nama su obično dolazili na telefon - pozvati policiju ili hitnu
Poslije bi ih ovi izmirili. Neki su zalizali rane, a neki su pak završili na sudu, noseći na rasprave - podrapane hlače, košulje i kolce za paradajz kao originalni corpus delicti ...
No, psiholozi zastupaju da ponekad svađa može biti - konstruktivna. Doduše, ja na takvu još nisam naletjela ...
A sada, dragi moji - da čujem vaše mišljenje. Kakve ste svađaice i koliko vam je dugačak fitilj?
U iskrenost odgovora ne sumnjam
Budite mi dobro
&
komentiraj (29) * ispiši * #
