OVISNIČKI BLUES

Ulijenila sam se, priznajem. Mora da sam u prošlom životu bila - Dalmatinka. Čak je i moje pravo ime često u Dalmaciji, oko Šibenika...

Nedugo sam ponovno pročitala knjigu "Mi djeca s kolodvora ZOO". Pročitah je davno, kao tinejdžerica, ali ovaj put sam je nekako drugačije doživjela. Možda zato, što je tada za mene droga i narkomanija bila tako dalek pojam, da nisam mogla u potpunosti shvatiti tu ovisnost.
Sada me potpuno oborila s nogu i rastužila...
Prošlo ljeto je juniorka posudila biografiju Anthony Kiedisa, frontmena grupe "Red hot chilli pappers". Sa drogom se prvi puta sreo kao četverogodišnje dijete (!!), a počeo je uzimati sa deset godina...

Iako mi je neshavljiva ovisnost o drogi, pokušala sam se staviti u taj svijet. Nikad nisam posegnula za stimulansima i bijegom od stvarnosti. Znam da to u mnogome ovisi o karakteru i tipu osobe. I smatram da trenutak "odlutavanja" u ružičasti svijet nije vrijedan upropaštavanja vlastite osobnosti i obitelji koja pati.

Nedugo slušam repera Stoku u "Parlaonici". Droga i umjetnici, pogotovo glazbenici, "normalna" je stvar...
Teret posla, noćni život i alkohol - kao med privlače one, koji na taj način žive.
No, mora li baš biti tako, pitam se.

Prije dva tjedna, u izbornu nedjelju, kod Stankovića je gostovao - Goran Bare. Strogo dijelim glazbu od osobe. Nečiju glazbu mogu voljeti, no ne mora mi se nužno sviđati njezin autor i izvođač.

Bare... tog čovjeka jednostavno prihvačam - takvog kakav jest. Jednostavno zato, jer ima dušu. I ima svoj stav o svijetu u kojem živi i svim stvarima koje nas okružuju. Nema zadrške i baš ga briga što će netko o njegovu stavu misliti.
Kroz razgovor s njim, vidi se koliki trag je ostavila droga i alkohol. Nepovezan je i konfuzan, ali ono što kaže - iskreno je.
Njegova tvrdnja da ljudi koji uistinu vole Hrvatsku, ne mogu istovremeno biti lopine koje ju potkradaju, tako je jednostavno istinita, da joj ništa ne treba dodati. Kao ni tvrdnji - da Hrvati nikad nisu imali svoju vlastitu državu, pa zbog toga sad ne znaju kako se u njoj ponašati...

Jadno je samo da je čovjek, kojem je kako se to kaže "spržen mozak" posve svjestan problema, dok većina trijeznih ljudi još živi u zabludi...



Ono što me najviše fascinira su Baretovi tekstovi, neshvatljivo je kako čovjek koji se tako teško verbalno izražava, piše tako odlične tekstove...
I tako dobro zvuči uz vrhunsku glazbenu pratnju...

"Ovisnički blues"



Budite mi dobro

&