OPASNOSTI INTERNET-a

Danas se osjećam kao iscijeđeni limun, a vrijeme i umorna prognoza mi nimalo ne pomažu...

Noćas htjedoh pogledati triler koji sam već željela pogledati prije nekoliko tjedana, no onda sam zaspala. Ovaj put sam učinila nešto drugo - stavila kasetu, namjestila tajmer i - otišla u kinderbet prije ponoći.

No dobro, da krenem od jedne druge priče, koja naizgled, nema veze s ovim čime sam započela post...

Prije par tjedana, u Zmajinoj školi je organizirano predavanje za roditelje, na temu "opasnosti internet-a". Kao i onda, kad je organizirano predavanje o drogi i alkoholu, nije se odazvalo mnogo roditelja. Bilo nas je jedva četrdesetak. Predavanje je održala žena, koja inače nije pedagog po struci, ali surađuje na novoj tinejdžerskoj stranici Sreganeet, koju uređuju sami tinejdžeri. Nevjerojatno je koliko djeca mogu biti kreativna kad imaju priliku negdje tu svoju kreativnost pokazati. Na ovoj stranici mogu iznositi svoje priče, probleme, interese, pokazati da nisu besprizorna i nezainteresirana generacija, kako često mislimo o njima.
Sreganeet (naopako čitano teenagers), ima svoj profil na Facebook-u, gdje se njihova generacija najviše okuplja. Sve veći broj registriranih članova po cijeloj Hrvatskoj, dokazuje da mladi vape za mjestom gdje će se pokazati, dokazati i dati svoj obol. Iznenađujuće kreativan...

Vlasnika stranice i njegovu suprugu, moje zemljake, upoznala sam preko net-a i bloga. I sami su roditelji aktualne tinejdžerice i buduće tinejdžerice. Njihova mama je jednom u razgovoru rekla - današnja djeca se već rađaju s genom prilagođenim našoj općoj situaciji.
Nažalost ili na sreću, mislim da će se slijedeće generacije mladih morati prilagoditi svemu što se događa u društvu, da bi mogle opstati i normalno odrastati. Kad kažem prilagoditi, ne mislim na prilagođavanje najgorem ponašanju, nego - opiranje i bunt baš protiv takovog ponašanja...

Dakle, predavanje je za mene bilo veoma interesantno, jer uvijek ima nešto novo što se može čuti i naučiti. Iznenadih se kad sam čula kako zlostavljanje preko net-a može izaći iz virtuale i poprimiti stvaran oblik, koji djecu te najosjetljivije i najlabilnije dobi, može dovesti na sam rub.
Na žalost, ostala sam i razočarana izjavama roditelja. Ono malo što ih se odazvalo, poprilično su zbunjeni, traže instant-recept zaštite za svoju djecu, a kroz pitanja i ispovijed sami otkrivaju da prvenstveno nisu riješili problem sami sa sobom. Nisu postavili granice i postulate u reali.
A virtuala i informatička pismenost većini je - špansko selo.
Jedan primjer - pored mene je sjedila baka, koja je umjesto sina došla na predavanje. Jadna baka, nema pojma ni o internetu ni o bilo čemu. Kad smo dobili na ispunjavanje upitnik, jednostavno je - digla ruke...
Bila sam pomalo frustrirana činjenicom, da unatoč životnom iskustvu, većina roditelja u vezi s virtualnim svijetom - nema pojma. Pa kako onda kontrolirati dijete i pomoći mu...

A sada, da se vratim na temu s kojm sam započela post. Probudih se ujutro, imala sam gotov ručak, a kako sam danas za ništa, skuhala sam si kavu i odlučila pogledati snimljeni film...

Film je snimljen po istinitoj priči.
Erica Robertsa po prvi put doživjeh kao odličnog glumca, nakon serije borilačkih i mafijaških uloga. Bivši policajac Joe koji se drznuo svjedočiti protiv korupcije u policiji, dobiva otkaz, postaje alkoholičar, rastaje se sa ženom, s vremenom prestaje piti i brine o maloljetnom sinu, radeći u kockarnici u Atlantic City-ju. Upoznaje se s neznankom na chat-u. Nakon toga susreću se i zaljubljuju. Žena je udata za nasilnika, ima kćer i zlostavljana je u braku. Ostaje trudna s njim i on je nagovara na rastavu. Cijela priča nadovezuje se na ovu priču o opasnostima interneta i virtualne komunikacije. Ova priča dokazuje da su često žrtve i odrasli, čak i oni za koje nikad ne bi mislili da mogu postati žrtve. Joe postaje žrtva žene koju je upoznao. Uvjerava ga je da je žrtva muža zlostavljača, silovatelja, da je izgubila njihovo dijete zbog muževe ljubomore. Polagano i smišljeno navodi ga da ubije njena muža, da bi nakon toga posve prekinula kontakt.
Nakon toga, Joe kreće u ono što je trebao obaviti odmah - saznaje da ništa od svega nije istina. Dotićna "jadnica" ga je iskoristila, pokupila novac od osiguranja, muž kojeg je upucao, bio je posve normalan čovjek. Pronalazi je s novim ljubavnikom i zatvara mu vrata ispred nosa. Joe je izigran i iskorišten u svakom pogledu. Sve bi još i podnio, osim činjenice da je ubio nevina čovjeka. Joe se ubije, a iza sebe ostavlja sav dokazni materijal - ispise razgovora, snimke koje mu je slala, zajedničke fotografije...
"Jadnica" je osuđena i guli doživotnu kaznu za smišljenu urotu i organiziranje ubojstva...

Dragi moji, ja osobno nemam loših iskustava s net-a. Otvorena sam i iskrena. Ali i oprezna. Koliko god je zamki u virtuali, ima i svijetlih trenutaka. Dokaz je moje druženje s vama, već četvrtu godinu. I iskustvo pri upoznavanju s nekima od blogera koje sam doživjela kao - nastavak komunikacije na blogu. Ugodne i bliske.
A i iskustva ljudi koji su započeli svoje emotivne veze preko net-a i pronašli se...

Budite mi dobro

&