PRVA LJUBAV

Dobriša Cesarić

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!


Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

==============================

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.


Uhvatilo me ponovno, jesenja tuga...

Neću objašnjavati, samo ću reći da sam preplakala - cijelu nedjelju.
Malo je popustilo, ali još uvijek je prisutno. Taknuli me osjećaji jednog sedamnaestogodišnjaka kojem se dogodila ljubav za koju misli da mu se nikad više neće ponoviti.
Koji toliko voli da u trenu nastaju stihovi, toliko topli, zaneseni, prepuni mladenačke čeznutljivosti. A oni su upućeni osobi koju voliš najviše na svijetu, koju si nosila pod srcem, koju podižeš s toliko ljubavi i pažnje...

Nevjerojatno je kad shvatiš koliko ova generacija, u ratu rođena - vapi za ljubavlju. Osjećaju potrebu, jer malo ljubavi vide oko sebe. Valjda baš zbog toga...

S vremenom će shvatiti da ga prava ljubav tek čeka, ona prava i duboka.
Ali za sada - neka uživa u prvoj mladenačkoj ljubavi, sjećanje na nju - ostaje zauvijek u srcu...

Pitam se - vrijedi li u ovom današnjem svijetu biti tako emotivan, vrijedi li dozvoliti da te takne nešto toliko, da k sebi ne možeš doći nekoliko dana?

Budite mi dobro, a ja ću za koji dan ponovno biti - ona stara Fanika koju poznajete

"For the first time" - Rod Stewart